free hit counter
RODJENJE ANDJELA - Irnan blog - NPZ - Blog.hr

Irnan blog - NPZ

08.12.2006., petak


RODJENJE ANDJELA
Jednog prohladnog utorka, prije malo više od desetlijeća, moj je pogled bio uprt u veliki zidni sat na sterilnom, bolničkom zidu. 11,25. Vrijeme se zaustavilo. Samo za trenutak. Za najsretniji trenutak u životu jedne žene. Trenutak u kojem sam postala majkom. Trenutak najčistije ljubavi. Rođenje anđela! Još pamtim prvi drhtavi poljubac koji sam spustila na tvoju malu, ružičastu glavicu pokrivenu čuperkom guste, crne kose, dok si izmučeno spavala na mojim grudima. Svoje si rođenje prespavala. Ni tada kada si obavila najtežu zadaću u svome životu, nisi zaplakala. Pa, ni tada kada si nespretno padala darujući nam svoje prve korake i svoje prve zubiće, nisi plakala... Ni svih onih neprospavanih noći u kojima sam zajedno s tobom bolovala sve tvoje bolesti, ni tada nisi plakala. Kao da si htjela reći kako za suze ima još dovoljno vremena. Dok sam strepila za tvoje zdravlje, gledajući te bolesnu i iscrpljenu, gledala si me začuđeno svojim velikim, zlatnim očima i taj bi me pogled u trenutku umirio... Katkada se zaista pitam, tko je od nas dijete a tko majka. Toliko je zrelosti u tvojim mladim očima da se, katkada, dok te gledam pitam koliko je života stalo u tvojih jedanaest godina! A tek tvoje riječi! Svaka ima svoj mir, svoj smisao i svoju težinu. Pa, tvoja ljubav koju nesebično prosipaš poput rijeke bisera, ljubav koja seže do Svemira! Umataš nas u svoju ljubav finim nitima nalik zlatnoj paučini iz koje je nemoguće pobjeći! Hvala ti što nas umiješ tako voljeti!!!
U tvom se osmjehu iskri tisuću najsjajnijih zvijezda, a u očima domuje neprocjenjivo blago koje tako nesebično dijeliš sa nama. Iako kažu kako roditelji uče djecu svemu što znaju, ja znam da nije tako... Koliko sam ja naučila tebe, tisuću puta toliko dragocjenog znanja si ti prenijela na mene!!! Hvala ti što imaš strpljenja samnom, znaš, i majke su samo ljudi. Katkada sam tako umorna i teška kao svijet! Katkada mi nedostaje strpljenja i tada izgubim nit, no tvoje je srce veliko do neba i kao ničije na svijetu – umije praštati. Oprosti ako nisam majka iz slikovnica, idealna u ovom našem nesavršenom svijetu, no, takva kakva jesam, tvoja sam zauvijek! U jednom, posebno važnom dijeliću moga srca, zauvijek je rezervirano mjesto samo za tebe... Pa, ako ti nekad i krene loše, ako katkad pomisliš da si ostala bez svega, sjeti se da ti taj dio srca nitko ne može uzeti. Iz prostog razloga što je oduvijek pripadalo tebi, moja kćeri! Čast mi je što mogu biti tvoja mama.



- 10:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>