Marketing
Why do people always leave?
Hmmm...evo imala sam namjeru pisati o jednoj temi,odnosno poglavlju mog života koje bih htjela zaboraviti što prije,iako znam da nikad neću...nego...odustah od pisanja i iznošenja mog privatnog života javnosti(hmmm,kad malo bolje promisliš to je stvarno umobolno,ma ko to radi?
),te vam odlučih staviti par spotova...hmmm...al opet me hvata želja za pisanjem...al evo moran pisati,al samo ću prominit temu te ću ju stavit za naslov.Evo...sređeno!Ajme...glava mi puca...previše briga na pameti...Zašto se ljudi uvijek pretvaraju?Zašto se boje izreći svoje pravo mišljenje?Zašto se boje imati svoje JA?Formirajući se po drugima..držeći sebe zaključanog unutra,samo polako umiremo,i nismo više ničim zadovoljni...tjeskobni smo...trebamo biti otvoreni,ne bojati se reći što mislimo ili se usprotiviti tuđem mišljenju...al evo opet sam prešla na drugu temu...zapravo neznam što bih od sebe...cijelo vrijeme se pitam...Kako čovjek može s tobom provoditi dan i noć i to duže vrijeme,biti ti prijatelj,zajedno proživljavati stvari s tobom,i onda upoznati nove ljude...i odjednom više nisi dovoljno dobar za tu osobu,sada si jadan,manji od makova zrna u njegovim očima,i ne vrijediš ništa,ne vrijediš ni jedne izrečene riječi njegovih usta...jednostavno ode...bez namjere da se vrati...a ti se osjećaš jadno..i iskorišteno...
Our sun is set,our day is done
I´m left to wondering
Is this the end
My final words to you
Day turned to night
Now you´re gone
I´m left to pondering
Can this be true
are we really trught
...
You were the angel of my life
thought me how to be free
Now I´m a stranger in your eyes
walls are closing in on me..
by: Hammerfall
Post je objavljen 29.09.2006. u 18:17 sati.