|
Prijatelj… …je netko tko je sasvim »slučajno« ušao u naš život i postao sastavni dio našeg bivanja. Riječ »slučajno« namjerno stavljam u navodnike, jer po mom osobnom uvjerenju slučajnost ne postoji. Ne znam zašto i ne znam kako, ali mislim, da se sve u našem životu događa upravo s nekim veoma određenim razlogom. Prijatelje ne tražiš preko oglasa, prijatelja ne nalaziš nakon jednostavne odluke da više ne budeš sam. Prijatelji se dogode ili ne. Pojave se iznenada poput bljeska zvijezde repatice ili postepeno ulaze u naše živote, korak po korak, zauvijek u njima ostavljajući svoj neprocjenjiv i neizbrisiv trag. Prijatelj ti može biti sličan načinom života i razmišljanjem, no, isto tako, može biti potpuno druga strana tvoje osobnosti. S prijateljem je sve tako lako i tako jednostavno. S prijateljem možeš biti upravo ono što jesi, bez suvišne šminke i socijalne maske koju nosimo uvijek pripremljenu u džepu svog kaputa, za svakodnevne kurtoazne susrete i zahtjeve koji su postavljeni pred nas. S prijateljem i inače neugodna tišina postaje lijepa. Svatko od nas je barem jednom iskusio čar i ljepotu zajedničke šutnje kojoj nisu potrebne riječi. S prijateljem i smjeh dobiva jednu novu, posve drugačiju dimenziju. Dok se ostatak svijeta može smijati s nama ili nama iz nekih svojih, sasvim sebičnih razloga; prijatelj će naš smijeh podijeliti s nama na jedan poseban način; način kojim daruje onaj najbolji dio sebe čuvanog za onog kojeg se istinski voli. Samo prijatelj može razumjeti našu tugu, pa čak i onda kada je nitko na svijetu ne razumije; osjetit našu žalost i prije nego što sjenka žalosti preleti preko našeg lica. S prijateljem možemo pričati o svemu, čak i onda kada ga zanimaju posve druge stvari nego nas; dijeleći s nama naša iskustva naši prijatelji šire svoja nebeska obzorja do neslućenih visina. Može nam iskreno reći što misli o našoj najnovijoj haljini, a da mu to ne zamjerimo; zato što znamo da su njegove kritike plod dobrih namjera i čiste ljubavi, kojima nas obilato zasipaju u blagoslovu svoga prisustva. Od prijatelja ne očekujemo laskanje i lijepe riječi samo zato da nas ne povrijede; od prijatelja očekujemo istinu, da bi nas istina viđena kroz oči manje dobronamjernih osoba manje boljela. Svoje prijatelje volimo takve kakvi jesu, bez glume i bez uljepšavanja. Zato što se ljepota zrcali u njihovoj duši. Zato što smo zbog njih bogatiji za jedno trajno i neponovoljivo iskustvo davanja i primanja. I naposlijetku, prijatelj je netko čije korake želimo vidjeti uz svoje sve do konca našeg životnog puta, neovisno o tome kamo će nas i kako daleko naš put odvesti. Katkada je naš put pun trnja koje nam ranjava kožu, no ono za što je vrijedno živjeti je pomisao, kako postoji netko tko neće štedjeti svoja stopala, da bi s nama podijelio našu bol. Naprotiv, ako naš prijatelj ima samo jedan par cipela koje želi dati nama, ali nam broj ne odgovara; izut će svoje cipele da bismo ga lakše sustigli. Isto bismo i mi učinili za svog prijatelja. U tome i jest tajna usklađenosti naših koraka. ( Mojoj dragoj prijateljici, jednoj velikoj slavonskoj duši, koja je iz svojih širokih ravnica »zalutala« u moj život i hrabro slijedi mojim koracima koji su sve prije nego laki i koja je zbog mene izula svoje cipele, kako bismo mogle ići ukorak. ) |