Mogu li riječima opisat svoju sreću? Mislim da ne... Koji se osjećaji bude u vama kada vidite neku osobu do koje vam je jako stalo i koja vam se davno urezala u srce, a niste ju vidjeli godinama? Hm... Meni nešto neopisivo lijepo.. Radost prvenstveno. Pa eto tako, jučer sam se vidjela s, nećete vjerovati, bivšim dečkom moje sestrične! Znam, ludo zvuči. Fora je i u tome da ona živi u Italiji dugi niz godina. Kako je sve počelo ne znam. Upoznala nas je s njim prije kojih 10 godina. Odmah mi se svidio. Bio je jako simpatičan i dobar prema meni. Ponašao se kao da sam mu sestra, najbliži rod.. A nismo bili ništa. Vodio me u raznorazne shoppinge, na pizzu, na sladoled...svugdje... Vidjeli bi se dva put godišnje, ali to me nije zaustavilo da ga zavolim. A onda jedan dan.. BUM! Prekinuli su. Nakon dugogodišnje veze i planova oko vjenčanja... Prevarila ga je.. Zamrzila sam vlastitu sestričnu. Bilo je to prije 2 godine. Sada sam se pomirila s tim i mislim da je ovako puno bolje te da je tako trebalo biti.. Više ju ne mrzim iako me to dosta uzdrmalo... Znala sam da njega više neću viđati jer mi nije rod a i živi u drugom gradu. Plakala sam. Često to radim, ali ne zato što sam plačljiva nego preemocionalna. I u te dvije godine čula sam mnogo toga o njemu ali nikako da ga vidim... Čula sam da se jako promijenio.. Željela sam ga vidjeti... Pričati s njim.. Pa upoznali smo se kad mi je bilo 5 godina. A opet, iz mog malog mozga javljao se razum koji je govorio da je to nemoguće jer ostati u kontaktu sa bivšim od sestrične??!! Da baš...Moram naglasiti da u ove dvije godine moje nade nisu potonule...I eto, vidjela sam ga. Prvo što sam napravila kad sam ga vidjela? Izjurila sam iz auta i ništa me nije moglo zaustaviti, pa čak ni drugi auti. Potrčala prema njemu i snažno ga zagrlila.. I nisam ga puštala..Mogu reć da smo vrlo povezani unatoč svemu...Fizički se promijenio.. Iz želje za promjenom života ili radi boli koju je proživio? Nisam sigurna... Znam jedno, bolje izgleda sada... A cura? Našao je novu curu i planiraju se oženiti... Sa sigurnošću znam da ćemo se još viđati i da ćemo ostati u kontaktu što god se dogodilo.. Bio on u drugom gradu, državi ili kontinentu, on će uvijek biti duboko ukopan u mom srcu...
Što vi mislite? Možemo li ostati u kontaktu s ljudima u pomalo neobičnim situacijama, unatoč našoj želji i volji i osjećajima prema tim osobama?
Post je objavljen 13.06.2006. u 12:31 sati.