ponedjeljak, 30.03.2009.

Nikad nije bio ponosan moj anđeo…

*Post je editiran 1.4.2009.

Kao prvo, za one koji nisu primijetili, od sad pri komentiranju imam avatar… i više nisam Flames To Dust. Lovers To Friends.
Od sada sam: ¤ MayBelline ¤
Zašto?
Iz jednostavnog razloga što mi upravo na stolu stoji Maybelline sjajilo :D

I napisan e jedan drugi post… jedan *bljuf* post.
Ali on još stoji u Wordu i čeka bolja vremena…
Pa evo neka kvazi štafeta:



Priznajem da sam naivna.
Priznajem da sam se uvijek žalila na svoje tijelo, kilažu… ali da sam zapravo jako zadovoljna ^^
Priznajem da obožavam fotografiju. I da sam ajmo reći narcis jer imam gomilu svojih slika, iako ni jedna ne valja xD (nisam umišljena. :S)
Priznajem da mi je fejs super stvar i da ne znam zašto ga mnogi osuđuju… ok, ok, mladež postaje zatucana, samo bulji u kompjuter ali… ima fejs i pozitivnih strana :D
PRIZNAJEM da zapravo u Sumraku ne vidim ništa posebno :D (samo čekam komentare na ovo… hihihi. :P)
Priznajem da mi fali jedno izgubljeno prijateljstvo i da nikad to ne bih izgovorila u javnosti.
Priznajem da sam lijena. Što možeš danas- ostavi za sutra :D nije za pohvalu, ali tako je :D
Priznajem da volim svoju kući :D sobu pogotovo. I priznajem da volim nježno roza boju zidova koja me okružuje ;)
Priznajem da sam noćna ptica i ta nikad ne legnem u krevet prije pola 1, ali to samo kada sam jaako umorna. I onda još bar sat vremena buljim u prazno :S
Priznajem da sam perverzna xD hahaha. Oke… xD
Priznajem da sam ponosna na svoj roza digitalac hihi
Priznajem da nemam jasnu viziju toga što želim biti u životu. Književnost…? Ok, dobra sam u školi u tome, ide mi bez problema ali nekako to za mene nije dovoljno ambiciozno. Zato priznajem da se vidim kao pravnicu ili još bolje u marketingu kao uspješna poslovna žena. Ha! :D ili… ekonomija? arhitektura? (…) od svega navedenog, ipak u prvi plan stavljam ekonomiju, marketing… :D
Priznajem da mi se T. jaaaako sviđa koliko god ja to pokušavala sakriti od ljudi koji me okružuju. Al svi to primijete ^^
Priznajem da se sjećam puuno malih sitnica, znakova pažnje… stvari koje samo meni jako puno znače. Pogotovo puno stvari vezanih uz T.
Priznajem da pamtim sve meni značajne datume.
Priznajem da ne mogu dočekati koncert Prljavaca aaaa!!! Prevolim ih ^^
Priznajem da sam ponosna što sam Gimnazijalka :D i da zaista nisam htjela ni jednu drugu školu upisati.
Priznajem da sam cijelo ovo prvo polugodište mislila da su svi bolji od mene. -.-˝
Priznajem da ne volim slušati onaj teški, iživljeni hard rock, metal, gdje udaraju po instrumentima i vrište. Ili tamo neki ženske metal bendovi gdje neke ženske zavijaju grrr -.-˝
Priznajem da volim ići subotom u grad i ZABAVLJATI se i da ne mogu shvatiti zašto neki to osuđuju. -.-˝
Priznajem da ne mogu naći savršen dizajn -.-˝svi su divni, krasni.. ali nikako da pronađem „onaj pravi“
Priznajem da iz kuće ne izlazim bez mobitela i Labella xD passion fruit mmm ;)
Priznajem da su obvezni rekviziti moje kozmetičke torbice gomila sjajila, crna olovka za oči i max factor masterpiece max maskara :D
Priznajem da obožavam parfeme. Ipak sam cura :D Favoriti su mi Naomi Campbell- Sunset i Chopard- Happy Spirit.
Priznajem da obožavam ovaj svoj blog. Aww. Hh, opet sam ko narcis lol. ali napokon imam blog za koji ne zna cijeli moj grad i mogu pisati šta me volja. Beelj. :P
Priznajem da volim svoj grad. ^^
Priznajem da mi je ipak teško ovdje pisati o mnogo stvari. Još i dalje ne znate dobar dio toga… i mislim da će još ostati na tome. Neke rane su jednostavno prebolne.
Priznajem da često u glavi vrtim prošle događaje… uspomene. I priznajem da mi uspomene znače neizmjerno mnogo, one su jednostavno dio mene.
Priznajem da sam na neki način… hm? Emotivno osakaćena, nazovimo to tako. Ne šljivim ni 5% osobe koje su mi stalnu tu negdje blizu.. i gadim se sama sebi što mi do nekih uopće nije stalo.
Priznajem da sam u drugu ruku emotivka. Teško je to objasniti… ali jesam :D iako je to, na žalost, negdje skriveno u meni.
Priznajem da nisam navikla sebe staviti u prvi plan i svima jasno dati do znanja kako se osjećam. I mrzim ljude koji to rade. To je za mene čisto kurčenje, preseravanje… nazovite to kako hoćete.
Priznajem da mrzim kad si neko reže žile i iživljava se na sebi pa jeeeboootee. Recite šta hoćete, ja ostajem pri svom. Boli me briga „što je njima teško“ i „što njih nitko ne razumije…“… Više ni ne brojim kroz koja sam sve sranja prošla. Što te ne ubije, samo te ojača. Oo da, dobro znam o čemu pričam. I nikad mi nije na pamet palo uzimati žilet u ruke, skakat s balkona i sve ostale wanna-be-centar-svijeta gluposti. Nikad. I mrzim te koji to rade, idu si uzet život i šta ti ja znam… osudite me zbog svih ovih riječi, boli me briga. Za mene je to kukavičluk.
Priznajem da sam ljubomorna. U ljubavi pogotovo.
Priznajem da zavidim jednoj curi iz grada. jer je nevjerojatno što se sve priča o njoj, a njoj je sasvim svejedno. Ona zna što radi.
Priznajem da sam neopisivo ljubomorna na jednu curu iz razreda. Ona je malo, dobro, umiljato biće. I stvarno, uvijek je svima spremna pomoći. I profesori ju obožavaju, jednom su ju nazvali „malo, savršeno biće“. I pametna je, prolazi s 5. I izgleda ok. I može imati dečka kojeg god poželi. I ima prepun ormar savršene odjeće. I ima stado prijatelja koje neopisivo voli, i koji nju isto tako vole. I ima savršene roditelje, savršenu obitelj, divnog brata i sestru.i ima kuću s bazenom. -.-˝
Priznajem da mrzim kad je netko tako „savršen“ i da mrzim pojam savršenstva.
Priznajem da se bez razloga opirem sladunjavom, bajkovitom… ali zaista me to živcira.
Priznajem da volim prijatelje.
Priznajem da odmore provodim uglavnom s još 3 cure iz razreda… drugi su mi više-manje svi ok ali… ali još tu nema „dubljih“ odnosa. Stvarno želim da smo si svi jako dobra ekipa, da ih mogu nazvati u bilo koje dana kad to zatreba… a valjda će i to s vremenom doći…
Priznajem da me izluđuje što idem u razred s tom svojom bivšom najboljom prijateljicom. Jer ona se puno bolje snašla u društvu, ja to iskreno ne mogu podnijeti. I kada nas je puno u društvu, ne mogu biti opuštena jer je ona u blizini.-.-˝
Priznajem da, ma koliko god govorila da u mom životu nema mržnje, zbilja mrzim jednu osobu. Mrzim, mrzim, mrzim. MRZIM. Nevjerojatno je što mi je sve učinila.
Priznajem da nisam zadovoljna svojim ocjenama, da znam da mogu puno bolje, ali jednostavno sam prelijena.
Priznajem da je urnebesno gledati kakvih sve ljudi ima. Haha. Mali grad, a zbilja nema šta nema…
Priznajem da bih voljela da sam trenutno u vezi. (T. mrrr.)
Priznajem da su moje dosadašnje veze isključivo bile vrlo kratkog vijeka trajanja. Ali su bile intenzivne :D što god to trebalo značiti hah. Ali nije mi žao.
Priznajem da volim našu hip-hop demo scenu. Ima predobrih stvari.
Priznajem da se svaku večer prije spavanja naživciram zato što ugasim svjetlo pa ne mogu naći glupi krevet. Hh. :D
Priznajem da volim gledati crtiće ^^
Priznajem da sam ovisnik o određenim serijama (OTH, prije i OC, sada Uvod u anatomiju i Kućanice, ponekad i Seks i grad)
Priznajem da obožavam gledati filmove i da ne mogu reći u kojem žanru najviše uživam. Ali uglavnom ne volim akciju i znanstvenu fantastiku (ima iznimki).
Priznajem da nikako ne mogu definirati svoj glazbeni ukus. Ali ako je toliko dobre glazbe, zašto se ograničiti samo na jednu?
Priznajem da je jedna blogerica u mojim mlađim danima znatno utjecala na mene ^^ Pomogla mi je razviti mišljenje o mnogim stvarima. Bila bi mi čast kada bih ja to uspjela s nekim.
Priznajem da sam bila ogromni fan US5 xD i da mi je to sada jako smiješno. Ali ruku na srce, bila sam zaluđena…
Priznajem da žalim opsjednute fanove likova sa postera. Iako sam i sama bila jedna od njih. Ali- vratila sam se u realnost.
Priznajem da sve gledam vrlo realno. Općenito, stvarno sam realna osoba, bilo to dobro ili loše…
Priznajem da od svih ljudskih osobina najviše mrzim dvoličnost i laž, iako i sama lažem, iako sam i sama često bila dvolična. Ali barem priznam.
Priznajem da se lako emotivno vežem uz uporabne predmete ^^ čuvam gomilu stvari koje mi uopće ne trebaju… i da mi ormari grcaju u kršu, ali meni je žao sve to pobacati ^^
Priznajem da sam pogotovo bila vezana uz auto :D nov auto, imali smo ga tek 4 godine… ali jučer smo ga prodali,trebamo veći auto. I sad će kupit nekog džipa -.- ali ja volim našu dobru opel astru aww :D nevjerojatno koliko uspomena imaš uz automobil…
Priznajem da mi je srce gotovo stalo kada nam je jednom gore navedeni auto zaplesao na autocesti na putu prema moru. Nesreća je za dlaku izbjegnuta…
Priznajem da obožavam putovanja. I priznajem da mi je Prag zaista ostao u divnom sjećanju;)
Priznajem da inače imam slabo srce… i jako sam plašljiva, samo neka me nešto malo prepadne, meni je srce u peti.
Priznajem da sam svog mačka Tomija imala 10 godina i da am ga jaako, jaaako voljela. I Ćiru također :D
Priznajem da su osobe kojima se divim papa Ivan Pavao II., moj dida i profesor Barni... osobe kojih više nema, a bili su ljudi iz kojih je jednostavno isijavala nekakva dobrota… :,(
Priznajem da je nebrojeno uspomena ostalo na školskim hodnicima moje osnovne škole i da samo želim što prije prošetati onuda…
Priznajem da sam se prema jednoj curi iz osnovne ponašala kao zadnja gadura.
Priznajem da je moj prvi poljubac bio.. hm? Nevjerojatan? Mjesto za koje nikad nisam mogla ni zamisliti,negdje tamo u središnjoj Europi, nevjerojatna atmosfera, dečko kojem ni danas ne znam ime… hm? :D al neka, bilo je dobro.:D
Priznajem da sam 2 godine ljetovala u jednom malom mjestu… Starigrad- Paklenica… i to mjesto je također smješteno u mom srcu. Ah, prva ljetna ljubav, davno zaboravljena, vruće ljetne noći na plaži.. ah ;)
Priznajem da ne mogu riječima opisati koliko volim ljeto, more… i opet ne mogu dočekati ovogodišnje ljetovanje :D
Priznajem da sam ponekad površna.
Priznajem da nisam svaki put dobra prijateljica.
Priznajem da mrzim one specijalne dječje blogove tipa „ovo je moj blogach dođi i khomaj mi“ MARŠ! :D
Priznajem da mrzim kad neko piše ch umjesto č ić, sch umjesto š, w umjesto v… ma de ubijte se haha. :D xD
Priznajem da volim imati puno komentara, ali samo ako su smisleni. Dođe mi da razbijem kompjuter kad mi netko odbrojava komentare itd. grrr. Pa jbt to mi nije uopće bitno!!!! Pa da imam 5 komentara- 5 komentara. Bar da su smisleni i da mi nekog vraga predstavljaju. -.-˝
Priznajem da bih željela biti popularna. Koliko god to plitko bio. Ok, status mi je čisto solidan ali..
Priznajem da posve nesvjesno kopiram neke ljude u određenim stvarima.
Priznajem da živim za svirke u Gimnaziji ili bilo gdje gdje je gradska ekipa… awww.
Priznajem da volim Dežicu, naš kafić najdraži :D i da bi mogla tamo satima sjedit.
Priznajem da u ovom gradu nemaš gdje izaći, tako da stalno ko zadnji klošar moram visit na istim mjestima.
Priznajem da ima puuuno, puuuno toga što tu još želim napisati. Ali ne mogu se sada sjetiti svega…
Priznajem da uživam pisati postove duljine 4 stranice u Wordu :D žao mi ej… hihi :D mučite se malo dok čitate haaa! xD
Priznajem da sam ovdje stvarno upoznala predivne ljude.
Priznajem da sam ljubomorna što neki pišu tako dobro… i što uvijek kada ja nešto napišem, nikada ne ispadne onako kako bih htjela… -.-˝
Priznajem… da je ovo kraj posta :D

Pozdrav & veelika pusa, pogotovo mojim stalnim čitateljima :D
Pa-pa.

srijeda, 25.03.2009. ooooh the sweetest thing! Kako nemam određenu temu za pisanje ovog posta, evo samo nabacano svega i svačega, pisano svaki dan po malo… Marissa & Ryan … Okriviti sudbinu, ili nešto sasvim drugo… posve je nebitno. Bitno je da postoji krivac- neka jaka sila koja nas drži zajedno. Zar je moguće da su si dvoje ljudi jednostavno suđeni?? I koji je razlog tome… ? Počinjem vjerovati u te i slične bajke… JA. Zakleti mrzitelj većine nerealnih, sladunjavih, bajkovitih stvari koje u stvarnom životu ne postoje. Počinjem vjerovati u njih… Znam da neki ipak žive bajku. Ja živim dramu (ok, činjenica je da i sam dijelom i sama kriva tome jer uvijek sve izdramatiziram), ali to je sasvim nebitno. Samo tražim odgovor. … … … U jednom trenu sam na vrhu svijeta; negdje zajedno s njim. I opet tu počinju one sladunjave bajke, iluzije… nazovite to kako god želite. Ali ja volim tu iluziju. Volim biti s njim, volim svaki trenutak proveden s njim. Zanimljivo je… njegov nadimak, nick po kome ga svi znaju. Jedna glupa, izmišljena riječ… za koju se ispostavilo da ipak ima neko značenje. I to Biblijsko. Spominje se u Bibliji i označava kraj svijeta, neko daleko, daleko mjesto… I upravo tamo se nalazim kada sam u njegovoj blizini. *ok, bljuje mi se. Hah. Slatkorječivost i ostala sranja, bljuf. :D* … … I opet mi to nije dovoljno da učinim više. Ok, ok… kada smo bili 7. osnovne ja sam bila ta koja je započela razgovor… ja sam ga dodala na msn-u i ja sam mu prva poslala poruku na mob. A sada…? Strah me da mogu izgubiti to što sad imam. I stavljam si ograničenja na posve beznačajne stvari. Primjerice, 15 minuta buljim u ekran na kojem je ispisana poruka „ee, mogu doći kod tebe po bilježnicu“, i baš kada želim stisnuti enter, on je offline. Ok, došlo mi da razbijem kompjuter ali nvm. Samo želim reći da me ubija to što smo si neprestano tako blizu, a da opet ne funkcionira onako kako bi trebalo. . . . . Svi za osobu koja im znači iole više od samog prijateljstva mogu reći da je „nešto posebno“. I ja sam to često izustila za T. Ali sam i isto tako često posumnjala u to. Ne znam što reći, jednostavno se ponekad ponaša kao 5-godišnje dijete, što zaista zna ići na živce. I više puta doveo me u situaciju da pomislim kako je on površni gad, isti kao i svi drugi. I kada je bio s xxx osobom… mislila sam da, kad je već došao na njenu razinu, niže ne može pasti. No ta njihova veza je pukla i brže nego je počela. Jedna subota u gradu, a cura si je mislila da je glavna… uglavnom, ta priča sada nije bitna, tako da idem dalje. :D Znam, ne bih trebala sumnjati… ali tko nikada nije posumnjao da mu je dragi dijete iz vrtića??? :D I onda neku večer nestale su sve moje sumnje. Sasvim slučajno, obični razgovor na msn-u postao je nešto zbog čega par dana ne spavam. Svega nekoliko riječi koje mi je rekao… vrtim ih u glavi iznova i iznova… i definitivno zaključujem… on je zaista nešto posebno. Ne znam kako je razgovor tekao… msn nije ni približno što razgovor u živo, ali iz njegovih riječi mogla se očitati neka snažna emocija… ne znam… jednostavno sve što je rekao značilo je puno toga, meni pogotovo. Ne znam zašto je odabrao mene. Valjda mu značim nešto. *bljuf :D* Uglavnom, otkrio mi je i malu pojedinost o sebi za koju nije želio da drugi znaju. Nisam ni ja znala da je on moj mali prelijepi gitarist. :)) Znala sam kad je počeo s tim, davno prije, negdje u 7. osnovne udarao je po bubnjevima nešto kratko… ali nisam znala da je kod kuće provodio praksu i da se usavršavao na gitari sve ovo vrijeme. I nije htio da prijatelji znaju da svira. Ali eto- svira. I apsolutno je prelijep. I mogao je biti u bilo kojem gradskom bendu, mogao je stati na pozornicu a sve su cure mogle padati u nesvijest jer upravo tako utječe na ženski rod (i dalje ne znam što je to u njemu posebno. Nešto valjda ima u njegovom pokretu, osmijehu… ok, i dalje ne znam što je to, ali i ja sam pala na to). Ali nije. I ne svira, njegovim riječima, napaljeni rock. I nije se htio hvalit s tim. I nitko ne zna za to, nije nikada ni išao u glazbenu, nije svirao prijateljima, nije htio da se priča o tom i da bude centar svijeta i da svi trče za njim i guraju mu gitaru u ruke, što je slučaj s nekoliko xx vrlo iritantnih osoba ( T.-ovo i moje mišljenje. :D). Nije to rekao točno tako, ali shvatila sam sve što mi je govorio. I rekao mi je puno pojedinosti koje ipak ne želim iznositi van. I ima ibaneza… poslao mi je snimke neke, apsolutno zvuči PRESAVRŠENO. Mrzim tu riječ, pojam savršenstvo… ali ovo zvuči tako predobro… gotovo… hm, ne znam, ne istinito? I još njegova 3 frenda… sada počinju svirati zapravo, svi zajedno. I sada samo čekam taj njihov prvi nastup, pogotovo da vidim face na licima onih ljudi. Kako je rekao, želi im malo pokazati. I ima moju apsolutnu podršku što se toga tiče. :D Jer do sada su oni bili tu glavni i pravili su se najvažniji. Moja-guzica-centrični sustav, jel. Ali sada njihovo vrijeme prolazi. :D :D :D … I k vragu, kako obožavam dečke s gitarama. Awwwww. I dalje ne mogu vjerovati. Prije: njegova prelijepa pojava. Sada: njegova prelijepa pojava… i još gitara u ruci. Ja mislim da to neću podnijeti. Herc bi me mogao izdati xD … I da, još nešto. U životu, generalno, ne treba imati očekivanja. Ali jednostavno ne mogu dočekati prvu priliku da ih slušam uživo. I stvarno ga želim vidjeti na pozornici. Zbilja je vrijeme da izađu u javnost s tim. Jednostavno su predobri. A i predobar je osjećaj da mu ja nešto značim. Ona sigurnost koju osjećam sada kada sam s njim. I prije je sve to bilo ok, a sada su nam odnosi još dublji. Ne znam… razumijem ga u potpunosti. I volim taj osjećaj. I stvarno, još samo želim onaj osjećaj. On na pozornici, ja u publici. I zvukovi gitare. I bit će dovoljan samo jedan jedini pogled. Awwwwww. ^ ^ ……… ……… P.S: Moram napisat da ludim od sreće i ne znam da li da plačem od sreće ili da vrištim i skačem po sobi… ali kod mene u grad dolazi PRLJAVO KAZALIŠTE!!! :D :D 24.4.2009. s početkom u 20h! :D:D jesam li ikad spomenula da ih obožavam?? Taako sam presretnaa… ajmeee… kada su prije par mjeseci imali koncert u OS trebala sam ići… ali je to propalo… mislila sam da mi je to jedina prilika da odem na njihov koncert (a to već dugo želim :D) i sada dolaze tuuu jeeeeeeej!!! Yeaa ujeee jejejeej yihaaaa. Haha. Ok, mir. I još me T. obavjesto o tome svemu, još će i svirati dan poslije, i još mi je napomenuo da čekam 24.4 uz značajan pogled i osmjeh, što god to trebalo značiti. *bljuuuuuf :D* I još 28.4… njiiiiha neka naša godišnjicaa! =) Ulalalaaaaaa… Yeaa ujeee jejejeej yihaaaa. Haha. Ok, sad stvarno mir! :D Post bolje da i nije napisan… al tak me boli brigaa. Beljj. Hihi. :D P.P.S.: Isprika mojim msn dopisivačima što me redovito uhvate žute minute :D Pozzz & pusssa! :D 25.03.2009. u 23:14 • 14 Komentara • Print • # srijeda, 18.03.2009. neki novi klinci... Izluđuje me to što svaki put kada sjednem za radni stol s tipkovnicom u rukama, u glavi stvorim bezbroj različitih slika o kojima bih željela pisati. Na play-listi je mnoštvo pjesama… a svaka budi neka stara sjećanja. I pišem nešto sasvim nevezano uz sve prošle postove… previše je onih starih uspomena… :) “Moj deda već dugo ore nebeske njive. Ali baka još čuva sve stvari i sliku našeg sveca. Na dan kad sam rodjen tu je posadjen orah, i u avliji, pod gustom krošnjom, sad igraju se deca. Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci... Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci... Kroz maglu treperi devet sveća na torti. (Tad sam dobio par mandarina i malog belog zeca). U maju, još uvek, zriju komšijske bašte, ali trešnje i zelene kajsije, kradu druga deca. Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci... Neki novi klinci, neki novi klinci, neki novi klinci... …… A ja, ja se kockam s prevarantom životom. Iz rukava on svakoga dana izvuče nekog keca.” … ^ Đorđe Balašević, Neki novi klinci (samo neki stihovi citirani.) Cijelo djetinjstvo provela sam u kući u kojoj su živjeli i moj djed i baka. I moje dvije najbolje prijateljice živjele su u toj ulici. L & B. Cijelo djetinjstvo obilježeno mi je s ta dva imena. Živjela sam tamo s majkom i sestrom na donjem katu te naše velike kuće. Tate je rijetko bilo, i po mjesec dana nije dolazio kući, gradio je kuću u Zagrebu za nas, a bilo je skupo stalno putovati u Zagreb i nazad. Na gornjem katu živjeli su djed i baka… moji najbolji dida i baka na svijetu. Stroga baka s kojom sam obožavala brati ruže u vrtu. I moj dida Ivan… osoba koju sam voljela, a i sad volim najviše na svijetu. Kada netko kaže riječi „duša od čovjeka“ to je on- moj dida. Sjećam se svih Božića provedenih s njim. Sjećam se svakog Uskrsa kada bi glumio zeca i skrivao slatkiše po cijeloj kući. Sjećam se kad su me on i baka vodili na kirvaje za Malu Gospu. Sjećam se kad me je učio čitati, pisati i zbrajati. Do prvog osnovne znala sam sve to, i još puno više… zahvaljujući njemu. Sjećam se njegove plave, kasnije sijede kose. Toplih plavih očiju i rumenih crvenih obraza. I kako je htio sve učiniti da mu najmlađa unuka bude sretna :) Dok još nije bilo škole, dok smo bili sasvim mali, L., B. i ja svaki dan smo, od jutra do mraka bile zajedno. Obožavale smo sate provoditi kod B. Imala je veliki podrum u kojem smo mi sebi uredile jednu prostoriju, donijele sve igračke i svu staru posteljinu smo prostrle po podu te prostorije. A kada je dan bio suviše lijep da bi se potratio na čamljenje u podrumu, izvukle bi smo jorgane pod veliki orah u dvorištu i cijeli dan samo ležale na travi, u hladovini krošnje tog „našeg oraha“. I voljele smo taj orah više od svega. I bile smo ponosne na to što B. ima tako veliki orah, da kad bi stajao na terasi bilo koje kuće u susjedstvu, jednostavno si morao vidjeti taj orah. I jedan dan je B. dobila kompjuter. I njen tata je slušao neke stare pjesme. I B. je znala o čemu ta pjesma govori… i slušale smo u tišini pjesmu Đorđa Balaševića. I tada sam imala možda 5 godina, i opet sam voljela tu pjesmu… Možda zato što u jednom stihu spominje riječ „orah“. I tako smo provodili dane… bio je s nama i L.-nin brat. I stalno me je tjerao da se s njima penjem na drveće. I stalno smo svi zajedno provodili akcije spašavanja životinja. I imali smo sprovod kada bi uginuo neki vrabac ili lastavica o kojima smo se ranije brinuli. I uvijek smo zajedno išli u krađu susjedovih šljiva, višanja, trešanja, jagoda… Bilo je to lijepo djetinjstvo. ^ Ovo smo moja baka i ja, još prije nego sam upoznala B. i L. Na poleđini fotografije piše: 13.10.1996. Baka K.M sa svojom najmlađom unukom H. Slikar-majstor je njena najštovanija i najstarija unuka I.! (moja sestrična) … A onda smo se preselili na drugi dio grada. I onda sam krenula u školu. I dolazila bih tamo samo jednom tjedno. I dida bi mi dao 5 kuna za svaku peticu iz škole. I dosta je novaca na to potrošio :) I potrošio je cijelu mirovinu da bi mi kupio mobitel s kamerom. I bila sam sretna, naravno. Ali te materijalne stvari mi zaista nisu značile koliko vrijeme provedeno s didom i bakom. A sve vikende provodila sam kod njih, češće nisam mogla, zbog škole. … A danas… Gledam fotografiju. Tu gdje su bili grmovi ruža, sada je ogromna neonska reklama. a ona mala kućica u pozadini, to je nekoć bila mala trgovinica... danas je to najveći šoping-centar u gradu. trgovina građevinskim materijalom, elektrotehnikom i takvim stvarima. Baka je napunila 80 godina. I već 3 godine nisam ju vidjela u odjeći bilo koje boje osim crne. „Moj deda već dugo ore nebeske njive… Ali baka još čuva sve stvari i sliku našeg sveca.“ Moj dida Ivan 3 godine nije s nama. I neopisivo mi nedostaje. Pogotovo svakog Uskrsa, kada znam da više nisam mala i da ne moram otvarati ormare i tražiti skrivene poklone… I kada god dobijem 5 u školi, zamislim kako bi on bio ponosan. :( Baka sada živi sama u toj velikoj kući. I kuća je nekako… prazna. I na žalost, rijetko sam tamo. Posjetim ju možda jednom mjesečno, ali zato ona često dolazi kod nas. Mi smo se opet odselili, sada smo na posve trećem dijelu grada (iako naš grad nije velik). Kuća u Zagrebu, kako je izgrađena, tako je i prodana... A previše je novaca, znoja i suza bilo uloženo u nju. a onda pale cijene nekretnina, nije bilo posla u Zagrebu, tako smo ostali živjeti tu. Imamo lijepu, uređenu velku kuću ispred koje rastu grmovi ruža. a u Zagrebu nam je ostao stan. L. mi je i danas najbolja prijateljica. Naravno, drukčije je, nismo više djeca. Ali mi je svejedno najbolja prijateljica. L.-nin brat, onaj koji me je tjerao da se penjem na drvo i s kojim sam se svaki dan svađala… vidim ga, naravno, svaki put kad sam kod L. (a to je, naravno, često :D). Napunio je 18 godina, polaže vozački, i svakodnevno ga vidim kako uokolo vozi automobil autoškole, a do prije koju godinu na glavačke je visio s drveta. B. je, također, starija od mene 3 godine. Obje idemo na Gimnaziju, obje smo ista smjena. I viđam ju svaki dan, možda se nekada pozdravimo ili samo osmjehnemo u prolazu… Gdje su oni dani ispod oraha? 18.03.2009. u 19:45 • 12 Komentara • Print • # utorak, 03.03.2009. Postoje neki drugi svjetovi. *ima puno tema o kojima želim pisati. pa evo nabacano sve po malo u ovom postu ::D I da, sve ovdje napisano su moje riječi. Možda i želim biti sanjar. Volim na momente odlutati, opustiti se. To je kratkotrajni san u kojeg se upustim onda kada to želim… kada imam potrebu, kada uđem u neki novi svijet. Volim šetati gradom… godišnja doba… šuštanje lišća u jesen… škripanje snijega u zimu… miris proljeća… i ljeto u zraku. Volim svoju sobu… fotografije na zidu; to su oni trenutci sna. I uživam u njemu. Ah, lijepo je sanjati. Ali, gdje je granica? Za sebe definitivno mogu reći da prepoznajem granicu sna i realnog. Čitajući neke blogove, čini mi se da ju mnogi ipak ne prepoznaju. Jedno je sanjariti, a drugo je zatvoriti se u neki svoj imaginarni svijet i u potpunosti izgubiti doticaj sa stvarnošću. Stvarnost je tu, ma koliko god surova ona bila. Tu se javlja ona razlika: netko će možda na trenutke odlutati u snovima i učiniti si stvarnost ljepšom, nad savladivom. Zatim će se probuditi i znat će što treba napraviti da taj san prenese u stvarnost. Netko će pak toliko odlutati u san da se više neće moći vratiti. Tamo će naći, po njemu, jedino utočište, daleko od svih problema. A ako se vrati, probudi, stvarnost će mu se činiti još gora nego prije. I nećeš znati što učiniti. Jesu li oni kukavice ili se samo „još pronalaze“? Zašto bježati od stvarnog života, kada će nas stvarnost prije ili kasnije sustići? Istina je bolna. (činjenica, samo ju iznosim po ne znam koji put.) Zanimljivo je kako svi na velika zvona obznanjuju da mrze laži (jesu li lažni oni zamišljeni svjetovi s početka posta?). I ja ih mrzim. Mrzim i to što ih izgovaram, ali barem to priznam na sva ona malo prije spomenuta zvona. Ali ako svi toliko mrze laži zašto naprave dramu kada im kažeš istinu??? A istina je kurva. Spoznala sam nekoliko istina. I koliko god mi strašne i nepojmljive u početku bile, pomirila sam se s njima. Pomirite se i vi. Bit će vam lakše. Odrastite napokon, neće vam majka svaku večer čitati priče za laku noć. Pa jbt stvarno ne mogu vjerovat koliko njih živi u oblacima. Sve je diiivno i kraaasno i bla bla bla… i život jednostavno protutnji pored njih. Jedno je živjeti život, drugo je čitati o njemu iz knjiga. Kažu da se na greškama uči, ali ne na svojim, već na tuđim. Ali NE. Ne možeš naučiti kako živjeti iz knjiga… ne možeš. Moraš imati neku praksu. I možda je teško… pronaći sebe… možda će te odbiti iz nekog društva… možda ćeš napraviti sranje i onda se pokoji put i opeći… to je dio življenja. I ja želim tako odrasti. Ne želim čitati o nečijim doživljajima, želim pisati o svojima. Želim proživjeti neke stvari, ali zbog sebe, ne zato što „to svi rade“. I znam da će me zbog toga mnogi strpati u koš s onima kojima je zabava jedini životni prioritet, ali ja nisam ta. Jednostavno, naučila sam puno toga do sad. Ne kurčim se okolo da znam sve, ali mislim da imam pravo o tome progovoriti. I ide mi na živce kad mi neko ko pojma nema o čemu ja to pričam ide solit pamet. Uglavnom, htjela sam reći da nisam od onih koje će gledati kako život prolazi pored njih. I nisam jedna od onih koji će možda i pristati na nešto glupo samo da budu dio ekipe. Možda i pristanem na nešto glupo. Ali jednostavno, učinit ću to zbog sebe. I ne trpim osuđivanje zbog tog. I htjela sam reći još nešto. Posebno se odnosi na neke osobe… uglavnom, to i nije bitno. Spominjem opet ono s početka posta. O sanjarenju. Zbilja je lijepo sanjariti… i svi govore da u snovima možemo srušiti sve granice. Ok, možemo. Ali stvarnost i dalje postoji. I postoji istina. Svijet nije bajka. ŽIVOT nije bajka. Ne čudi se ako te neko razočara, to u današnjem svijetu nije neobično. I budi zahvalan ako unatoč svemu imaš osobe s kojima se razumiješ. To je zaista velika dragocjenost. Savršeni dečko ne postoji. To je tolika zabluda… i još i taj Sumrak, još je više napunio glave tamo nekih maminih djevojčica o nekom idealu savršenstva. Edward ne postoji, a ako postoji, nije savršen. Nitko nije savršen. A ako voliš nekog samo zbog prividnog savršenstva, to nije ljubav. Voljeti nekog znači voljeti i sve njegove mane, voljeti ga onakvog kakav zaista je. I ne čekaj princa na bijelom konju. Dobit ćeš konja, a ne princa. I to neće biti čistokrvni lipicanac… A možda se princ koji i nije tako savršen nalazi negdje u blizini. Možda ti njegove mane postanu najsavršenija stvar na svijetu. I još nešto… Istina je da svagdje postoji zlo. I istina je da si sretnik ako se u tom zlu ne izgubiš. Istina je da svi glume prijatelja, ali takvih je malo. Možda sam ogorčena i vrlo ne povjerljiva što se, hm, prijatelja tiče, ali dobro sam na vlastitoj koži osjetila što su sve ljudi spremni učiniti. Ponavljam, zaista si veliki sretnik ako znaš da imaš prijatelja. I još nešto… Svakome je na prvom mjestu njegova guzica. To je istina, postoji nešto u ljudima, neka sila koja ih gura da sebe stave u centar svijeta. Poznam previše ljudi koji su uvjereni da postoji moja-guzica-centrični-sustav. Ok, budi ti umišljen koliko god hoćeš. Ali daj, molim te. Ne vrti se svemir oko tebe. Ti nisi Sunce u svemiru. Nisi niti najsjajnija zvjezdica na nebu. :S I jedna stara virtualna prijateljica mi je u jednom razgovoru prije nekih 3 godine (ah, bila sam mala tada :D) rekla nešto zbilja značajno. I tada smo razvile neke svoje teorije… Tj., to nije teorija, to je istina. Ljudi su pohlepna, bezobrazna bića. Svako juri za svojim dijelom kolača, a onda se nada da drugi neće primijetiti mrvice oko njihovih usta. Ex Naughty, obožavam te! :D P. S. Zna li itko o čemu ja tu pričam??? :D Post mi sav neki… hm. Ljut? :D I ne, nisam trenutno ni ogorčena ni nikakva takva svakakva neka :D I bla bla bla ne znam šta bih još trebala reći… uživajte mi :D Pussa * sve u postu napisano je moje subjektivno mišljenje, ne trebate se složit s apsolutno ničim =) Kol'ko nisko idemo, moze li uopce nize mozda nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne dize dani ponosa i slave i minusa na tekucem mi ne zivimo, mi prezivljavamo sta ostavljamo nasem buducem narastaju dugove, racune, rate kredita nas guse a nemamo ni kune kombiniramo kako odgodit' placanje, bar za desetak dana jebo zivot kad na karticu se kupuje hrana di smo sad, stara stednja se otopila osla na ono bitno, pojela se i popila bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo ko uopce zna sto se to prek' noci dogodilo Koga da pitam, brate ko ce mi dat' odgovore reci bilo sta osim da je moglo biti gore Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i rudari stavljali davno na stranu, za neki san da se ostvari nestali u brojkama, brojke ko snijeg okopnile dok mi smo prezivljavali, zivotne stvari poskupile i di smo sad napokon mirni, napokon slobodni, napokon u svojoj drzavi al' sad smo siromasni dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam zao al' usput se nasao domoljub veci od nas pa pokrao sav visak radili, al' nisu nas cijenili mjesecima cekali da plate trud sto smo ulozili di smo sad, opet sve ispocetka za kol'ko nisko idemo, od ponedeljka do petka kol'ko danas vrijedi nas rad imali smo, sad nemamo, di smo sad? Samo zivimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je izbrisan koga da pitam, brate ko ce mi dat' odgovore reci bilo sta osim da je moglo biti gore I di smo sad? jos cekamo bolje sutra mozda naivno se nadamo istim stvarima dok iznutra cijeli sistem zakazuje nema pravde da nas stiti nema postene vlasti, sve sami konvertiti obecanja su jeftina a zivot je tako skup pa su uzor kriminalci, sta ces, nije narod glup hoce standard, hoce lovu, hoce zivit', hoce sve a to cekaju i cekaju, i cekaju i popizde jer nema smisla, rezije su visoke minus je preduboko sve to traje predugo, narod puk'o jedni kukaju sto jucer bilo bolje neg' danas drugi divljaju, galame dok ih puca nacionalni zanos i pitam te, pitam te di smo sad dalje radimo na crno ispod cijene, al' do kad ko ce vratit' dostojanstvo, ko ce platit' punu cijenu dat' nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu vise gubimo strpljenje, samo brojimo probleme sve sto imali smo nemamo, i tesko nam je breme pa na kraju svatko zapita se kolko nisko spao sam pa kako onda ostat' ponosan Samo zivimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je izbrisan koga da pitam, brate ko ce mi dat' odgovore reci bilo sta osim da je moglo biti gore I reci mi da smo mogli promijeniti svijet (reci mi, molim te) i da ce djeca sto dolaze imat' nasljedje za ponijet' i reci mi da nismo sve dobro unistili i da cu moci mirno spavati.. od savjesti Reci mi da mozemo izgraditi, da nije prekasno i ako zakazem daj mi snage, stvorit' nesto prekrasno i vec sutra volio bih otvorit' oci, pa da budem zahvalan al' ne mogu pa stisnem zube, i hodam iz dana u dan 03.03.2009. u 15:51 • 14 Komentara • Print • # << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >> Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima. love. . And you got to take a little dirt to keep what you love ; (lyrics from If You Could Only See by Tonic) ♥ Profile 22 ♥ I'm a slut because I'll wear shorts & a tanktop, I'm anorexic because I eat as much as I want & don't gain weight, I'm a bitch because I don't let you push me around, I'm a liar because I won't tell you everything, I'm stupid because sometimes I'm wrong, I'm ugly because my face isn't perfect, I'm a whore because I like boys, I'm annoying because I'm not chill enough, I'm a loser because I'm not friends with your group, I use people because I do what's best for me, I'm fake because most of the time I'm happy, I'm weird because I'm not like you, I'm controlling because I get mad sometimes, I'm clingy because I like to be around people, I'm greedy because I like to be satisfied, I'm naive because I´m younger than you, I'm conceited because I'm proud of who I am, I'm rude because my manners aren't perfect, I'm unappreciative because I don't praise you. Don't try to tell me who I am because I already know. wish. Make a wish and place it in your heart. Anything you want, everything you want. Do you have it? Good. Now believe it can come true. You never know where the next miracle is gonna come from, the next smile, the next wish come true. But if you believe that it's right around the corner, and you open your heart and mind to the possibility of it, to the certainty of it. You just might get the thing you're wishing for. The world is full of magic. You just have to believe in it. So make your wish. Do you have it? Good. Now believe in it. With all your heart. Thankyou Layout: InDreamsMaybe Resources: 1, 2 music. (ostavit ću ovaj popis ovdje da se smijem samoj sebi koje su me pjesme nekad veselile) Prljavo Kazalište ♥ 24.4.2009. Replica! ♥ Vatra. Adastra. Ramirez. Gibonni. Urban. Hladno pivo. Balašević. Gretta. Letu štuke. Parni valjak. Crvena jabuka. Daleka obala. Leteći odred. snow patrol. augustana. the fray. coldplay. adele. dredg. hurts. kings of leon. incubus. oasis. staind. the kooks. goo goo dolls. jew. the muse. chasing cars ♥ . lover i don´t have to love. out of the dark. candy. fugitive. if you could only see. run. yellow. with or without you. one. 23. here without you. angels. angie. tears don´t fall. boston.tonight. i miss you. imagine. in the end. nothing else matters. all good things. hero. far away.hey there delilah. polaris. right here waiting for you. fine again. pretty girl. lonely day. the drugs don´t work. the man who can´t be moved. wish you were here. you and me. when summer end. ♥