subota, 26.03.2011.
Ptice
Ulomak iz filma A.Hitchcocka:"... napadi ptica se nastavljaju i svi stanovnici se zatvaraju u svoje kuće. Tijekom napada dogodila se i stravična smrt jednog farmera kad su ptice probile prozorsko staklo i ubile ga iskopavši mu oči".Nemojte se zanositi nevjericom,uzbuđenjem ili strahom, u Šibeniku još uvijek nije zabilježen slučaj smrtnog stradavanja od zavidne oštrine ptičjeg kljuna.Priča koju sam imala prilike čuti zaintrigirala je moju razuzdanu maštu pa sam osobno pohodila na "horor scenu". Mjesto radnje je jedan incognito trgovački centar u Šibeniku gdje sam iz moralne obaveze prema njegovim radnicama te poštovanja prema prihvatljivim cijenama izostavila ime.Priča je istinita i započinje otprilike ovako:prije nekoliko dana,za vrijeme popodnevne "sieste" dolepršala sam u dotični centar kao ptičica na granu.Parking bijaše pust i prostran, nekoliko persona non grata , vjerni i odani ritualima , neometano su ispijali popodnevnu kavu u obližnjem kafiću.Zanimljivo je kako većinu dnevnih obaveza determiniramo danom,satom i minutom pa je i odlazak u trgovački centar dobio svoj rezervirani prostor u rasponu od 0-24 , koji se na sreću nije poklapao s vremenom moje posjete. No tema ove priče nije uvod u psihoanalizu "robot kulture" već ljupkih i milozvučnih ptičica.Prije svega imam potrebu unaprijed se ispričati svim ornitolozima i upozoriti ih da bi pojedini djelovi teksta mogli ozbiljno uzurpirati njihove nervne receptore. Zasigurno većina vas doživljava ptice kao cvrkutave pacifiste i nikad ne pomišlja na mogućnost bilo kakve alternative ,no mogućnost uvijek postoji .Probirući po policama s voćem u potrazi za jabukom koja zaslužuje Evin ugriz,pored desne uške osjetih neidentificirani objekat koji je proletivši tako brzinom munje,ostavio dlačice zvukovoda u blagom nagibu i nestao netragom.Možete li pretpostaviti izraz na mom licu, ništa mi nije bilo jasno ili konačno sam upoznala taj divan osjećaj i u zadnje vrijeme često spominjan termin.Nakon nekoliko trenutaka ponovo ista situacija, prodavačica me blijedo promatrala kao da sa mnom nešto nije u redu, umalo je angažirala osiguranje trgovine no ubrzo je i sama postala svjedokom malih projektila.Ustanovilo se na koncu da negdje, na krovnoj konstrukciji postoje gnijezda i cijele obitelji malih doseljenika.Kad malo bolje razmislim nisu te ptice ni lude,toplo gnjezdašce s pogledom na voćni raj ili za naše pojmove -sjedim na balkonu,gledam u more i ispijam šalicu crne i opojne kave.
- 16:16 -
