Želja da se dopadnemo svima

16.11.2007., petak

Često srećemo nekoga (ili to nastojanje čak uočavamo kod sebe), tko njeguje trajnu i krajnje nekonstruktivnu želju da se dopadne svima oko sebe. Pošto je to po svim zakonima Univerzuma »misija nemoguće«, logično je da nas ništa neće učiniti frustiranijim, no što je naše stalno nastojanje da budemo priljubljeni i voljeni od svih, s kojima se naši putevi tijekom ove egizstencije prekriže.

Još je stari, dobri Platon rekao:

»Ne poznajem niti jedan pouzdan put
do uspjeha,
a znam samo jedan koji nas zasigurno
vodi do neuspjeha:
KADA ŽELIŠ UGODITI SVIMA«.

U ovoj konkretnoj tvrdnji, moram se složiti s Platonom: jer, doista, mnogo različitih puteva vodi nas do uspjeha (ma što mi pod uspjehom podrazumijevali), a želja da ugodimo svima, zasigurno nas neće približiti cilju, već nas udaljiti tisuću svjetlosnih godina daleko od cilja.

U pozadini naše želje da ugodimo svima, skriva se naša osobna nesigurnost, najčešće stečena još u ranom djetinjstvu, kada se nismo osjećali dovoljno voljeni od onih od kojih smo to očekivali – od svojih roditelja, poznanika ili prijatelja. To ne znači nužno da nismo bili voljeni, ali može značiti, da se nismo osjećali voljenima.

Pošto se nismo osjećali voljenima, neprekidno smo tražili načine na koje bismo »natjerali« drage osobe da nas »zavole«. Postali smo pravi umjetnici u smišljanju načina na koje bismo mogli »ubrati« odobravanje za svoje postupke, izjednačavajući odobravanje bliskih osoba s njihovom ljubavlju prema nama.

Sve što smo činili, činili smo s željom da nas netko konačno pohvali i kaže kako se ponosi nama i našim postupcima i kako smo doista dragocjen dar u njihovu životu.

Što smo se više trudili ugoditi drugima, to smo se više udaljavali od samih sebe, od malog djeteta u nama, od naše prave unutrašnje biti. Sve više smo se oblikovali po tuđim željama, a sve manje smo bili MI.

I ako smo, oblikujući se po tuđim željama, bili pohvaljeni i prihvaćeni, u želji da se osjećamo voljenima, sve više smo se trudili nastaviti s tim obrascem ponašanja. Sukladno tome, priznali to ili ne, usporedno s prihvaćanjem naše okoline i zadovoljstvom zbog prihvaćanja – raslo je pritajeno nezadovoljstvo zbog odricanja od sebe samoga. Možda smo doista postali omiljeni u društvu, osoba za koju se uvijek čuva stolac i koju većina želi vidjeti pored sebe – ali, ostaje nepobitna činjenica, da to više nismo bili mi. U neprikosnovenoj želji za sveopćim prihvaćanjem, zaboravili smo na sebe, na svoje želje i svoje snove; pristali smo na određene kompromise koji ranjavaju dušu. Otuđili smo se od svog bistva, izdali smo sami sebe…

Od toga da smo »izdali« onoga koga volimo, jedino gore što postoji jest spoznaja da smo izdali sami sebe.
I sada dolazimo do pitanja »Koliko volimo sami sebe?« Jesmo li se ikada doista naučili voljeti sebe, ili smo ljubav prema sebi mjerili kroz prihvaćanje naše okoline? Jesmo li ikada bili svjesni svoje vrijednosti, ili smo svoju vrijednost mjerili stupnjem prihvaćanja okoline? Ovisi li naša sreća o (ne)odobravanju okoline? Može li nam nečije neprihvaćanje pokvariti dan u tolikoj mjeri da padnemo u depresiju i poželimo leći i »umrijeti«?

U prirodi svih ljudi je manje ili više, potreba za prihvaćanjem i voljenjem. I to nije sporno. Ono što je sporno jest to što smo spremni učiniti i dokle smo spremni ići u svojoj želji da nas ljudi zavole?

Budemo li nepromišljeno potratili život u nastojanju da nas svi prihvate, desit će nam se posve identična stvar koja se događa brodici zarobljenoj na olujnom moru, koju valovi nošeni vjetrom bacaju na sve strane, sve dok je ne razbiju o hridi.

Da li je to ono što smo željeli za sebe? Ili, da li je to ono što smo željeli za svoju djecu? Mislim da nije.

Na početku školske godine sam razgovarala sa svojom kćerkom i ostala zapanjena njenim odgovorom na moje pitanje. Kćer je pošla u prvi razred gimnazije, promijenila je okolinu i sada je u poziciji da mora graditi nova prijateljstva i nove socijalne kontakte. Opazila sam da većinu vremena pod pauzom provodi radije sama nego u društvu svojih kolega. Oprezno i nenametljivo sam je isporovocirala da mi odgovori zašto je radije sama, nego da prošeta gradom i druži se sa svojim vršnjacima. Moram priznati da takav njen odgovor nisam očekivala, s obzirom na to da sam joj od rođenja usađivala osjećaj voljenosti i beskompromisne ljubavi, neuvjetnog prihvaćanja nje kao osobe, bez obzira kuda je odnijele rijeke života i bez obzira na to što činila.

***
»Pokušavam sklopiti nova prijateljstva, ali uvijek kada se nađem u društvu svojih kolega, stalno razmišljam da ne kažem nešto glupo, nešto čemu bi se oni mogli smijati. Zato katkada, čak i kada bih se uključila u razgovor, radije šutim, nego da kažem nešto naopako…«

»Moram priznati da ne razumijem posve. Ja sam odrastala pod pritiskom i kao dijete sam čeznula za makar jednom, jedinom pohvalom, i upravo stoga sam te cijeli život zasipala bezuvjetnom ljubavlju, kako bi znala da te volim takvu kakva jesi. Odakle ta tvoja nesigurnost?«

»Da. Vi ste me znali voljeti bezuvjetno, ali vi ste moji roditelji. Zašto bi me svi drugi voljeli bezuvjetno?« - pitala me ona.

Zastala sam nekoliko trenutaka i razmišljala što joj odgovoriti, a tada sam sponatno izrekla protupitanje:

»A tko kaže da te svi moraju voljeti?«

Sada je bio red na njoj da me zbunjeno pogleda i nakon temeljitog razmišljanja mi je odgovorila:

» Pa, nitko…ali zar to nije ono što svi mi priželjkujemo?«

»Da, svakako je ugodnije znati da si miljenik među ljudima, da te očekuju sa osmjehom na usnama i radošću u srcu, da se vesele tvom dolasku…ali, kako se TI pri tome osjećaš? Možda će tvoj sugovornik biti zadovoljan, ako ti prešutiš svoje mišljenje i u tišini mu kimneš glavom u znak povlađivanja, ali mene zanima, kako se ti osjećaš? I prije svega, zanima me, što će se u najgorem slučaju desiti, ako se ne budete slagali u mišljenju? Kao što on ima pravo na svoje mišljenje, jednako tako ga imaš i ti. Najgore što se može desiti, da tvoj sugovornik više ne poželi tvoje društvo, ali što ti time gubiš? I tako radije unaprijed biraš samoću, nego da kažeš
ono što misliš, u strahu da ne kažeš nešto pogrešno.«

Beskrajno sam sretna što moja kćer sada ima nove prijatelje s kojima provodi svoje slobodno vrijeme i s kojima je našla puno dodirnih točaka, unatoč njihovoj različitosti. Shvatila je da su upravo razlike ono što ih međusobno obogaćuje, a ne razdvaja.

Kako sama kaže, polako uviđa, da se nitko ne može dopasti svima i da je ono što je u cijeloj stvari jedino važno – biti vjeran svojim principima i moralnim načelima, neovisno o tome kakv će joj to položaj na »ljestvici popularnosti« donijeti.

Ono što je važno jest naučiti voljeti sebe najmanje toliko da prestanemo tražiti ljubav izvan nas pod svaku cijenu.

Na žalost, paradoks života je u tome, da upravo najnesigurniji ljudi i ljudi koji se ne vole dovoljno, provedu život tražeći ljubav i odobravanje sa strane – i u tom svom traženju nalete upravo na partnere koji im tu ljubav ne mogu ili ne žele pružiti.

I tako provedu većinu svog života u traženju nečega što im je cijelo vrijeme bilo nadohvat ruke.

Kad naučimo voljeti sebe, nestat će nesigurnost i želja za povlađivanjem i bezuvjetnim prihvaćanjem naše svekolike okoline – a u naš će život spontano zakoračiti ljudi koji će zauzeti prazan stolac pored nas, ispred kojeg na stolu stoji diskretni natpis »Rezervirano za prijatelje.«

- 12:16 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

STARIJI POSTOVI

Linkovi

Tutor.Blog
Blog.hr
Uvod u html
Forum.hr

TIHOVANJE DUŠE

Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)

TU RADO SVRATIM:

Reiki forum

Reiki blog
Reiki hara blog

Magicus.info
Vilinski simboli

M. Jeršek site

Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V

Životna načela reikia

Dr. Mikao Usui

1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you

1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima

Danas su bili vrijedni: :)

Svratili su do mene:

TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI

DESIDERATA

Max Ehrmann

Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!

@

NAUČIO SAM

Andy Rooney

Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.

@

LAGANO UMIRANJE

Pablo Neruda

Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!

@

Khalil Gibran

Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.

@

AKO

Rudyard Kipling

Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!

@