Otkazno pismo
E da,pišen van otkazno pismo.Koji berlavi naziv.Od početka ovog bloga pa do danas stvari su se promijenila,ljudi su ga prije čitali,a sad malo pa u zaborav.Zapravo,ljudi koji su ga čitali su otišli.Poli mojih prijatelja je izbrisalo svoje blogove,pola ih ide na njih jednom misečno...uglavnom,mislim da nema smisla da ja ovo više pišem.U komentarima mi navedite razloge ako želite da ostanem,ako budu dovoljno dobri uvažit ću ih.Hmmm...znači...papa ljudi,najvjerojatnije se više ne čujemo al vidit ćemo...pusa!!!
Sretan rođendan Kiki!!!
Ovako,kao prvo i osnovno,sretan rođendan mojoj najdražoj Kiki,koja je na petak 13.,prije dva dana bia rođendan!Želim ti puno ljubavi i sreće u nadolazećim godinama tvog života!
Na rođendanu je bilo ok moreš biti zadovoljna.Uglavnom..ovih dana ništa novo...naučila san svirati dio pisme nothing else matters od metallice na gitari!!!I u procesu je učenje pisme Othe side od rhcp-a!yeah,aha,da da,ne nisan faca!
Prošle nedilje na misi smo toliku galamu radili da nas je pop nakraju zamolia da sljedeće nedilje(danas) ne dođemo a da će nam on onda platit piće.Mi ćemo naravno doć,al ovaj put sidamo u prvu klupu da pokažemo da moremo bit i dobro.
Zaželite nam sreću!Pusa!!!
Mara postala kurva,banane u pidžami svuda,magnezij se puši...moj razred!
E da...tako van ja provodin dane...no ne mogu se požalit...iman najbolji razred na svitu...nekidan smo na satu hrvatskogobrađivali tekst ˝Prosjak Luka˝ Augusta Šenoe,te smo napravili radionicu u kojoj smo napravili sudnicu,te odigrali suđenje prosjaku Luki.Luka je bio optužen za pokušaj ubojstva maloljetnog djeteta,na što se je javni branitelj Luke pobunio a kad mu je tužitelj prigovorio,ovaj je pokazao veličinu scog vokabulara.Prisutni prosjak Luka se tijekom ispitivanja rasplakao,i rekao da je sve to napravio zbog njegove voljene Mare,koja je nakon strastvenih intimnih odnosa pobijegla drugom čovjeku.Mara je uvedena na ispitivanje te je porekla sve te optužbe,a u taj tren se javila naša profesorica i rekla da ne smijemo izvrtati događaje iz pripovjetke i sami dodavati nove,stoga smo se malo primirili,a Luka je morao priznati da intimnih odnosa nije bilo i da je to sve plod njegove perverzne mašte,na što je profesorica samo kolutala očima.Porota se nakraju dala potmititi od strane tužiteljstva za jednu žvaku.A profin komentar je bia da se takve stvari događaju kad obranu plaća država i to veoma niskom plaćom.Hmmm...sad se ti zapitaj!Inače bili smo uvjerljiviji od onih sranja na novoj i rtl-u.
Da,da u naslovu ste dobro pročitali...iz kemije smo učili ovih dana magnezij,zapaljivost itd.,a u isto vrijeme nam je razrednica nešto srala da pušimo,pa smo mi od svega toga napravili sprdnju te su genijalni umovi moga razreda došli na ideju o pušenju magnezija...ah...svidjelo im se kako svijetli dok izgara...što´š...
Ah,ah...što ćete...dok neki putuju u Veneciju i Gardeland(čitaj:Klara),ja tu čamim u kući na kompjuteru...no eto...evo van picture moje Klarice u Veneciji(ps-jedna vejika pusa za moju kjajicu),i ako hoćete vidjeti slike iz Gardelanda i Venecije odite na njen blog,klikni:tu:
Za kraj van samo moren reći:
Banane u pidžami
niz stube silaze
Banane u pidžami
mede vole...itd.ki$$$ to everyone!
Why do people always leave?
Hmmm...evo imala sam namjeru pisati o jednoj temi,odnosno poglavlju mog života koje bih htjela zaboraviti što prije,iako znam da nikad neću...nego...odustah od pisanja i iznošenja mog privatnog života javnosti(hmmm,kad malo bolje promisliš to je stvarno umobolno,ma ko to radi?),te vam odlučih staviti par spotova...hmmm...al opet me hvata želja za pisanjem...al evo moran pisati,al samo ću prominit temu te ću ju stavit za naslov.Evo...sređeno!Ajme...glava mi puca...previše briga na pameti...Zašto se ljudi uvijek pretvaraju?Zašto se boje izreći svoje pravo mišljenje?Zašto se boje imati svoje JA?Formirajući se po drugima..držeći sebe zaključanog unutra,samo polako umiremo,i nismo više ničim zadovoljni...tjeskobni smo...trebamo biti otvoreni,ne bojati se reći što mislimo ili se usprotiviti tuđem mišljenju...al evo opet sam prešla na drugu temu...zapravo neznam što bih od sebe...cijelo vrijeme se pitam...Kako čovjek može s tobom provoditi dan i noć i to duže vrijeme,biti ti prijatelj,zajedno proživljavati stvari s tobom,i onda upoznati nove ljude...i odjednom više nisi dovoljno dobar za tu osobu,sada si jadan,manji od makova zrna u njegovim očima,i ne vrijediš ništa,ne vrijediš ni jedne izrečene riječi njegovih usta...jednostavno ode...bez namjere da se vrati...a ti se osjećaš jadno..i iskorišteno...
Our sun is set,our day is done
I´m left to wondering
Is this the end
My final words to you
Day turned to night
Now you´re gone
I´m left to pondering
Can this be true
are we really trught
...
You were the angel of my life
thought me how to be free
Now I´m a stranger in your eyes
walls are closing in on me..
by: Hammerfall
The summer is over...let the torturing begins...
Evo i mene...pošto svi pišu posteve za kraj lita,osjećam da bi bilo u redu da ga napišem i ja.Ovo lito bilo mi je jedno od najboljih u životu!Upoznala sam puuuuuuno novih ljudi našla super ekipu...zabavljala se ko luda i baš mi je bilo super.Sada,kada nema više lita,kupanja,sprdancije i najvažnijeg od svega,prijatelja,ja ne znam....nisam baš dobre volje.Svi moji prijatelji u suprotnoj su smjeni od mene...neki su i u drugim školama pa ih uopće ne vidim.A kad ih vidim,onda pucam od sreće,čoviče ljudi me pitaju čega san se napušila!Prošla su niti 2 tjedna,a već mi jako nedostaju!I još ta škola...ove godine iman same blok satove!Blok sat biologije,blok sat kemije,blok sat fizike,blok sat njemačkog,blok sat ovog,blok sat onog...I za sve je kriv HNOS!!!!U pičku i tom HNOSU,nek se goni,otkad mi škola radi po HNOS-u jedina razlika je što imamo više toga za štrebanje,više domaćih radova i više praktičnih radova,a profesori ka sjede i ocjenjuju jer se mi moramo osamostaliti i naučiti se sami koristiti knjigom!Ma biž koje smeće...Hoću litoooooooooo!Eto,mislin da san van u ovih par rečenica objasnila culi situaciju kod mene u zadnjih...pa uglavnom,od zadnjeg,predzadnjeg posta,i zato sad idu na red pozdravi!Jedan veeeliki pozdrav:
Žuni,Heleni,Damiri,Tiani,Kiki,Kari,Barabi,Luci,NikoliniS.
Lucku,Škari,Fići,Maltaru,Evelyn,Klari,Ivani,Martini,svima sa svijetionika,odnosno, Aruli,Marušiću,Jopi,Ljubi,Sabi,Ivkoviću,Roku,Balubi,ma svima,nisan dugo bila svama,ali vidin da ste totalni rete,pa zaslužujete pozdrav,
te pozdravljam Marčinkovičku,Miceku,Hanu, te s.a.r.u,s kojom mi očito nije bilo suđeno da se ovog lita upoznam i moju Stellicu koja je samnom i liti i zimi,i za koju se nadam da će mi ostati naj zauvik!font>
Pozdravljam i ekipu koja mi je učinila moj 13. rođendan najboljim provodom u životu,a i druge dane,odnosno,Dianu,Martu,Vekija,Jureška,Vinka,Kolanovića,Tomu,te posebno moju Teicu,nemoj misliti da san te zaboravila,i Josipa,mog najboljeg prijatelja.
Ako san nekoga zaboravila,meni je iskreno ža,javite se,pusa do idućeg posta!
Not anymore!
Ljudi,I´m happy!Nisan više u depresiji i zadnjih dana sam baš happy!ful mi lipo prolaze dani,jedino mi je danas ova kiša sve usrala,al nema veze,imam ja stvari za napravit i doma...
Ovo lito san upoznala puno novih prijatelja i ovim ih putem sve pozdravljam.Znat će oni ko su...Sretan rođendan mojoj pepeljugi 26.8.!Ne brini se bit će super...i tako...
Evo van,nadan se da će uspit,jedan hmmm,video,umrit ćete od smiha...Ki$$$$!
object width="425" height="350">
depression for the last few days...
Ajme,stvarno san u komi zadnjih dana...jednostavno ne znam što mi je...pokušavan se smijati balinima,provalama i šrotu što ovi rade,al ne ide....sve izgleda tako glupo u zadnje vrime...tako tužno i jadno...a ja se baš oću smijati...vjerojatno zato i ne ide...željela bih što bolje iskorisititi ovo vrime što mi je ostalo do škole ali ova zadnja 2-3 dana su stvarno bila smećarska...a bit će bolje...jedva čekam nekako se formirati...naći neku ekipu koja će mi pasati...naći nešto što me zanima...hmmm...valjda je to ono što sljedi....ajte morala san napisat nešto da nemoran više gledat onaj užas od plastičnih propaliteta...kissssss
Bolje biti prirodan,nego plastičan
PA po naslovu ste mogli zaključiti da se u ovom postu radi o plastičnoj kirurgiji.Mislim da bi sebe trebali voljeti bez obzira na naš izgled,jer ako ne prihvaćaš sebe,ako ne voliš sebe,kako češ voljeti druge?Nitko od nas nije savršen.I te nas naše ˝mane˝ čine drukčijima.Pogledajte neke slavne ženske koje su napumpale usta.Sve imaju iste usnice,i po mom mišljenju,neukusne i prepune.Ili kad neka ženska hoće smanjit nos,pa hej,to je tvoj nos,s njim si rođena,on je dio tebe!A osim toga,nekome će se možda baš sviđati tvoj nos takav kakav je.Ako se premišljate oko plastične kirurgije,pogledajte ove slike i mislim da će vam sve biti jasno ko suza:
deformirani dekolte Paule Abdul:
Napumpane usnice Xtine Aguliere:
Lara Flyn Boyle kojoj je silikon iz usnice malo odšetao s njegovog mjesta:
I Courtney Love,sa silikonom u dojki.Mislim da je Kurtu sada drago što je mrtav.
Na redu je i Britney Spears,kojoj trenutno ne trebaju silikoni,jer su joj cice velike iz drugih razloga,al eto,ona je počela od većih,a završila s malim inplantantima:
I sada 2 najgora slučaja:
Poznata s Latinice,koja je radi vlastite gluposti tužila omiljenog plastičnog kirurga u Hrvata:
Bolno,zar ne?
Još jedan bolniji slučaj Jocelyn Wildenstein,bogate žene koju je muž ostavio nakon što je vidio što je od sebe učinila:
Ostavljam vam da sami zaključite poruku koju vam je trebao prenijeti ovaj tekst.
Do viđenja,vaša
vjeverica:)))
Weeeeeeee,živila još 100 godina!
He,he,ljudi,evo i mene napokon!Ajme čini mi se koda san zadnji post napisala prije 500 godina!
Ovako stoje stvari kod mene:
Nekidan 3.8. slavila sam rođendan.Pozvala san puuno frendova,bili smo na kupanju,posli smo plesali,jeli(
),a neku su se barili,grlili,i ˝češkali˝()Uglavnon bilo je odlično!Još da je bilo lipo vrime a ne da je počea oko ponoći padati pljusak,svi bi spavali u mom dvoru.al eto...
Pravi rođendan bia mi je 5.8. te san njega provela na kukljiškoj fešti Gospe od sniga s drugon ekipon i tamo je bilo još bolje!
Bili smo u disco clubu Coco´s,te se vratili doma oko 6 ujutro...čoviče još i danas mi se spava...to mi je bia najbolji provod u životu!
Danas cilu noć nisan spavala...razbolila san se i nisan prestala kihati,a još mi i glava puca te imam tempereaturu,a tako bi se tila bacit u more...a bome i oću,bar ću se malo rashladiti...i tako...ide kod mene,kod vas?Eto..od petka pa do juče san znači bila na otoku...a sad opet doma...ajme lito mi je prebrzo prošlo...ne bih ja u školuuuuuuu!
Ah....iden ja došli mi gosti,čujemo se,i ostavljajte mi puno komentara,u prošlom ste postu zakazali,aj kisss!!!
No name
Ovo mi je odlična pisma,iako ovo we dont need no education...ako shvaćamo to bukvalno,neslažem se baš,ali se slažem s prikazom ponašanja profesora...al da ne razvežen jezik sad o tome...svi mi u zadnje vrime govore da previše mudrujem i da se izražavan koda iman 40 godina,a neznan kakve to ima veze jer ima ljudi od 40 god.koji sve što znaju jest prostačiti i radit probleme,a to što se ja znam izražavati i imam razvijen riječnik je njihov problem.I još da cilo vrime tjeram pravdu!Pa kako im nebi ništa rekla kad tamo jadno nego dite psihički zlostavljaju,dobacuju mu gluposti jer nezna dobro vozit role,ili kad izvale neku glupost pa im moran proturiječit.Ma...inače kod mene dobro,kod vas?Ubijaju me ovi treninzi rano ujutro,igram tenis na 30 i nešto stupnjeva,čoviče...hello,I´m dying here!Aj evo iden ja...i obavezno mi riješite ovu anketu!(nema č,pa je c,al inače je četrun i čatrun)
Lito je počelo...
Lito je počelo....hmmmm....ne osjećam se baš tako,al eto...umisto da spavan do podne ka po običaju moran se svaki drugi dan dizati u 8 radi treninga,i onda još cilo jutro moran pomagat mami...rođaci mi još nisu došli...ma boli me za sve meni je lipo!!!!Baš mi je super i nadan se da će mi ovo lito biti odlično do kraja,i da ću se uspiti odmoriti od škole i obaveza,jer mi je to ipak najvažnije,pošto sam skoro doživila slom živaca pred kraj godine...
Dosada san upoznala puno novih osoba,stara prijateljstva još uvik ostaju...
Puno sam se promijenila kroz ovih godinu dana i mislim da sam sada zrelija,sposobnija,odgovornija,i čini mi se bolja osoba.Kako je zapanjujuće kako se ljudi u kratkom vremenu mogu puno prominiti.Za kraj pozdravljam
moju naj ekipu: Klaru,Tianu,Kiki,Lucu,Damiru,Helenu iliti Chupachups,moju Antonelicu,iliti ticu žunu,te muški dio ekipe,Lucka,Škaru,Fiću,Maltara!
Veliki pozdrav i mom Stipi,jao njega skoro zaboravila!
Pozdrav i puuuuno sreće od vaše
vjeverice!
Obavezno pročitajte!!!
Ovaj tekst obavezno pročitajte!Nemojte se obeshrabriti količinom riječi,odnosno veličinom teksta i komentirajte te pokušajte suosjećati!
Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.
Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču...
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.
Snovi,budućnost,realnost... ljubav i život...
Danas sam bila u školi po svjedođbu...
očekivani uspjeh,sljedeće godine moran
zadržati ovakve rezultate da bih mogla u
Barakovića...Zapravo neznam što bih u
životu...doduše,imam ja još vrimena
ali,zapravo,najveći mi je san otići u Afriku,
pomagati onim siromašnim crncima,
i otići u Amazoniju,istraživati biljne i
životinjske vrste.To van je nenaseljeni
dio Brazila,u njemu živi samo 7% stanovništva.
I tamo ima više biljnih i životinjskih
vrsta nego igdje na svijetu.
Samo neznam kako ostvariti te moje snove.
Željela bih i iskoristiti svoje ambicije,
npr.dobro mi ide matematika,
i prolazim sve raz. zasad s 5.0..
Neželim se nakon faksa udati,
naći posao i imati djecu.
Jednostavno neželim.
Želim putovati po svijetu,s ruksakom
na leđima,želim doživjeti malo svijet,
osjećati se slobodno.Želim i imati djecu,ali ne u cvijetu mladosti.
Malo kasnije,oko 35-te možda...
No to se neće ostvariti.Znate što će
vjerojatno biti.Ja ću završiti neki
faks,zaljubit se,naći neki bijedni,
mukotrpni posao s malon plaćom,
oženit se i roditi dicu.I cili život živiti
isto.Ma sad nije vrijeme da razmišljan
o tome.
Mislin da ću se opet zaljubiti.
Opet osjećam ˝leptiriće˝u trbuhu.
Jao što ne volim biti zaljubljena.
Uvijek mi ta ljubav zada bol.
Uvijek se zaljubim u krivog.
Jednostavno me privlaći,
zabranjeno i nedostižno...
Prijateljica mi je danas
komentirala kako bi baš tila biti
zaljubljena...blago tim ljudima
koji su takvi,sretni kad su zaljubljeni.
Ja se baš osjećam jadno kad sam
zaljubljena.Nadam se da neće pogledati
u mene,da nebih gajila lažne nade,
da se ne bih previše zanosila,
ali uvijek uhvatim barem jedan pogled,
i onda je još gore.
Stvarno ne znan izabrati tipa...
a štoš...
Ali nemojte mislit da san van ja jedna
tužna osoba,jer nisan.
Stvarno volin svoj život,a osin toga,
kome trebaju muški?!
Oni su niže inteligencije(he,he), ne znaju
normalno razgovarati(većina),već se
znaju samo sprdati...al ni to nije nekad
loše,dignu ti raspoloženje.
Volin ovaj život.Volin stvarno svoje
prijatelje i obitelj,i zato nikad nisan
depresivna,jer je uvijek neko uz mene.
I sretna san i želin svima drugima
da budu sretni poput mene.
e i evo van spot od pisme
čije san riči objavila u prošlom postu.
I jedan spot od Tegan & Sare:
a za kraj klikni odi:ovdi
Lonely day...and it´s not the firs one....
Nekad se osjećaš kao
da nemožeš biti sretniji,
imaš sretnu obitelj,prijatelje,
lijep život...
Ali onda shvatiš da nije sve tako,
kako se čini...
I pri tome mislim na onaj dio
s prijateljima...
Super su kad ste sami,kad nema
nikog drugog,ali čim se pojavi
netko zanimljiviji,već si pročitana
knjiga,stavi te na policu
i ne otvara,sve dok jednom
nebude imao što za raditi
pa se prisjeti kako je knjiga bila
onako,dobra,pa ju opet počne
čitati....
Ali ljudi su živa bića,a ne stvari,
i s ljudima se nesmije tako postupati!
Nešto ti kaže,a onda shvatiš da to
govori svakoj drugoj osobi,
ide vani,ali već ih je dosta,što će
im još jedna osoba?
Što bi se ta osoba išla s njima
zabavljati,kad može doma siditi u
sobi,sama.....
a onda krene krug ogovaranja...
a ovaj mi je dosadan,a ovaj je
uvik dramatičan,a ovaj ono,
onaj ono....
i sve dok tamo stojiš,
neće ništa reći o tebi,
makar stajao zatvorenih usta,
al kad okreneš leđa,
ni ti nisi pošteđen....
i onda su kao odrasli loši...
e pa ja van kažem...
djeca su još gora....
Ma ne,ne pričinja van se ipak ću vas udavit s novim postom...niste mirni do jeseni..vaše nade su ugašene...
Hmmmmm....jedini razlog zašto
ovo pišem jest zato jer se nemogu
kupat,već sidin doma i kuvan se ko
meso na gradelama meni nekidan...
(inače bilo je vrrrlo fino)
Evo ka što vidite,iman novi dizajn,
sladak je,zar ne?
Sad ću vas malo moriti svojim brigama,
baš kao i uvijek...
Uglavnom,stvarno neznam kakvo će mi
ovo lito biti...nadan se zabavno.....
kad smo već kod toga,dogodilo mi se
nešto zanimljivo,bolno,ali i napeto
ovih zadnjih dana.Evo,dopustite da
prepričam.Dakle,hm,hm,rekla ja materi
da ću,zapravo,neću van ništa reć.Tu
riski!Uglavnom skoro san završila
na ulici za tu noć.Možda napravin
mini valovo lito,kike me zadivila!
Fala zrinka štosi objavila tu sliku.
Razrednica nan
nije rekla kad da dođemo po svjedodžbe,
tako da neman pojma kad triban u školu.
Aha,aha,aha,prošla san s 5.0,aha,aha,aha!
Yeah!Namučila san se oko toga,i uspila san!
Nemojte mislit da san ja neki štreberaj,jer
stvarno nisan!No dobro...
Zadnjih dana san došla do puuuno dobre
muzike.Dobila san neke cd-e od nirvane,
uživila se u Fall out boy,Jimmy Eat World,
s.o.a.d....yeah!O bože,ovo san pokupila od
Olega....ah,što se more...
jedva čekan rođendan...zapravo ne!Uvik
se sva izmorim oko organiziranja svog
rođendana.E ove godine neće biti tako!
Bit ću samo ja....more....i cijela torta samo
za mene....
eto,ovo van je bia izviještaj s praznika,
ne,čekaj,zaboravih,stavit ću fiksnu za negdi
misec dana.Jedva čekan da ju skinem,a nisan
ju ni stavila,jedva čekan.Ajte ljudovi,čujemo se
za par dana!
(daj Bože ne,jer to znači da će mi bit dosadno)
Poooooooooooooooooooooosa od
vjeverice s praznika:)
E,i neznam kako sam ovo zaboravila
kad mi se samo oko toga i motaju
misli ovih dana.Od naše ulice trebali bi napraviti
neku veliku prometnicu,a iza naših kuća,
ogromne zgrade,
i to one duge,i za metar više od moje kuće
tako da više neću imat pogled na more.
Mislim,kreten onaj koji im je izda
građevinsku dozvolu!!!
I zamislite vi sad male kućice,dicu što se igraju,
mame kopaju u vrtu,a 5m dalje od vrta zgrada
visoka 100metara.Odnosno,zgrade,da se bolje
izrazim!Grrrrrrrrr,kako sam ljuta!Srećom,
naš kvart je ko mala zajednica,pa su roditelji
napravili i svi doti jednog potpisli peticiju.
Nadam se da će pomoći.Držte mi fige!
e evo vas malo nagrađujen,pa van stavljan
riči od pisme dance,dance,od fall out boy-a!
Inače to van je jedan punk bend.Kiss
Dance, Dance
She says she's no good with words but I'm worse
Barely stuttered out
A joke of a romantic stuck to my tongue
And weighed down with words too overdramatic
Tonight it's "it cant get much worse"
Vs. "no one should ever feel like.."
I'm two quarters and a heart down
And I don't want to forget how your voice sounds
These words are all I have so I write them
I need them just to get by
We will own your thoughts
We'll own the songs stuck in your head
We'll leave you kicking and screaming so
you can thank us in the end
Dance, Dance
We're falling apart to half time
Dance, Dance
And these are the lives you love to lead
Dance this is the way they'd look
If they knew how misery loved me
into bed with me
You always fold just before you're found out
Drink up its last call
Last resort
But only the first mistake and I...
I'm two quarters and a heart down
And I don't want to forget
how your voice sounds
These words are all I have
so I write them
I need them just to get by
Why don't you show me a little bit of spine
You've been saving for his mattress (with love)
Dance, Dance
We're falling apart to half time
Dance, Dance
And these are the lives you love to lead
Dance this is the way they'd look
If they knew how misery loved me
Why don't you show me a little bit of spine
You've been saving for his mattress (with love)
I only want sympathy in the form
of you crawling into bed with me
Dance, Dance
Dance, Dance
Dance, Dance
Dance, Dance
Evo ga napokon!
Ovo je moj zadnji post do jeseni.
Neželim trošiti dragocjene praznike na blog.
Ali ne zaboravite mi ostavljati puuuuuuuuno
komentara jer ću na jesen napraviti evidenciju,jel jasno?!
Slikala san cili raz. i misla san van stavit slike,
al to ću van sve neki drugi put!
Kisssssssssssssssssssssssss!!!!!!!!!!!
Benja fest i dr.
Svi me pitate za benja-fest pa evo vam.Bilo je super!
NAjbolji benja-fest do sada.Prvo kad sam došla ispred
kazališta,
dotrčala stella do mene i dala mi kartu,da je dan
eddiju,
da će on sad doći.Onda san čekala eddija i svi već
ulazili,
a njega nema.Nije mi se dalo čekat ga pa san uvalila
kartu
maci da ga on čeka.Došli unutra,bili na balkonu,al na
skroz
nekin livin mistima,jer su nam osmaši sili na mista.
Onda je zva eddi da di smo mi da on nas čeka vani,
bla,bla,
onda san se ja derala preko cilog kazališta tražeći kod
koga
je njagova karta,bla,bla,uglavnom,neke ću stvari preskočit
jer bih mogla napisati cili roman o benja-festu.
NAstupale su
ove dvi iz mog razreda i lipo su pivale.Pivalo je dosta
osmaša i
svaki koji bi piva bi pozdravia uvik sve osmaše i onda
bi to bilo
deranja tri sata.MA baš je bilo dobro.Dok je
ocjenjivački sud
odlučivao ko će pobjedit i to,pivali su denis i pino,
tornado i te
pisme svi smo se digli pivali skakali vrištali baš je
bilo super!!!
Neki su se osmaši rasplakali!
Uglavnom,bilo je super.Nisam vam baš puno
pomogla,svi ste
već ionako znali da je bilo super,al eto..Danas sam se
posvađala s rebekom i dominique.
KAko san ljuta!!!
Ne želin uopće pričat o tome.Tila san van stavit
neke
slike,što san slikala svoje crteže,i torbu koju san sama
napravila,odnosno 2 torbe koje san sama napravila,al
moj je foto-aparat u flešu,a nikako da mi
pepeljuga donese
svoj,pa onda ništa od toga.Imam vam tolko
toga za pisati,
al mi se sad taaaaako neda....sutra je stelli rođendan...iskreno,
neda mi se ić jer me boli glava i tako mi u
zadnje vrime idu
ovi iz razreda na živce,ponašaju se ko majmuni!
Neodgojena derišta!
Ajme,još uvik se pokušavan definirati.
Moran prvo sebe pronaći,
pa onda sređivat stvari oko sebe.Više nemam ni ekipu.
Mislin neću je imati ovo lito.Dosadilo mi je više svaki dan
nam je bilo isto.
Ako stellka nebude imala ništa protiv
vjerojatno ću se
prebacit na kolovare.Il ću otić kod nekoga
samo da se malo
maknem iz ove svakodnevnice.Danas cili
dan nisan bila doma
.Otišla san ujutro oko osan ča,svi su još
spavali,i vratila se
maloprije.Ajme,ovaj mi je tjedan bia odličan,a
dans mi je nek
i blesav dan.Ma,neznam više što bi pisala,
ostavljajte komentare
jer ću cilo večer vjerojatno biti tu,pa da me
malo zabavite,he,he!
Pozzzzzz
2 min posli...
Ajme ljutin se još!Moran nešto pisati!
BAš se ljutin na njih dvi!
Ja uvik gubin živce jer uvik ja moran sve pokrenuti!
Uvik ja trebam
napraviti mikseve za tulume,uvik ja moran od svih
kupit lovu
za poklone uvik se moran ja derati i ispadati
babaroga kad neko ne
donese lovu,planirati sve,uvik sve ja!E pa danas
mi je stvarno
više dopi*dilo!Nek se odsad sami snalaze!Neću i
z principa.Tako
u četvratk na povijesti,sidimo ja u zadnjoj,a dome i ante u
predzadnjoj klupi.Ispred njih bila jedna klupa prazna.
JA im rekla da
se pomaknemo za jednu klupu naprid,al ante da se
on neće micat sa
svog mista.JA kažen dobor,mislin,boli mene
briga,i ja uzela torbu i
prebacila se ja na tu klupu,kad ono,on side do mene,
da će ipak on tu
siditi.JA mu kažen e bome sad nećeš,sad biži ća,a on
kaže aj ti ča.Ja
mu se iz principa nisan tila maknuti,a nije se ni on
tia maknuti.I nakraju
smo cili sat morali sidit zajedno!Ajme...to van je
primjer što van ja
sve trpim iz principa!Ispisat ću se iz tenisa i sa plesa,jedino s
njemačkog ne mogu mater mi neda.JEdnostzavno
sve što počnem,
nekako neuspijem završiti.MA inače je kod mene sve ok,
to me sad samo uvatila depresija.Vidit ćete,
sutra će opet biti smajlića u postu!!Pozzzzz
Buran tjedan...
Ovaj tjedan se svašta događalo...neznam da li da vam to sve sad ispričam ili kasnije...ma evo vam prvo jedan članak kojeg vas molim da ga pročitate.To je izrezak iz National Geographica:
Propast divljine
Američka žeđ za naftom prijeti proždiranjem aljaskog Sjevernog obronka.
U naftom bogatoj divljini koju stanovnici Aljaske jednostavno nazivaju “obronak”, novca, moćne politike i pretjeranog publiciteta ima koliko i komaraca. To je najdivljiji dio najdivljije države SAD-a, tundra površine gotovo četiri puta veće od Hrvatske, što se spušta od gorja Brooks do obala Beaufortova i Čukotskog mora. Također je i jedan od najbogatijih, kako divljim životinjama tako i podzemnim naslagama nafte, plina i ugljena. Velika naftna polja što okružuju zaljev Prudhoe proizvode 17 posto domaćih naftnih zaliha u SAD-u, kao i golemih 90 posto aljaskog državnog prihoda. Oko 58.000 četvornih kilometara u središnjem dijelu obronka, uključujući i unosna naftna polja, posjeduje država Aljaska. Velik dio ostatka, osim nekoliko povećih parcela u vlasništvu starosjedilačkih Inupiata, pripada građanima SAD-a.
Najveći dio tih saveznih posjeda podijeljen je između slikovitoga Arktičkog nacionalnog utočišta za divlje životinje na istoku i najvećega cjelovitog zemljišta u saveznom vlasništvu, zapadnog Arktika veličine 93.000 četvornih kilometara koji se zove Nacionalna naftna pričuva – Aljaska. Iako zvuči kao golemi naftni spremnik iz kojeg narod crpi u vremenima oskudice, to je zapravo najveći komad nezaštićene divljine u SAD-u, s pola milijuna sobova, stotinama aljaskih grizlija, vukova, a ljeti s više ptica močvarica, grabljivica i ćurlina nego što ih itko može izbrojiti.
Biolozi desetljećima tvrde da su za populacije divljih životinja područja naftne pričuve važnija od postojećeg utočišta. No kako se vjeruje da se tu kriju golema ležišta nafte, prirodnog plina i ugljena, savezni i državni biolozi Aljaske upozoreni su da drže jezik za zubima. Dok je u Kongresu bješnjela bitka oko bušenja u zaštićenom području utočišta, Bushova je vlada dala u zakup prostrane parcele Nacionalne naftne pričuve i priobalnog mora najboljim ponuđačima, što bi milijune hektara divljine moglo pretvoriti u naftna i plinska polja, a Beaufortovo more u ledenu verziju Meksičkog zaljeva. Neke od tih parcela obuhvaćaju staništa presudna za opstanak divljih gusaka, sobova i grenlandskog kita, koji su tisućama godina prehranjivali Inupiate. Sa znatnom količinom komunalnog zemljišta na obronku, 5000 Inupiata raštrkanih po sedam zabačenih naselja i u gradu Barrowu mogli bi postati najnoviji naftni magnati 21. stoljeća. Ali putem bi mogli ostati bez onoga što ih čini Inupiatima. Mnogi nisu baš sretni zbog toga.
Ni jedno naselje ne osjeća blagodati i mane naftnog razvoja bolje od Nuiqsuta, sela sa stotinjak kuća iznad rijeke Colville na istočnom rubu Nacionalne naftne pričuve. To se naselje razvilo iz hrpice šatora 1973. godine, kad se dvadesetak obitelji iz Barrowa preselilo na tradicionalna lovna i ribolovna područja uz veliku rijeku koja su im dodijeljena Zakonom o naknadi štete aljaskim starosjediocima. Kao i u mnogim drugim malim naseljima okruga Sjeverni obronak, danas gotovo svi stanovnici Nuiqsuta žive u živopisnim tipskim kućicama koje im je dodijelilo Američko ministarstvo stanovanja i urbanog razvoja te uživaju u blagodatima vodovoda, dizelske elektrocentrale za napajanje svjetala i televizora, suvremene škole, ambulante i vatrogasnih vozila. Većina je dobila zaposlenje od okruga – a sve te blagodati uglavnom se financiraju iz poreza na naftnu infrastrukturu.
Dvadeset godina industrijska naftna zona bila je daleko od očiju – i daleko od brige. No polako se šuljala sve bliže Nuiqsutu. Najnovije naftno polje, Alpine (doslovce “planinsko”), koje se počelo crpiti 2000. godine, smješteno je na starosjedilačkom i državnom zemljištu u razgranatom riječnom ušću 13 kilometara nizvodno. Tvrtka “ConocoPhillips” prvotno se njime hvastala kao primjerom visokotehnološkoga naftnog postrojenja s malim utjecajem na okoliš, oko kojeg nema trajnih cesta i čije dvije bušotine površine samo 40 hektara mogu crpiti iz ležišta koje se proteže na 160 četvornih kilometara.
A onda su bušači otkrili zlatnu. Sad se gradi dodatnih pet manjih postrojenja. “ConocoPhillips” dobio je od Ureda za upravljanje zemljištem izvanrednu dozvolu za postavljanje bušotine usred ključnoga lovnog područja Nuiqsuta. Kompanija želi izgraditi most preko pritoka rijeke Colville do druge bušotine, i to baš na jednom od drevnih seoskih ribolovnih mjesta. Kako se na zakupljenim parcelama Nacionalne naftne pričuve počelo raditi, Nuiqsut tijekom duge zimske bušačke sezone praktički okruže ledene ceste, seizmički timovi i oprema za bušenje, koja se tada može kretati uokolo po tundri. To nekima u naselju osigurava zaposlenje, no mještani tvrde da je također rastjeralo sobove, zbog čega su lovci sada prisiljeni putovati 20 ili 30 kilometara više ako na stolu žele imati meso. Iako je dioničarima u seoskoj korporaciji prošle godine na ime zakupnine od Alpinea pripalo po oko 3000 dolara, opće je mišljenje na obronku i u naselju da Nuiqsut nije dobro prošao...
Ovakvih stvari ima i bliže nama.I uvik bogatuni i tvrtke koje su ovisne o nafti spriječe ljude koji bi htjeli sačuvati životinje i netaknutu prirodu,u njihovim namjerama.Isto vam je bilo i sa šečernom trskom.Ljudi u Brazilu su napravili poseban alkohol od šećerne trske koji bi služio umjesto benzina automobilima,a koji nezagađuje okoliš,ali je brzo maknut s tržišta zbog prevelike cijene.Je govno zbog prevelike cijene!!!!!
Maknut je s tržišta zbog velikih firmi koje su ga sabotirale
jer bi im posao propao!O ne nisan se uživila!
eto...o svom životu vam neću sada pričati,nego neki drugi put,
neda mi se sad a i želim da ostanete pod dojmom napisanog.
Pooooooooosa svima!!
Make Food, Not War!!!
Mi smo vam izgladnjela djeca,ka što vidite po naslovu.Socijalni slučajevi,što se može...Danas nas je skoro auto pregazilo jer smo se nasrid ulice fajtale za komad male pizze...hm..kad za izbornu lektiru čitamo kuharicu,onda se tu stvarno treba malo zamisliti...
Hrana......
Odlučila sam da ću se odsad svim mogućim sredstvima trudit da zaboravim onog u kog sam zaljubljena,a kog nebih imenovala.Ne šljivi me ni 5%.Uf,da me šljivi i 2 bilo bi to dobro...Ma,što vas tu tim glupostima davim...jadna li san:)))
Danas smo cili pokisli preko velikog odmora.Bili smo mokri od glave do pete.Tili se izvuč s povijesti ka da nas pusti,al nas malo nakenjalo.Rekla je da je toplo i da smo sami krivi
što smo gladnjaci pa moramo trčat u dućan po marendu po najvećem pljusku.A što se može...
Što se tiče one rane kraj nosa,muški iz razreda mi se cere da san to kopala nos!
Čekam da mi Pepeljugadonese na cd-u naše slike pa ću vam ih možda stavit...još se mislim...ako mi ostavite puno komentara oču!Bili smo jučer na televiziji.Uf što me se vidilo!Čak na 5 sekundi,izrezali su nas!!!!Potpuno!Ma dobro ajde,bar smo bili na televiziji,iako je moglo bit i bolje...I što je sad ovo odjednom sa izborom kategorije?!Sad mi cilo vrime javlja da odaberen kategoriju,je oću sad i to...Neću van sad puno pisat,neda mi se,i recite mi dal da vam stavljam interview-e i slike ali ne?Dobro,aj sad,pooooooooosa svima!!!
Ukočeno...
Jučer san popodne opet išla na kupanje.Išli smo prvo na bazen,na kolovare,al tamo nije bilo nikog zanimljivog,pa smo otišle na Borik(Stella i ja).
Tamo su bili svi živi(osim mo9je najfrendice Dome,kojoj mater neda da se još kupa,šmrc,ps-ima novopečeni blog dome29.blog.hr,pa ga posjetite),
tamo su bili ovi muški iz mog razreda,i Mya i Ines sa Monikom
i ostalim akavicama.Jao što mi se ta monika gadi!A,i stella i domi isto.
Preumišljena je.Neznam zašto uopće zauzima ovih pare riči na mom blogu.Uglavnom,tamo vam je plitko,jako plitko,bar na onom djelu di san se ja kupala,
a ja vam pametna,kakva jesam ,zaronila i lipo se naila pjeska!!!Ma predivno!Pljuvala sam tri dana,kolika mi je količina pjeska ušla usta.
Al nebi to bilo ništa da pritom nisam oderala po face,i da mi nije išla krv tri sata,pa sam morala bezveze mirovat umisto da se kupam.
Mene to nije ništa bolilo,samo sam skužila,da mi je usna odjednom nabubrila,a stella mi je rekla da mi je faca krvava.Ostat će mi ožiljak,
tako da sam se malo unakazila,ali iskreno boli me briga.Imam jedan ogroman na bedri i to još od pretprošle godine,kad sam s ekipom provalila u privatni bazen,
kupala se tamo tri sata,i onda kad je čovik doša,dok smo bižali,ja se rasikla i sad mi je dio bedre(5cmx1cm) ljubičast jer nema kože,al boli me briga,
ionako se neprimjeti previše.Uglavnom,posli kupanja sam bila na rođendanu,tati od mog najboljeg prijatelja Josipa(imate njegov blog u linkovima),
i tamo mi je bilo baš super.Uglavnom,oko jedanaest me ukočio vrat
,vjerojatno zbog onog kad sam se naila pijeska jer sam dobro bubla,
i nisam ga više mogla micati,a da ne osijećam veliku bol.
Još ju uvijek osjećam,pa sam jako ukočena i pokušavam nemicati vrat.
Mama će mi dat neke tablete i dala mi je neke kreme,ko zna što,pa će mi valjda proć.Ali,zbog ovog na faci se vjerojatno neko vrijeme neću moć kupati.
Meni to na faci ne pretstavlja neki problem jer nije oderana neka velika površina,nego samo dio između usne i nosa,ali mama i ćaća mi kažu da nisam
odnila samo kožu nego i više te da mi neće tako skoro zarasti!Tako da se mogu pozdravit s kupanjem na par tjedana!
Ljudi sad vas pozdravljam,ostavljajte puno komentara,i poooosa!
malo posli...
Neda mi se pisat novi post,pa ću samo napisat par riči u ovaj.Nakljukala sam se svakojakih tableta i sad mi je malo bolje.Doduše sad me počea bolit trbuh,jao...
nikad samnom na zelenu granu!U vezi Monike,zbog koje mi svi ostavljate komentare:ja nisam ljubomorna na nju.Nemam zašto biti.Ona je lipa,stvarno je,ok,
ali svi smo mi lipi svaki na svoj način,i ja se dobro osjećam u svojoj koži i nebih ni da mi platiš tila bit u nečjoj tuđoj.Ja sam tko jesam i gotovo.I nemojte mi
svi odma ona je dobra,vamo tamo.Možda vama je,meni nije.Svak ima pravo na svoje mišljenje.Otišla mi je teta,a da smo ostale posvađane.Mislim,pameti njene,
ona sinoć ode ća i ja sidnem na njenu stolicu,jer nisam ni znala da je ona sidila na njoj ja sam samo vidila da je prazna.Ona meni dođe nakon 5 min. da je to
njeno misto,a ja njoj kažem ko digne guzicu izgubi stolicu(ona vam ima28 god. i uvik se ponaša koda je dite,zeza se s nama i sve,tako da ja nisam misla da
će se uvridit),a ona nešto promumlja i kaže:dobro,ja ću isto tebi tako odgovarat sljedeći put.I nije tila više razgovarat samnom.Bože...Opet me počea bolit vrat,
a i neznam što bih više pisala...stoga,pozdrav i kissssssssach!Bye
po dana kasnije...
evo mene opet,samo se javljam da vam skrenem pažnju na blog moje mlađe sestre,jer će počet plakat ako joj ne ostavite komentare,zato molim vas posjetite i
ishvalite ovaj blog:littlemonkey.blog.hr,ona vam ima 8 god.Dobro,poosa,čujemo se!
