29.03.2007., četvrtak
Jedna crvena ruža
|
...ili ti, kako obične, banalne svakodnevne stvari jednom postanu nevažne. Crtice iz njegovog dnevnika: - Ne mogu razumjeti njenu vječitu zabrinutost, kao da u svakoj stvari traži razlog da bi se zbog nečega mogla brinuti. - Ne shvaćam njenu zlovolju kada pronađe razbacane stvari po kupaonici, spuštenu dasku na školjki ili otvorenu tubu kaladonta. Pa zar je nekoliko razbacanih stvari i rasparenih čarapa vrijedno naših svađa? Jesam li vrijedniji ja ili jedna, napola istisnuta tuba kaladonta, koja se je zalijepila za lavabo u kupaonici? - Izluđuju me njena vječita prigovaranja zbog toga što kasnim na ručak. Pa što ako malo zakasnim? Očito me je nešto spriječilo kako bih došao na vrijeme. Uostalom, kako mogu prijateljima reći »NE« ako me pozovu na jedno piće s nogu? Ispao bih najobičniji papak! - Nikako mi ne ide u glavu, kako ne razumije kada joj kažem da je istina ono što mi je jučer rekao moj prijatelj. On je potpuno siguran u to što govori i nemam ama baš nikakvog razloga da mu ne vjerujem! Zašto bi mi, zaboga, prijatelj lagao? - Često kad poželim seks, ona nije raspoložena. Napravi uvrijeđenu facu i stisne se na svoj kraj kreveta. Nerijetko je čujem da plače. Nije mi jasno zašto me odbija kad koliko je želim!? %%% On u rukama drži njezin dnevnik, dok sjedi sam u njihovoj sobi i zamagljenim očima promatra sliku sa njihovog vjenčanja. On sretan i zbunjen, a ona nasmijana do neba. Sliku koja je nekad bila njihova stvarnost. Rukom prolazi preko njene polovice kreveta, prinosi licu spavaćicu koju je najviše voljela i još uvijek osjeća njen miris po prvom proljetnom cvijeću. U očima ga peku suze i najradije bi zaplakao…kada bi znao plakati… Drhtavom rukom otvara baršunaste korice i ugleda dobro poznati rukopis…interesantno, nikada nije volio razgovarati, nije volio čitati, čak ni kada ga je molila da pročita nešto od onoga što je napisala, a sada čita njene, uredno ispisane retke: - Da živim stotinu godina, neću shvatiti njegovu posvemašnju bezbrižnost! Ne poznajem nikoga tko je poput njega, tko je u stanju tako temeljito zatvoriti oči pred problemom i nadati se da će problem nestati sam od sebe. - Nikako ne mogu shvatiti da svih ovih godina nije naučio spariti čarape ili ih barem istovremeno ubaciti u koš za prljavo rublje. A o tome da svaki drugi dan moram kupiti drugu tubu kaladonta, da i ne govorim! Posebna je priča daska na WC školjci! Deset puta dnevno moram proći s krpom po kuponici, ako ne želim sjesti na mokro! Pitam se, jesam li vrijednija ja ili minuta njegovog vremena, da za sobom zatvori kaladont ili podigne dasku na školjki? Osjećam kako uopće ne poštuje moj rad kojeg obavljam u kući… Svojom nemarnošću potpuno obezvrijeđuje sve ono što napravim za njega. - Danas sam opet kuhala puna tri sata, a on je došao na ručak umjesto u dvanaest, u četiri sata popodne! Toliko sam se trudila, čak sam i svečano postavila stol u blagavaonici te pripalila svijeću, da bi on kada je konačno došao četiri sata kasnije, začuđenim glasom pitao: »Kakve su te to romantične gluposti spopale danas? Ili možda nešto slavimo, pa sam zaboravio?« Kaže mi kako nije mogao odbiti prijatelje koji su ga pozvali na piće. Nije im mogao reći »NE«! Da li uopće shvaća koliko me vrijeđa činjenica da sam upravo JA jedina osoba kojoj uvijek može reći »NE« i mirno se okrenuti na stranu i zaspati? Zašto je tome tako? - Vrijeđa me pomisao na to, da su mu prijatelji važniji od mene! Kada ga ispravim i kažem mu, da nije u pravu i da mu je prijatelj dao pogrešnu informaciju, poludi i kaže: »Pa, valjda on zna što govori!« Znači, ja nemam pojma što govorim. Je li uopće svjestan koliko nisko me svrstava na svojoj prioritetnoj ljestvici? Uostalom, gdje su njegovi prijatelji, kada mu je teško? Oni mu bez problema kažu »NE«, jer imaju drugih planova. Samo ja sam uvijek tu, poput vjernog bračnog inventara. Netko tko mu uvijek stoji na raspolaganju 24 sata na dan. Ja sam naprosto nešto što se podrazumijeva. A ta spoznaja boli. - Toliko puta sam umorna i žalosna, jer su me iznervirali na poslu ili sam upravo čula lošu vijest s kojom se sama teško mogu nositi. Priželjkujem da me zagrli, da me tek stisne u zagrljaj i zaljulja me poput malog djeteta i kaže: »Ne budi žalosna. Proći će…« Međutim, ne, u njegovu mentalnom sklopu svaka mala nježnost kao po defoltu mora završiti u krevetu! A meni je potrebna tek nježna riječ i kapljica utjehe! Kada bi znao…Kada bi samo znao, da bi mnoge naše noći bile manje osamljene nego što jesu, da mi je umjesto seksa ponudio tek malo utjehe. Moja spontana, ženska priroda bi učinila svoje i ja bih se nježno privila u njegov zagrljaj, zahvalna zbog njegovog razumijevanja i nježnosti!!! Ovako sve češće povlačimo crtu između njegovog djela kreveta i mojeg… Crtu koja nas razdvaja… Na tom mjestu opazi plavu mrlju koja je prekrila nekoliko posljednjih redaka koje je napisala. I shvati da je upravo tada plakala…Približio je dnevnik i pažljivije pogledao ne bi li pročitao što se skriva iza razlivene tinte i protrnuo. S velikim je naporom pročitao nekoliko na brzinu pripisanih riječi: - Toliko ga volim, da mi se čini, kako bez njega ne mogu disati. Ali to mu ne mogu reći, jer bi me optužio da sam nepopravljivo romantična i ponovo bi se sprdao na moj račun. Ne znam koliko mi je još vremena preostalo. Liječnik mi je rekao: možda mjesec, možda dva a možda i godina! Ali ja znam, da mi nije preostalo puno, stoga moram požuriti kako bih uredila sve što je potrebno… I tada, dva retka niže, crvenom je bojom pisalo: Budeš li ovo čitao, znaj da te volim. Na svom posljednjem putovanju voljela bih nositi haljinu crvene boje koju sam toliko voljela. I ako se ponekad sjetiš, stavi jednu crvenu ružu u vazu pored našeg kreveta; znaš koliko sam voljela miris crvenih ruža… Znam da ovo zvuči sladunjavo. Uvijek si mi zamjerio moju sladunjavost i sposobnost da se rasplačem zbog neke obične sitnice. No, u trenutku kad odlazim si mogu priuštiti malo jeftine sladunjavosti…Posljednji put, obećajem… Neka te čuvaju anđeli, Tvoja Nada %%% Stajao je okružen prijateljima, koji su ga sažaljivo tapšali po ramenu i izgovarali prikladne fraze, ako uopće postoje prikladne riječi u takvom trenutku i plakao. Osjećao se tako sam. I dao bi sve na svijetu za još jednu, jedinu priliku da glasno poviče »NE« cijelom svijetu da bi je samo za trenutak mogao zagrliti, nježno je zaljuljati i reći joj: »Ne brini. Sve će biti u redu!« Što bi sve dao, da se je mogao vratiti u prošlost i daleko prije zaviriti u njen baršunasti dnevnik. Shvatio bi koliko je njihovih svađa bilo rođeno ne iz njenog nerazumijevanja, već iz njene ljubavi. Naučio bi je ne samo slušati, već i čuti. Naučio bi je ne samo gledati, već i vidjeti. Naučio bi je ne samo željeti, već i razumjeti. Naučio bi kako izbrisati nevidljivu crtu koja je dijelila njihove jastuke. I njihove duše…Naučio bi reći riječi koje je štedio kao da će se potrošiti: »Volim te!« Umjesto toga se sagnuo i spustio jednu crvenu ružu na vlažan travnati tepih pored njenog groba. Na nježnoj je ružinoj latici, iznenađen opazio veliku bisernu kaplju u kojoj se odražavala duga… |
04.03.2007., nedjelja
Tek jedna rođendanska želja
|
Sutra mi je rođendan i moj stan je već sada prepun cvijeća i šarenih paketića koje sam dobila od ljudi koje volim i koji vole mene. I sjedim tako i promatram ljepotu kojom sam okružena, pa ipak, umjesto da osjećam sreću, u očima mi se nabiru suze a u grlu imam knedlu koja nikako da nestane…Ne znam zašto, ali upravo u vrijeme rođendana, mojih ili rođendana drugih, dragih mi ljudi, umjesto očekivanog slavljeničkog raspoloženja u moju se dušu redovno naseli sjeta i neka čudna tuga koja me prisjeća na prolaznost života. I što je najčudnije, ne brine me prolaznost vlastitog života, već strah od toga da me napuste ljudi koje volim. Voljela bih da odem prije svih njih kako ne bih morala živjeti bez njih. Sebično je, znam, ali ne mogu si pomoći…Dok su me okruživala nasmijana i razdragana lica, okupljena povodom mog dana, a ja sam u sebi poželjela tek jednu jedinu, malu, malecku rođendansku želju – da zauvijek ostanu pored mene! Dala bih sve cvijeće ovoga svijeta i sve šarene paketiće birane s ljubavlju za mene, da me nikada ne napuste. Posebno i počasno mjesto u toj mojoj želji imaju moja kćerka i moj suprug, bez kojih moj život ne bi bio tako bogat kao što jeste. Volim ih više od svega na svijetu i iako se ne ustručavam svakoga dana reći im koliko ih volim, danas sam ih zagrlila čvrsto, čvrsto želeći ih zauvijek zadržati pored sebe. I disati umjesto njih ako bude potrebno, ne bi mi bilo teško. Njihovo prisustvo kojim su me počastili, svatko od njih dvoje na poseban način je moje najveći i najljepši rođendanski dar. Nije mjerljiv količinom kupljenog cvijeća i lijepo umotanih poklona, zapravo, kad bolje razmislim, nije mjerljiv ničim na ovom svijetu. Nadam se da ću pored svog supruga dočekati starost, ma kakva ona bila; i nadam se da će moja kćerkica dočekati starost pored nekog tko će voljeti i razumjeti njenu nježnu i toplu dušu. I nadam se da mene već odavno neće biti ovdje, da vidim kako uživa u zlatnim godinama svoje mudre starosti. |
| < | ožujak, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@