Buran tjedan...
Ovaj tjedan se svašta događalo...neznam da li da vam to sve sad ispričam ili kasnije...ma evo vam prvo jedan članak kojeg vas molim da ga pročitate.To je izrezak iz National Geographica:
Propast divljine
Američka žeđ za naftom prijeti proždiranjem aljaskog Sjevernog obronka.
U naftom bogatoj divljini koju stanovnici Aljaske jednostavno nazivaju “obronak”, novca, moćne politike i pretjeranog publiciteta ima koliko i komaraca. To je najdivljiji dio najdivljije države SAD-a, tundra površine gotovo četiri puta veće od Hrvatske, što se spušta od gorja Brooks do obala Beaufortova i Čukotskog mora. Također je i jedan od najbogatijih, kako divljim životinjama tako i podzemnim naslagama nafte, plina i ugljena. Velika naftna polja što okružuju zaljev Prudhoe proizvode 17 posto domaćih naftnih zaliha u SAD-u, kao i golemih 90 posto aljaskog državnog prihoda. Oko 58.000 četvornih kilometara u središnjem dijelu obronka, uključujući i unosna naftna polja, posjeduje država Aljaska. Velik dio ostatka, osim nekoliko povećih parcela u vlasništvu starosjedilačkih Inupiata, pripada građanima SAD-a.
Najveći dio tih saveznih posjeda podijeljen je između slikovitoga Arktičkog nacionalnog utočišta za divlje životinje na istoku i najvećega cjelovitog zemljišta u saveznom vlasništvu, zapadnog Arktika veličine 93.000 četvornih kilometara koji se zove Nacionalna naftna pričuva – Aljaska. Iako zvuči kao golemi naftni spremnik iz kojeg narod crpi u vremenima oskudice, to je zapravo najveći komad nezaštićene divljine u SAD-u, s pola milijuna sobova, stotinama aljaskih grizlija, vukova, a ljeti s više ptica močvarica, grabljivica i ćurlina nego što ih itko može izbrojiti.
Biolozi desetljećima tvrde da su za populacije divljih životinja područja naftne pričuve važnija od postojećeg utočišta. No kako se vjeruje da se tu kriju golema ležišta nafte, prirodnog plina i ugljena, savezni i državni biolozi Aljaske upozoreni su da drže jezik za zubima. Dok je u Kongresu bješnjela bitka oko bušenja u zaštićenom području utočišta, Bushova je vlada dala u zakup prostrane parcele Nacionalne naftne pričuve i priobalnog mora najboljim ponuđačima, što bi milijune hektara divljine moglo pretvoriti u naftna i plinska polja, a Beaufortovo more u ledenu verziju Meksičkog zaljeva. Neke od tih parcela obuhvaćaju staništa presudna za opstanak divljih gusaka, sobova i grenlandskog kita, koji su tisućama godina prehranjivali Inupiate. Sa znatnom količinom komunalnog zemljišta na obronku, 5000 Inupiata raštrkanih po sedam zabačenih naselja i u gradu Barrowu mogli bi postati najnoviji naftni magnati 21. stoljeća. Ali putem bi mogli ostati bez onoga što ih čini Inupiatima. Mnogi nisu baš sretni zbog toga.
Ni jedno naselje ne osjeća blagodati i mane naftnog razvoja bolje od Nuiqsuta, sela sa stotinjak kuća iznad rijeke Colville na istočnom rubu Nacionalne naftne pričuve. To se naselje razvilo iz hrpice šatora 1973. godine, kad se dvadesetak obitelji iz Barrowa preselilo na tradicionalna lovna i ribolovna područja uz veliku rijeku koja su im dodijeljena Zakonom o naknadi štete aljaskim starosjediocima. Kao i u mnogim drugim malim naseljima okruga Sjeverni obronak, danas gotovo svi stanovnici Nuiqsuta žive u živopisnim tipskim kućicama koje im je dodijelilo Američko ministarstvo stanovanja i urbanog razvoja te uživaju u blagodatima vodovoda, dizelske elektrocentrale za napajanje svjetala i televizora, suvremene škole, ambulante i vatrogasnih vozila. Većina je dobila zaposlenje od okruga – a sve te blagodati uglavnom se financiraju iz poreza na naftnu infrastrukturu.
Dvadeset godina industrijska naftna zona bila je daleko od očiju – i daleko od brige. No polako se šuljala sve bliže Nuiqsutu. Najnovije naftno polje, Alpine (doslovce “planinsko”), koje se počelo crpiti 2000. godine, smješteno je na starosjedilačkom i državnom zemljištu u razgranatom riječnom ušću 13 kilometara nizvodno. Tvrtka “ConocoPhillips” prvotno se njime hvastala kao primjerom visokotehnološkoga naftnog postrojenja s malim utjecajem na okoliš, oko kojeg nema trajnih cesta i čije dvije bušotine površine samo 40 hektara mogu crpiti iz ležišta koje se proteže na 160 četvornih kilometara.
A onda su bušači otkrili zlatnu. Sad se gradi dodatnih pet manjih postrojenja. “ConocoPhillips” dobio je od Ureda za upravljanje zemljištem izvanrednu dozvolu za postavljanje bušotine usred ključnoga lovnog područja Nuiqsuta. Kompanija želi izgraditi most preko pritoka rijeke Colville do druge bušotine, i to baš na jednom od drevnih seoskih ribolovnih mjesta. Kako se na zakupljenim parcelama Nacionalne naftne pričuve počelo raditi, Nuiqsut tijekom duge zimske bušačke sezone praktički okruže ledene ceste, seizmički timovi i oprema za bušenje, koja se tada može kretati uokolo po tundri. To nekima u naselju osigurava zaposlenje, no mještani tvrde da je također rastjeralo sobove, zbog čega su lovci sada prisiljeni putovati 20 ili 30 kilometara više ako na stolu žele imati meso. Iako je dioničarima u seoskoj korporaciji prošle godine na ime zakupnine od Alpinea pripalo po oko 3000 dolara, opće je mišljenje na obronku i u naselju da Nuiqsut nije dobro prošao...
Ovakvih stvari ima i bliže nama.I uvik bogatuni i tvrtke koje su ovisne o nafti spriječe ljude koji bi htjeli sačuvati životinje i netaknutu prirodu,u njihovim namjerama.Isto vam je bilo i sa šečernom trskom.Ljudi u Brazilu su napravili poseban alkohol od šećerne trske koji bi služio umjesto benzina automobilima,a koji nezagađuje okoliš,ali je brzo maknut s tržišta zbog prevelike cijene.Je govno zbog prevelike cijene!!!!!
Maknut je s tržišta zbog velikih firmi koje su ga sabotirale
jer bi im posao propao!
O ne nisan se uživila!
eto...o svom životu vam neću sada pričati,nego neki drugi put,
neda mi se sad a i želim da ostanete pod dojmom napisanog.
Pooooooooosa svima!!
