Doktore, jel imate nešto za smirenje!
|
Više me uopće ne šokiraju vijesti koje govore o korištenju lijeka Prozac u Americi i svijetu. Moram priznati da sam još jako davno čuo za kontroverze glede toga lijeka, ali nikada nisam tome pridodavao neku veću pozornost. Prihvatio sam to kao takvo i iz razloga što se, koliko sam upoznat, u Hrvatskoj taj lijek ne koristi previše. Na službenim web stranicama Prozaca piše kako je pomogao 54 milijuna pacijenata diljem svijeta. Domovina lijeka je USA, (tvrtka Eli Lilly), pa nije teško povezati stvari u jedan uži kontekst proizvođač-psihijatri-pacijenti. Navodno 18 milijuna Amerikanaca boluje od neke vrste depresije i s njom povezanih poremećaja: obsessive-compulsive disorder, bulimia, panic disorder… Ajmo se sad prebaciti, bar pokušati staviti u položaj tog prosječnog Amerikanca. Možda ću pogriješiti pišući, ali oni koji znaju više, neka me isprave! Većina Amerikanaca kad ih se pita zašto ljudi mrze Ameriku odgovore da je to zato što su oni bogati. No njihovo znanje i moć percepcije stvarnosti tu prestaju. Čast zdravima, onima kojima um još uvijek radi u modu 'čitaj između redova' i koji kuže o čemu se zapravo radi.. Nedodirljivi Američki san. Karijera, kuća, auto, standard, tv. I upravo je u tome esencija. Američka politika prema dolaru i petrodolaru o čemu piše William F. Engdhal u svojoj knjizi Anglo-američka naftna politika i novi svjetski poredak, doveli su do velikog sraza između bogatih i siromašnih, što je ustvari glavni razlog gnjeva ostatka svijeta. Kriva percepcija, krivi zaključci. Rijetki se pitaju od kuda nama toliko bogatstvo i zašto ratujemo u svakom kutku Zemlje? Zbog kontrole! Engdahl u svojoj knjizi, ali i tekstovima koje objavljuje – problem američkog društva svodi upravo na njegovu najjaču kariku – dolar. To jest petrodolar, a time i politiku prema svjetskim zalihama nafte. Dakle, bitno je da dolar ostane valuta, a to može jedino ako Bush ratuje, pa i za naftu koju onda skupo prodaje i s viškom akumuliranog kapitala pokriva deficit, ali i kreditira upravo te zemlje koje je uništio, pored ostalih naravno. Poznato je da je Saddam koncesije za iračku naftu polagano davao Europi i zemljama koje su teško prihvaćale dolar kao sredstvo plaćanja, a 'mudracu' Sadamu takva se politika pokazala kao loša. Bush i njegova administracija nisu mogli prihvatiti takvu igru i odlučili su ju vojno uništiti. Kako su nuke bombs and etc. u Iraku uništili 1991., za rat im je trebao legitimni povod… oružje za masovno uništenje, 911… i sve ostalo… što će s vremenom biti i što ćemo još saznati ?… Što hoću reći? To da je bitna kontrola. Kontrola svega. Neprijatelja, valute u opticaju, građana, radnika, medija. Jedna od najpropulzivnijih industrija današnjice je upravo farmaceutska. I tu ću se pokušati nadovezati na početak teksta. Smatram da upravo Prozac (kojega prati ne baš sjajna prošlost) i slični lijekovi koji se koriste u liječenju modernih bolesti omamljuju ljude kako ne bi razmišljali i bili svjesni što se događa! Zagnjure glavu u pijesak, uzmu tabletu i mir! Nema stresa, nema paranoje, nema napetosti – koju su upravo isproducirali oni kojima odgovara da ljudi ne razmišljaju!! Jedan dio ekipe je na heroinu, drugi na cracku, jedni na Prozacu, treći na rakiji… A oni kontroliraju proračun, krizu, šalju trupe, štancaju tablete i povijest se nesmetano reciklira. Nije li CIA upravo 60tih i 70tih godina testirala droge na ljudima u svrhu – kontrole i lažnog osjećaja blagostanja? Da im odvrati pozornost od važnih problema tadašnjeg američkog društva – rat u Vijetnamu, nezaposlenost… I zašto, znajući sve to, ne bih vjerovao da se danas koriste mnogo perfidnije metode kontrole 'legalnim' putem. Kroz farmaceutsku i vojnu industriju. |
