četvrtak, 08.04.2010.

Self-medicating.

Povratak.
Totalno nepotreban, totalno slučajan... Kao i sve više stvari oko mene u zadnje vrijeme.
Da li je stvarno sve neka vrsta jebene slučajnosti? Ili se sve događa s nekim razlogom, s nekim ciljem...? Opisujem sebe kao teškog realista koji graniči s pesimistom (te se dvije strane zapravo bore u meni) i prije nisam vjerovala u sudbinu. Ali uglavnom se neke stvari u životu poslože onako kako bismo najmanje očekivali. Poslože se na određen način koji je zapravo savršen u tom nekom svom čudnom smislu i uhvatiš se kako misliš: "Pa, to je možda stvarno sudbina."
Kako god bilo da bilo;
dobro je. Bolje nego prije, iako znam da to i nije neka usporedba jer pokušavam napredovati s vremenom (ovisno o stvarima o kojima govorim), ali kao osoba sam se pokušavala podići na neki viši level i mislim da sam uspjela. Pokušavam i dalje, jer saznajem toliko novih stvari i polako mijenjam neke dijelove sebe koji su me prije vukli prema dolje.
Da, možda u meni trenutno ima više skepticizma i cinizma prema životu nego ikad prije; ali mislim da su to još zdrave doze koje su potrebne svima nama da bismo mogli funkcionirati u ovom današnjem svijetu. Možda sam kuja više nego ikad prije i ne razmišljam toliko o tome. Ali isto tako sam puno naučila o stvarima koje mi prije nisu bile jasne.
EVERYTHING CHANGES.
Nemoguće je da stvari ostanu zaleđene, nepomične, nepromijenjene.
Pa ipak, postoje neke trenutci u koje bih se vratila odmah i bez razmišljanja- ali postoje slatki podsjetnici na njih svaki dan tako da neka nostalgija nije ni potrebna.
Možda po prvi učim što zapravo znači voljeti.
Tek sada shvaćam težinu te riječi i svega što ona nosi sa sobom...I ne bojim je se više toliko.

Dajem puno, očekujem puno.
Ili možda obrnuto?
Ima dana kada mislim da apsolutno ništa neću moći napraviti kako treba i kada treba; ali na sreću, takvi dani su rijetki.
Puno su češći dani kada mislim da mogu SVE i kada sam spremna napraviti sve da ostvarim svoje ciljeve i dođem do onoga što želim...
Više nego ikada prije vjerujem u neke svoje sposobnosti, i u zadnje vrijeme sam više-manje stalno na tom jebenom egotripu i ne mogu se skinuti s njega. Jednostavno je predobro. Ne želim da završi.

Navučena sam na nekoga.
Drogiram se tim našim, samo našim svijetom.
I da, kao i sve ima svojih uspona i padova, ali većinom je dobro, predobro.

I`m blown away.
01:49 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.