Melissa P.: Dnevnik ispod pojasa
Stajala sam u redu u gradskoj knjižnici da podignem Huxleyevo djelo "Vrata precepcije, Raj i pakao" kada mi je straga prišla frendica i rekla da je čula za tu neku knjigu koja je ful dobra...Sa zanimanjem sam otišla do stolića na kojem stoje najčitanije knjige, i ugledala malu crnu knjižicu...Nisam ju niti prolistala, niti pročitala s korica o čemu se radi već ju samo uzela i izašla iz knjižnice...Došao mi je bas, pa sam knjige samo strpala u torbu i otrčala...U busu je bila užasna gužva ko i obično u to vrijeme...Sunce je pržilo, a ja sam bila u debelom pletenom ponču...Počela sam nervozno kopati po torbi tražeći mobitel...A pogled mi je pao na knjigu, i to ne na Huxleya...S korica sam pročitala : Melissa P. "100 poteza četkom prije spavanja"...Knjigu sam pročitala istog popodneva...Dugo sam razmišljala što ja zapravo mislim o knjizi...Pa zapravo ni sada dok ovo pišem nisam u potpunosti sigurna...Zato ću iznjeti samo činjenice, preporučiti knjigu, pa sami procijenite...
Dakle... Melissa P. zapravo je Melissa Panarello. Svoju prvu knjigu "100 poteza četkom prije spavanja" nije objavila pod svojim prezimenom, jer nije bila punoljetna. Knjiga je zapravo dnevnik šesnaestogodišnje djevojke (samo prozvane Lolite) koja se u potrazi za ljubavlju gubi u krevetima mnogih (grupnjak s petoricom muškaraca, zavođenje učitelja, lezbijska iskustva, pronalaženje partnera na chatu, voajerske igre s jednim transvestitom i homoseksualcem, sado-mazo igre, seks u prirodi, automobilu... ).Koliko god to čudno zvučalo za djevojku od samo 15 - 16 godina, danas devetnaestogodišnja Melissa tvrdi : "Ne vidim zbog čega se diže takva frka. Pa to je samo seks"...Ovo djelo je šokiralo čitavu Italiju, a moram priznati u početku i mene...Što je nastalo od zemlje Dantea i Petrarce. A Melissa odgovara: 'Na Siciliji je običaj da djevojke pred oltar stupaju kao djevice. A to što već debelo iza sebe imaju oralni i analni seks, to je neka druga priča.'Melissa tvrdi da su u knjizi promijenjena samo imena, da bi se zastitili njeni seksualni partneri. U knjizi koju je napisala za samo mjesec dana i koja je prevedena na 25 jezika Melissa govori o tome kako samo želi naći ljubav i želi biti voljena...Tu ljubav na kraju knjige i pronalazi i to upravo sa sinom njenog izdavača koji btw. radi i kao njen PR, Thomasom Fazijem. Hmm...sve u svemu knjiga nije loša, mislim ...Ma jedina činjenica koja stoji je ta da ju čitatelji naprosto gutaju.
Sicilijanska Lolita???
eyes
Evo još maaalo slikica :
Oko - glavni instrument ljudske percepcije svijeta...
trenutci
Kad bih mogla živjeti svoj život....
U sljedećem životu bih pokušala načiniti više grešaka
Ne bih pokušala biti savršena, odmarala bih se više
Bila bih gluplja nego što sam sada
U stvari jako malo stvari bih uzimala za ozbiljno,
Bila bih prljavija, i preuzimala bih više rizika,
Više bih putovala, gledala bih više zalazaka sunca
Penjala se na više planina, preplivala više rijeka,
Išla na mjesta gdje nikada nisam bila,
Imala bih više realnih problema i manje imaginarnih...
U ovome životu, jasno, imala sam i sretnih trenutaka
Ali kada bih se mogla vratiti na početak
Pokušala bih imati samo sretne trenutke
Ako neznate, od toga je stvoren život
Samo od trenutaka,
I zato ne gubi vrijeme...
c: J.L.Borges
p.s. - ovo copyright (lol) je za Andreu
P.U.S.A ljubavi (lol)
Freedom
Kada vladaš svojim umom, vladaš i svojim svijetom...
Um...
Um je sjedište percepcije onoga što vidimo, čujemo i osjećamo. Tek kroz um uviđamo ljepotu zemlje, neba, glazbe, zapravo svega. To tiho tkanje misli i stalno kretanje van-unutra korištenjem stanica i živčanih valova koje skladnu cjelinu spaja nebrojna raspolaženjauma, to nazivamo životom.
Um je sve! Što misliš to ćeš i postati!
Um čovjeka sputava, a istovremeno i oslobađa...
Jedna od najtežih stvari je za um je gospodariti sam sobom.
Imperare sibi maximum imperium est.
Veliki su oni koji uviđaju da je duhovno jače od bilo kakve materijalne sile i da svijetom vladaju misli.
Jer svijet koji vidimo je svijet koji smo stvorili svojim mislima, jer um gradi...
Joey Jordison - god
Precious secrets
I amar prestar aen, han mathon ne nen, han mathon na chae a han noston ned `wilith.
Narcis
Alkemičar uzme knjigu koju je donio netko iz karavane. Bila je bez naslovne stranice, no uspije joj utvrditi autora. Oscar Wilde. Dok ju je listao, naiđe na pripovijetku o Narcisu.
Alkemičar je poznavao predaju o Narcisu, lijepu mladiću koji je svakoga dana u jezeru promatrao svoju vlastitu ljepotu. Bio je toliko očaran samim sobom daje jednoga dana upao u jezero i utopio se. Tamo gdje je pao, narastao je cvijet koji su prozvali narcisom ili sunovratom.
No Oscar Wilde nije tako završio priču.
On je pripovijedao kako su, kad je Narcis umro, došle oreade, gorske nimfe, i vidjele da se, iz slatkovodna jezera, jezero pretvorilo u vrč slanih suza.
- Zašto plačeš? - upitaše oreade.
- Oplakujem Narcisa - reče jezero.
- Ah, ne čudi nas da plačeš za Narcisom - nastaviše one. - Na koncu konca, premda smo sve mi neprestance za njim trčale šumom, jedino si ti imalo priliku iz blizine promatrati njegovu ljepotu.
- A Narcis je bio lijep? - upita jezero.
- Tko bi to bolje od tebe mogao znati? - odgovoriše oreade, iznenađene. - Na koncu konca, na tvojim se obalama on svakoga dana ogledao.
Jezero načas zanijemi. Naposljetku reče:
- Oplakujem Narcisa, no nisam nikad primijetio da je Narcis bio lijep.
"Plačem za Narcisom jer sam uvijek ", kad bi se on nagnuo nad mojim obalama, mogao vidjeti kako se, u dubini njegovih očiju, ogleda moja vlastita ljepota."
"Lijepe li pripovijetke", reče Alkemičar.
Ova priča me podsjetila na moje dane na ukletom mjestu. Onda sam upoznala jednu jako zanimljivu osobu, ali ne standardno zanimljivu. Sada se nemogu sjetiti niti njegovog lica, niti njegovih ruku, niti imena, već samo prodornog pogleda.
Bilo je jutro i svi su užurbano hodali po hodnicima, osjećala se napetost. Ali i unatoč tome, on je (kao i uvijek) bio smiren i jako siguran u samoga sebe. Večer prije mi je pričao kako on nemože proći pokraj ogledala ili bilo kakvog stakla a da ne zastane, pogleda svoj odraz i pomisli : kako sam zgodan. Ja nikad nisam bila jedna od onih osoba s napumpanim egom i samopouzadnjem, i baš zato nisam mogla tu večer shvatiti što mi on to pokušava reći. Ali toga jutra nešto se u meni promijenilo, kao da je nešto puklo.
Bilo je negdje oko 9 sati ujutro. Ja sam stajala na hodniku, naslonjena na zid. Nakon nekog vremena on je došao do mene, otvorio stari, drveni prozor te duboko udahnuo. Činilo mi se da iako je zarobljen diše punim plućima, i živi za svaki trenutak. Između mene i njega stajalo je otvoreno prozorsko krilo. Odjednom se okrenuo prema meni, kao da se nečega sjetio. Pogledala sam ga s očima punim znatiželje... Tek nakon nekoliko sekundi shvatila sam što se događa. Gledali smo se kroz prozorsko staklo, i dok smo tako jedno drugom zurili u dušu istovremeno smo vidjeli i svoj odraz. Moj odraz preklapao se sa njegovim Narcisom. U tome trenutku nešto je prostrujalo kroz mene. Kao da sam ja u očima svog Narcisa gledala svoju ljepotu, a on u mojim očima svoju...
Flos cruentus
