07.01.2008., ponedjeljak
O obrascu "Stoj gdje jesi..."
|
• u potrazi za dobrom vibracijom dotakla si se najstarije kletve. Kletve prosjeka. Sada pričamo o tome kako treba stremiti boljemu, ali... kako svladati tisućljeća genetike koju je Crkva ugradila našim precima kako bi bili što pokorniji svojim gospodarima? Kako svladati ucijepljene obrasce ponašanja tipa "Stoj gdje jesi (moja majka)"? Kako se nositi sa odgovornostima slobodnog odlučivanja (to boli)? I na kraju kako se boriti protiv vjetrenjača? Volio bih čitati tvoj post na tu temu :-) (borgman 18.12.2007. 09:40) Obećala sam Borgmanu da ću pokušati odgovoriti na njegova pitanja…međutim, nakon što sam po ne znam koji put pročitala njegov komentar, postala sam svjesna težine postavljenog mi »zadatka« i toga da ne mogu govoriti o tome kako to razriješiti i kako slomiti stoljetna uvjerenja, jer univerzalni recepti ne postoje. Naprosto, svatko od nas ima svoj put, i ono što vrijedi za mene, ne mora nužno vrijediti za druge. Ono što mogu je tek navesti svoja razmišljanja i svoja iskustva, te moju osobnu »borbu« koja je trajala dugi niz godina (još uvijek traje), da se konačno »odlijepim« od te teške prtljage koju sam naslijedila, kako od svojih predaka, tako i od svih predaka čija su uvjerenja duboko zakorijenjena negdje u kolektivnoj svjesti čovječanstva. Osobno mi je najinteresantnije pitanje, pa sam upravo njega odabrala za ovaj post: Kako svladati ucijepljene obrasce ponašanja tipa "Stoj gdje jesi (moja majka)"? možda iz razloga jer mi je upravo to oduzelo najviše vremena i stajalo me najviše truda, dok sam sa svim ostalim aspektima relativno bezbolno raskrstila. Zašto me to stajalo najviše truda? Pa zato, što smo svi mi kao djeca u svojim roditeljima i ostalim članovima obitelji i njihovim postupcima vidjeli uzor i neosporni autoritet i vjerovali svemu što su nam govorili i čemu su nam učili. Barem kod mene je bilo tako da je obiteljski odgoj pustio najviše traga u mom životu; ostali socijalni aspekti bili su mi više onako usput, a pošto nisam bila emotivno angažirana, mogla sam realnije sagledavati cijelu situaciju. Vjerujem da će se mnogi pronaći u slijedećim izjavama odraslih koje su nam bile spontano ili namjerno servirane toliko puta, da su ne samo oni povjerovali u njihovu istinitost, već naposlijetku i mi sami. Poznato je da se i najveća laž, ako je ponovoljena dovoljan broj puta, usvaja kao »istina«… - Mi smo pošteni, zato smo cijeli život bili na rubu egzistencije. - Od svojih deset prstiju se ne može dobro živjeti. - Sirotinja je i Bogu teška. - Ako postoji Bog onda je on na strani bogatih. - Bolje da se rodiš bez ruke, nego bez sreće… - Nemamo se čemu veseliti, jer cijeli život crnčimo za ovu sirotinju. - Mi nikad nećemo daleko dogurati. I mogla bih ovako nabrajati u beskonačnost. Takvih i sličnih izjava su se mnogi od nas naslušali za više života, a ne samo za ovaj… I zanimljivo je da sam kao dijete vjerovala u sve te stvari i nekako počela, zajedno s odraslima (ne govorim samo o svojim roditeljima), dijeliti njihova razmišljanja i polako ali sigurno se punila gorčinom i osjećajem nepravednosti. Kroz svoje djetinje oči sam promatrala svijet i vidjela ga kao jedno veliko i nepošteno mjesto, gdje prosperiraju i sretno te zdravo žive samo oni koji se znaju dobro »snaći« i samo oni koji »imaju sreće«. Usvajala sam obrasce odraslih i ubrzo je zdravi i spontani dječji smijeh, zamijenio strah i briga, ne samo za sadašnjost, već i za budućnost. I to je najgore što se događa djeci kada počinju odrastati. Njihov zdravi i sretni dječji svijet proguta »realnost« odraslih. I stvarno su mi se počele događati stvari koje su odrasli »prognozirali«, da bi mi kasnije mogli reći: »Pa, jesmo li ti rekli?!« Da bih upisala faks, morala sam puno i teško učiti da položim prijemni, dok su se mnogi upisivali na druge načine. Ali, naposlijetku sam uspjela na svoj način. »Pa, jesmo li ti rekli?!« Dok sam tražila posao, naišla sam na zatvorena vrata gdje god sam pokucala, a i kada sam konačno dobila posao, bio je to posao daleko ispod mojih kvalifikacija i sposobnosti, slabo plaćen i podcijenjen. »Pa, jesmo li ti rekli?!« Da bih se realizirala kao sposoban i cijenjen kadar, morala sam uložiti deseterostruko više truda, od nekih mojih kolega, koji su svoj posao doživljavali samo kao zabavu. »Pa, jesmo li ti rekli?!« Koliko god radila, nisam se mogla pomaknuti s mjesta i bila sam u vječitom minusu, neovisno o tome koliko pažljivo sam rukovala novcem. »Pa, jesmo li ti rekli?!« Polako ali sigurno mi je zdravlje bivalo sve slabije (kao i majčino) i moje su želje i planovi imali sve manje izgleda za ostvarenje. »Pa, jesmo li ti rekli?!« Kada sam se usudila govoriti o nekom svom projektu, koji je po općem vjerovanju, bio rezerviran samo za »one uspješne«, govorili bi mi: »Uzalud se trudiš, nisi ti od tih…« I stvarno, ponovo bi uslijedilo ono standardno: »Pa, jesmo li ti rekli?!« S vremenom sam počela intenzivno razmišljati o svom životu i o životu uopće, o zacementiranim stavovima većine ljudi, o pesimizmu koji preovladava i počela sam osjećati sve veći otpor prema takvom načinu uvjerenja i života. Posve svjesno sam donijela odluku kako ne želim do smrti plivati sa strujom, već sam tvrdoglavo zaplivala u suprotnom smjeru, iako su mi usta bila puna vode, a često sam usput i potonula… Prvo što sam naučila bilo je, da nikako ne mogu promijeniti tuđi način razmišljanja, već moram promijeniti svoj. Drugo; naučila sam da o svojim željama, odlukama i projektima diskutiram samo sa najboljim i provjerenim prijateljima, čija je podrška neosporna i koji me svojim pozitivnim nabojem podupiru u realizaciji ciljeva. To je stoga što je osim naše odlučnosti za uspjeh nekog projekta itekako važan utjecaj okoline, i stoga je poželjno ne prosipati svoje planove pred one koji će te zasuti negativnom energijom (ne mislim pritom da nam žele loše, naprotiv, već su uvjereni u neuspjeh) i tako usporiti ili onemogućiti realizaciju željenog. Činjenica je da smo svi povezani negdje na mentalnom i astralnom planu, i ako već moram svoje misli dijeliti s nekim, onda se trudim, da ih podijelim s onima koji me podupiru, a ne onima koji me usporavaju. Na taj način, u neku ruku, uvjetno rečeno formiram svoju vlastitu »grupu za podršku«. I vjerujte mi, ovo djeluje… Treće; odbijam misliti kako nisam »miljenik sreće« i kako apriori nešto ne mogu napraviti. Ako je to pošlo ma i jednom čovjeku za rukom, znači da nije nemoguće. Unaprijed vjerovati da je nešto moguće je isto kao zalupiti pred sobom vrata kroz koja želiš ući, i prije nego li si pokušao. Četvrto; naučila sam da da je naše mišljenje o sebi često u povratnoj sprezi s onim što drugi misle o nama. Naime, ako o sebi imam loše mišljenje, velika je vjerovatnost da će ga imati i drugi. Isto tako, ako drugi vjeruju da ništa ne vrijedim, postoji mogućnost da im povjerujem. Zato izbjegavam lažnu skromnost, svjesna sam svojih mogućnosti i sposobnosti; no istovremeno se ograđujem od bilo kakve nadutosti. Ono sam što jesam. I zadovoljna sam time. Vezano uz to sam prestala u drugima tražiti potvrdu svog djelovanja, ne očekujem više ničije pohvale i ohrabrenja i nisam ovisna o tuđem mišljenju, barem ne u smislu i mjeri da bi mi to pokvarilo dan. Postupam i ravnam se po svojoj savjesti. Tako moja sreća više nije ovisna od postupaka drugih. Nekada mi je bilo važno da me svi vole. Naravno, to je bilo nemoguće i sukladno tome sam bila kronično nesretna i frustrirana. Danas imam druge prioritete i tuđe odobravanje nije uvjet za moju sreću. Tome pokušavam naučiti i svoje dijete, iako ne ide lako…ali valjda tako mora biti, očito svi mi moramo sami pronaći samo svoj put. Peto; nikada se ne tješim mišlju »Moglo bi biti i gore.« Radije razmišljam o načinima kako bi moglo biti bolje. Eto, i u tome leži jedan od razloga zašto o svojim razmišljanjima pričam samo s odabranima. Naime, ako nekome kažem da sam bolesna, vrlo će se lako desiti da čujem slijedeće: »Je, znamo da ti nije lako, ali barem od toga nećeš umrijeti. Pogledaj koliko ljudi dnevno umire na ulici, ili naprimjer od srca i raka…« Istina. Svakoga dana umire na tisuće ljudi. I ja ću umrijeti jednog dana. Ali, to još uvijek ne znači da moram skakati od sreće što sam osuđena na doživotni život u bolovima. Iskreno mi je žao onih koji umiru, ali to me ne sprečava da ostvarim svoje pravo i želju da mi bude bolje. Zato na pitanje kako sam, odgovaram kratko: »Hvala na pitanju. Dobro.« I tako moj intimni boj za ozdravljenjem ostaje sačuvan negativnih primisli o ishodu. Otprilike jednako funkcioniraju i sva ostala područja života. Šesto; svjesno odbacujem imperativ da ostanem na onom mjestu kojeg su mi »odredili« drugi temeljem kolektivnog ili obiteljskog naslijeđa. Ako je npr. moja mama zaradila penziju za tekućom vrpcom, ja sam odlučila da završim studij kojeg želim. Isto želim i svom djetetu. Ako moje dijete ostane na onom mjestu na kojem sam ja, a moglo je odletjeti daleko više za svojim snovima, bit ću nesretna. Jer nema većeg uspjeha i veće radosti za roditelja od one kada vidi, da je njegovo dijete uspjelo realizirati sebe kroz svoje želje i svoje snove, do onog mjesta gdje želi biti i gdje je sretno. **** Mogla bih još puno pisati o ovome, jer je ovo tek mali, sažeti dio mog osobnog iskustva, ali onda to više ne bi bio post, već knjiga…nisam sigurna da je to ono što je Borgman želio čuti, ali je to ono što sam mogla napisati. Jer, kako rekoh, nema univerzalnog recepta. Svi smo mi na svoj način jedinstveni i posebni. |
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@