08.12.2006., petak
KAD NE IDE DRUGACIJE
Ana je upravo dovršavala ručak, kada je začula ključ u vratima i Damira kako je kratko opsovao. Samo se tiho nasmijala i okrenula se prema suprugu, okrenuvši mu lice na poljubac." Bok, ljubavi! Kako si? " " Odlično, ali bio bih još bolje kada bi se prestala zaključavati, i to dvaput, usred bijelog dana kao da ti netko radi o životu!!! " " Nikad ne znaš, živimo u velikom gradu, a kriminala je iz dana u dan sve više! " – reče i rukom mu razmrsi kosu. " Pa, da! Baš nam i imaju što ukrasti! Provalnici dobro znaju gdje će se okoristiti. Mi bismo im vjerovatno bili zadnji na popisu... " – reče i sjedne za stol. Kada su završili sa ručkom, otišli su u malen dnevni boravak, koji im je ujedno služio kao radna soba, i Ana mu donese hladno pivo iz frižidera, te se udobno smjesti pored njega, naslonivši mu glavu na rame. " A, kako si ti provela dan? Jesi li danas što pisala? " – upita je Damir. " Nisam. Danas mi je suh dan. Nema inspiracije. Nego, čuj, stvarno se nešto čudno događa sa računalom!" " Kako to misliš " nešto čudno "? " Pa, prvo se kompjuter sam uključio, a onda... " " Sam se uključio?" – uputi joj Damir čudan pogled i namršti obrve. " Da, znam da se čini čudno! I meni je bilo čudno. U prvi sam mah pomislila kako sam ga sama uključila, pa zaboravila, tako da o tome nisam više niti razmišljala!" " Dobra curica! Već sam se počeo brinuti za tebe! " – nasmije se on. " Daj, ne ponašaj se tako pokroviteljski! Pa, nisam malo dijete. Znam razlučiti stvarnost od fikcije! " " Znaš? Pa, nakon svih onih romana koje si napisala, nisam više siguran u kojem svijetu živiš! Kako ti možeš biti sigurna? " " Čuj, hoćeš li ti čuti što se događalo ili ne? Ako me misliš zadirkivati, bilo bi bolje da gledaš televiziju! " – odgovori mu i uvrijeđeno se odmakne od njega. " No, no... Nemojmo biti tako osjetljivi. Nastavi! S tobom život nikad nije dosadan! Taman kad pomislim da me nakon posla čeka jedno dugo, dosadno popodne, iznenadiš me svojim pričama. Daj no, evo, potpuno sam ozbiljan. Stali smo kod toga kako se kompjuter sam uključio. I što si ti napravila? " " Pomislila sam kako sam ga ujutro zabunom uključila, pa sam ustala i lijepo ga isključila. Tada sam zadrijemala čitajući knjigu, tu u naslonjaču. Ne znam koliko sam spavala, no, kada sam se probudila, opazila sam da kompjuter ponovo radi. E, sada zbilja više nisam znala što da mislim! " " Mislim da sada ni ja više ne znam što da mislim! " – reče Damir i zabrinuto pogleda Anu. " Slušaj dalje... " " Ana... " – prekinu je Damir – " jesi li sigurna da se osjećaš dobro?" " Nikad bolje! Daj, šuti i saslušaj me do kraja! Tada sam sjela za kompjuter i pomakla miša da vidim što se događa, i na svoje veliko iznenađenje vidjela kako se uključio antivirusni program! " " Samo malo! Što je tu čudno ako radi antivirusni program? Pa, zato ga i imamo, zar ne? " – nerazumijevajuće je zapitao Damir. " Ne kužiš! Automatski je skenirao cijeli disk na viruse! " " Automatski? Ana, oprosti, ali više te ne pratim! Što mi želiš reći? " " Ono što ti govorim, jest to, da naš antivirusni program ne skenira sam ukoliko ga ne uključiš!!! A ja ga sigurno nisam uključila! Uh, što si danas spor! " – poviče i ljutito ustane s trosjeda. " Ako sam ja spor, ti si u najmanju ruku čudna! Kako očekuješ da ti povjerujem u ovako nevjerovatne stvari? " " Tvoja je stvar da li mi vjeruješ ili ne, ja ti samo pričam što se dogodilo." – reče uvrijeđeno i htjede otići iz sobe. " Daj, Ana, čekaj... Ne budi dijete. Ako kompjutor ne radi ili se ponaša čudno, pozvat ćemo majstora. Vjerovatno si negdje na internetu pokupila virus, pa ga ovaj naš program nije u stanju raspoznati... Mora postojati neko logično rješenje, zar ne? " " Ti i tvoja logika! Cijeli tvoj život je jedna velika logika!!! Uostalom, još nisam čula za virus koji sam uključuje kompjutore. Možda ti jesi? " Damir se zbunjeno počeše po bradi i htio – ne htio, morao je priznati da ga je zatekla tim pitanjem. Ustao je i pošao do kompjutera, no sve što je vidio bio je crni zaslon ekrana. Sjeo je za računalo i uključio ga, te čekao da se pokrene. Iza njega je stajala Ana i šuteći ga promatrala. Ništa... Sve je funkcioniralo kao podmazano. On se lagano pokrene i zagrli svoju ženu. " Čuj, Ana, mislim da prenaporno radiš. Morala bi se više odmarati. Kada je čovjek izmoren i na rubu snaga, vidi katkad i ono čega nema... Meni se čini da je sa računalom sve u najboljem redu. No, ako će to pomoći da se smiriš, sutra ću nazvati servis da ga dođu pogledati! Dogovoreno!? Što još nije u redu, da znam reći čovjeku kad ga nazovem? " " Nema veze! " – grubo mu odbrusi i nestane u kuhinji. Damir je nemoćno zavrtio glavom i pitao se što li se to događa sa njegovom, inače tako racionalnom, uvijek staloženom ženom... Trenutak – dva je stajao i razmišljao što da učini, a tada je ipak odlučio poći za njom. " Ana, oprosti. Nisam mislio ništa loše! I, što se dogodilo kada si isključila antivirusni program? " " Neko vrijeme je mirovao, a tada je ponovo počela treperiti žaruljica, i nekoliko puta za redom se screen saver isključio i uključio sam od sebe. Mislila sam da je možda propuh pomaknuo žicu, međutim, potom sam svojim očima vidjela kako se pomiče miš na podlozi. " " ???? " " I, to nije bilo sve! Onda sam čula kako škripi stolac za kompjuterom i kako se vrti lijevo – desno..." – reče i i sa strahom pogleda njegovo smrknuto lice, koje nije obećavalo ništa dobro. " Ana! Sad je dosta gluposti! Još malo pa ću saznati da u stanu imamo duhove, ili što!? I, to ne bilo kakve duhove! Očito se radi o jednom izrazito kompjutorski pismenom duhu!" – dreknu i lupi šakom o stol. " Ne viči! Čut ćete susjedi! Samo mi još to treba! " " Da, a meni treba žena koja viđa duhove! Da pozovem egzorcista ili psihijatra? Ili i jednog i drugog? " " Kao prvo, egzorcist ne istjeruje duhove, nego vraga, koliko ja znam! A kao drugo, nisam luda! Ne još! Međutim, ako se nastaviš tako ponašati, nije isključeno da stvarno prolupam! Čovječe, valjda znam što ti govorim! Događa se nešto čudno, a ti me pokušavaš na svaki način napraviti ludom. Trebao si ti biti doma, baš bih voljela vidjeti kako bi ti to rastumačio, gospodine Logični!" " Kako? Jednostavno! Ili kompjuter ne valja, ili je puhao vjetar pa je pomaknuo stolac! Eto, tako bih ja to sebi objasnio! Jesi li sada zadovoljna? " " Pa, ti ne bi vjerovao ni da ti se sada ukaže Gospa osobno! Vjerovatno bi joj rekao: - Gospođo, možete li prići malo bliže, da vas dotaknem! " " Kao i svaki drugi normalan čovjek, vjerujem samo u ono što vidim svojim vlastitim očima. Već odavno sam prestao vjerovati u bajke! " " Aha! Sada već misliš da ti pričam bajke! Što se uopće trudim! Pozovi majstora, radi što te volja! Samo, ne pokušavaj mi nikada više reći kako sam luda! Jer, ponoviš li to samo još jednom, mogla bih te nečim tresnuti po glavi, pa ćeš tada stvarno imati pokriće da me vodiš psihijatru. Je li jasno!? " – reče i okrenu mu leđa, tresući se od suspregnutog bijesa. U sobi je vladala neopisiva tišina... Odjednom Ana začuje poluglasan Damirov krik i okrenu se prema njemu. Stajao je ispred kompjutera i nešto zaprepašteno promatrao... Radoznalo je ustala i potrčala ka pisaćem stolu i imala je što vidjeti! Na ekranu se sama od sebe počela otvarati Wordova ikona i bijeli je ekran zamijenio crnoga. Nekoliko trenutaka ništa se nije događalo, a potom bijelom podlogom počnu kliziti slova. " Neka me vrag, ako vidim ovo što vidim... " – promuca Damir i ustukne dva koraka unazad. Ispred njihovih očiju pojavio se naslov KAD NE IDE DRUGAČIJE a potom nekoliko bijelih wordovih stranica ispisanog teksta. Ana je stajala pored Damira i samozadovoljno se smješkala, uživajući u izbezumljenom izrazu njegova lica. Izgledao je kao da će se svakog trena onesvijestiti. Okrenuo se i pogledao Anu: " Kako je ovo moguće? Pa, ovo računalo samo piše... Kako je to uopće moguće?! " " Ljubavi, odgovor ti je u naslovu. Valjda znaš čitati? " – reče Ana, te se okrenuvši elegantno na petama, okrenu i ode iz sobe. |
| prosinac, 2006 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@