Marketing
Learning to fly but without wings....
...a to znači propast.... osigurana smrt....
hm...u ovom trenutku se osjećam skroz ok...ma zapravo super sam ovih dana...nekak high fly 
...bijah sa kurvama kod Lafe 
...bilo je khm... ovako : 
mislim da je to dobar prikaz...bile smo pet dana živjele kod nje.... život sa sobom donosi i obveze..kao šrto je pranje suđa, kuhanje, slaganje kreveta, postavljanje stola, dizanje ujutro po fini topli friški kruh....ah...sve smo mi to lijepoi zbavile i bilo je zakon...Lafo, evo još jedna zahvala miceku.... HVALA ŽENO!!! VOLIM TE!!! 
No evo pametnog dijela ovog posta... pa razmišljala sam i sjetila se svojih najvećih razočaranja u životu...žalosno, u nepunih 15 godina ja iam onak milijon razočaranja...većih il manjih.... doesn't matter.... Zašto? zašto se uopće vezati za ljude kad znaš da će te jednog dana povrijediti i razočarati... željet ćeš jedno, a dobit drugo...nadat ćeš se nećem, a dobit ono suprotno.... svi planovi imat će nesretan kraj....smatrat ćeš nekog frendom, a on će te izdat.... i koji kurac se onda vezat za ljude??? nikad to neću naučit....nikad neću naučit da neki ljudi ne zaslužuju da im vjerujemo.... shvatila sam da te uvijek, naglašavam uvijek razočaraju oni do kojih ti je najviše stalo...zakaj? zato kaj se baš za njih najviše vežemo i od njih najviše očekujemo... dobro je kad u tim trenucima imaš ljude oko sebe koji te voli i kojima je fakat stalo do tebe... hm...pitam se koliko je takvih u mom životu? jer znam da pola ljudi koji meni nešto znače, oni mene ziher ne doživljavaju ni pol posto....al nemrem si pomoć... U 11.-om mjesecu sam bila skroz down..onak depra totalna... 2 čovjeka me razočaraju, jedan za kojeg sam mislila da mi je frend, a on je sve sjebo, a drugi je sjebo moju frendicu tolko da to nisam očekivala od njega... Onda mi se nakupio bijes na jednu dugogodišnju frendicu...znate ono, s vremenom vam dopizdi.... Zatim je jedna frendica povrijedila jednu od mojih naj frendica 
... I na kraju, naj frendica mi se ispiše s plivanja...živi na drugom kraju grada i viđale smo se na plivanju tri put tjedno, a sad? I bila sam doslovno dead...
A onda sam shvatila da imam dvoje, troje ljudi u svojoj najbližoj blizini, kojima je bilo stalo do mene...nekima je još uvijek, nekima nije, no to je opet nova priča....Ti ljudi su me izvukli kad mi je bilo najteže i kad me niko, pa čak ni starci nisu kužili...hvala svima makar neki to ne zaslužuju...I da nije bilo njih ja bi psihički iznutra bila u šest puta gorem stanju... I zato ljudi, cijenite ono šta imate, posebno frendove i dečke/cure, sve one koje volite i za koje znate da vole vas, jer bez njih bi naš život bio samo let bez krila što god to značilo...
Post je objavljen 19.06.2006. u 22:18 sati.