ponedjeljak, 04.04.2011.
Šibenik-urbs aeterna
Ponukana olujama u utrobi tijela svog razotkrivam ovaj blog kojim oslobađam "vragolastog dečka" sjete i tuge koja obaviše njegovo breme.Sjedim na klupi parka, po tko zna koji put pokušavam shvatiti shrvana i pognuta lica protagonista gradske drame.Nisam nihilist ni pesimist, imam dušu koja ponekad plače ,većinom ne. Čujem vukove kako zavijaju, krzno im je drugačije, očnjaci bijeli i slinavi. U nadi da će promijeniti svoje ubojite nagone oni ipak ostaju dosljedni. Na trenutke zastaju u sjenama drveća, šuma i livada, umorni od lova, milog i bezbrižnog pogleda kao da zovu na igru poput kakvog šteneta. Ti trenutci nisu priviđenje niti preobrazba već samo prizor ili slika čije konture blijede onda kad povjetarcem doputuje toplina sljedeće žrtve.Homo homini lupus est!Moja priča je i njihova priča.Predstavljam se satkana od djelova u cjelinu,a djelovi su bezrezervni .Moja sudbina može biti svačija ili samo moja, no ipak je moja dokle sežu polja makova dok je tamo iza obronka ničija jer kao slijepac pouzdavam se samo u dodir i osjećaj.Onaj tko stoji ramenom uz moje nema sumnji u zidine koje dijelimo.Smisao je dobila novo značenje , divide et impera nije stav kojeg pozdravljam,on postoji samo u glavama onih koji ne znaju što rade, a s takvima među vukove po pokor i poštovanje.Acta est fabula,skinimo maske , vrijeme je za iskrenu zabavu...
Author: Ana Cigić
- 18:42 -
