Pregled posta

Nikad nije bio ponosan moj anđeo…

*Post je editiran 1.4.2009.

Kao prvo, za one koji nisu primijetili, od sad pri komentiranju imam avatar… i više nisam Flames To Dust. Lovers To Friends.
Od sada sam: ¤ MayBelline ¤
Zašto?
Iz jednostavnog razloga što mi upravo na stolu stoji Maybelline sjajilo :D

I napisan e jedan drugi post… jedan *bljuf* post.
Ali on još stoji u Wordu i čeka bolja vremena…
Pa evo neka kvazi štafeta:



Priznajem da sam naivna.
Priznajem da sam se uvijek žalila na svoje tijelo, kilažu… ali da sam zapravo jako zadovoljna ^^
Priznajem da obožavam fotografiju. I da sam ajmo reći narcis jer imam gomilu svojih slika, iako ni jedna ne valja xD (nisam umišljena. :S)
Priznajem da mi je fejs super stvar i da ne znam zašto ga mnogi osuđuju… ok, ok, mladež postaje zatucana, samo bulji u kompjuter ali… ima fejs i pozitivnih strana :D
PRIZNAJEM da zapravo u Sumraku ne vidim ništa posebno :D (samo čekam komentare na ovo… hihihi. :P)
Priznajem da mi fali jedno izgubljeno prijateljstvo i da nikad to ne bih izgovorila u javnosti.
Priznajem da sam lijena. Što možeš danas- ostavi za sutra :D nije za pohvalu, ali tako je :D
Priznajem da volim svoju kući :D sobu pogotovo. I priznajem da volim nježno roza boju zidova koja me okružuje ;)
Priznajem da sam noćna ptica i ta nikad ne legnem u krevet prije pola 1, ali to samo kada sam jaako umorna. I onda još bar sat vremena buljim u prazno :S
Priznajem da sam perverzna xD hahaha. Oke… xD
Priznajem da sam ponosna na svoj roza digitalac hihi
Priznajem da nemam jasnu viziju toga što želim biti u životu. Književnost…? Ok, dobra sam u školi u tome, ide mi bez problema ali nekako to za mene nije dovoljno ambiciozno. Zato priznajem da se vidim kao pravnicu ili još bolje u marketingu kao uspješna poslovna žena. Ha! :D ili… ekonomija? arhitektura? (…) od svega navedenog, ipak u prvi plan stavljam ekonomiju, marketing… :D
Priznajem da mi se T. jaaaako sviđa koliko god ja to pokušavala sakriti od ljudi koji me okružuju. Al svi to primijete ^^
Priznajem da se sjećam puuno malih sitnica, znakova pažnje… stvari koje samo meni jako puno znače. Pogotovo puno stvari vezanih uz T.
Priznajem da pamtim sve meni značajne datume.
Priznajem da ne mogu dočekati koncert Prljavaca aaaa!!! Prevolim ih ^^
Priznajem da sam ponosna što sam Gimnazijalka :D i da zaista nisam htjela ni jednu drugu školu upisati.
Priznajem da sam cijelo ovo prvo polugodište mislila da su svi bolji od mene. -.-˝
Priznajem da ne volim slušati onaj teški, iživljeni hard rock, metal, gdje udaraju po instrumentima i vrište. Ili tamo neki ženske metal bendovi gdje neke ženske zavijaju grrr -.-˝
Priznajem da volim ići subotom u grad i ZABAVLJATI se i da ne mogu shvatiti zašto neki to osuđuju. -.-˝
Priznajem da ne mogu naći savršen dizajn -.-˝svi su divni, krasni.. ali nikako da pronađem „onaj pravi“
Priznajem da iz kuće ne izlazim bez mobitela i Labella xD passion fruit mmm ;)
Priznajem da su obvezni rekviziti moje kozmetičke torbice gomila sjajila, crna olovka za oči i max factor masterpiece max maskara :D
Priznajem da obožavam parfeme. Ipak sam cura :D Favoriti su mi Naomi Campbell- Sunset i Chopard- Happy Spirit.
Priznajem da obožavam ovaj svoj blog. Aww. Hh, opet sam ko narcis lol. ali napokon imam blog za koji ne zna cijeli moj grad i mogu pisati šta me volja. Beelj. :P
Priznajem da volim svoj grad. ^^
Priznajem da mi je ipak teško ovdje pisati o mnogo stvari. Još i dalje ne znate dobar dio toga… i mislim da će još ostati na tome. Neke rane su jednostavno prebolne.
Priznajem da često u glavi vrtim prošle događaje… uspomene. I priznajem da mi uspomene znače neizmjerno mnogo, one su jednostavno dio mene.
Priznajem da sam na neki način… hm? Emotivno osakaćena, nazovimo to tako. Ne šljivim ni 5% osobe koje su mi stalnu tu negdje blizu.. i gadim se sama sebi što mi do nekih uopće nije stalo.
Priznajem da sam u drugu ruku emotivka. Teško je to objasniti… ali jesam :D iako je to, na žalost, negdje skriveno u meni.
Priznajem da nisam navikla sebe staviti u prvi plan i svima jasno dati do znanja kako se osjećam. I mrzim ljude koji to rade. To je za mene čisto kurčenje, preseravanje… nazovite to kako hoćete.
Priznajem da mrzim kad si neko reže žile i iživljava se na sebi pa jeeeboootee. Recite šta hoćete, ja ostajem pri svom. Boli me briga „što je njima teško“ i „što njih nitko ne razumije…“… Više ni ne brojim kroz koja sam sve sranja prošla. Što te ne ubije, samo te ojača. Oo da, dobro znam o čemu pričam. I nikad mi nije na pamet palo uzimati žilet u ruke, skakat s balkona i sve ostale wanna-be-centar-svijeta gluposti. Nikad. I mrzim te koji to rade, idu si uzet život i šta ti ja znam… osudite me zbog svih ovih riječi, boli me briga. Za mene je to kukavičluk.
Priznajem da sam ljubomorna. U ljubavi pogotovo.
Priznajem da zavidim jednoj curi iz grada. jer je nevjerojatno što se sve priča o njoj, a njoj je sasvim svejedno. Ona zna što radi.
Priznajem da sam neopisivo ljubomorna na jednu curu iz razreda. Ona je malo, dobro, umiljato biće. I stvarno, uvijek je svima spremna pomoći. I profesori ju obožavaju, jednom su ju nazvali „malo, savršeno biće“. I pametna je, prolazi s 5. I izgleda ok. I može imati dečka kojeg god poželi. I ima prepun ormar savršene odjeće. I ima stado prijatelja koje neopisivo voli, i koji nju isto tako vole. I ima savršene roditelje, savršenu obitelj, divnog brata i sestru.i ima kuću s bazenom. -.-˝
Priznajem da mrzim kad je netko tako „savršen“ i da mrzim pojam savršenstva.
Priznajem da se bez razloga opirem sladunjavom, bajkovitom… ali zaista me to živcira.
Priznajem da volim prijatelje.
Priznajem da odmore provodim uglavnom s još 3 cure iz razreda… drugi su mi više-manje svi ok ali… ali još tu nema „dubljih“ odnosa. Stvarno želim da smo si svi jako dobra ekipa, da ih mogu nazvati u bilo koje dana kad to zatreba… a valjda će i to s vremenom doći…
Priznajem da me izluđuje što idem u razred s tom svojom bivšom najboljom prijateljicom. Jer ona se puno bolje snašla u društvu, ja to iskreno ne mogu podnijeti. I kada nas je puno u društvu, ne mogu biti opuštena jer je ona u blizini.-.-˝
Priznajem da, ma koliko god govorila da u mom životu nema mržnje, zbilja mrzim jednu osobu. Mrzim, mrzim, mrzim. MRZIM. Nevjerojatno je što mi je sve učinila.
Priznajem da nisam zadovoljna svojim ocjenama, da znam da mogu puno bolje, ali jednostavno sam prelijena.
Priznajem da je urnebesno gledati kakvih sve ljudi ima. Haha. Mali grad, a zbilja nema šta nema…
Priznajem da bih voljela da sam trenutno u vezi. (T. mrrr.)
Priznajem da su moje dosadašnje veze isključivo bile vrlo kratkog vijeka trajanja. Ali su bile intenzivne :D što god to trebalo značiti hah. Ali nije mi žao.
Priznajem da volim našu hip-hop demo scenu. Ima predobrih stvari.
Priznajem da se svaku večer prije spavanja naživciram zato što ugasim svjetlo pa ne mogu naći glupi krevet. Hh. :D
Priznajem da volim gledati crtiće ^^
Priznajem da sam ovisnik o određenim serijama (OTH, prije i OC, sada Uvod u anatomiju i Kućanice, ponekad i Seks i grad)
Priznajem da obožavam gledati filmove i da ne mogu reći u kojem žanru najviše uživam. Ali uglavnom ne volim akciju i znanstvenu fantastiku (ima iznimki).
Priznajem da nikako ne mogu definirati svoj glazbeni ukus. Ali ako je toliko dobre glazbe, zašto se ograničiti samo na jednu?
Priznajem da je jedna blogerica u mojim mlađim danima znatno utjecala na mene ^^ Pomogla mi je razviti mišljenje o mnogim stvarima. Bila bi mi čast kada bih ja to uspjela s nekim.
Priznajem da sam bila ogromni fan US5 xD i da mi je to sada jako smiješno. Ali ruku na srce, bila sam zaluđena…
Priznajem da žalim opsjednute fanove likova sa postera. Iako sam i sama bila jedna od njih. Ali- vratila sam se u realnost.
Priznajem da sve gledam vrlo realno. Općenito, stvarno sam realna osoba, bilo to dobro ili loše…
Priznajem da od svih ljudskih osobina najviše mrzim dvoličnost i laž, iako i sama lažem, iako sam i sama često bila dvolična. Ali barem priznam.
Priznajem da se lako emotivno vežem uz uporabne predmete ^^ čuvam gomilu stvari koje mi uopće ne trebaju… i da mi ormari grcaju u kršu, ali meni je žao sve to pobacati ^^
Priznajem da sam pogotovo bila vezana uz auto :D nov auto, imali smo ga tek 4 godine… ali jučer smo ga prodali,trebamo veći auto. I sad će kupit nekog džipa -.- ali ja volim našu dobru opel astru aww :D nevjerojatno koliko uspomena imaš uz automobil…
Priznajem da mi je srce gotovo stalo kada nam je jednom gore navedeni auto zaplesao na autocesti na putu prema moru. Nesreća je za dlaku izbjegnuta…
Priznajem da obožavam putovanja. I priznajem da mi je Prag zaista ostao u divnom sjećanju;)
Priznajem da inače imam slabo srce… i jako sam plašljiva, samo neka me nešto malo prepadne, meni je srce u peti.
Priznajem da sam svog mačka Tomija imala 10 godina i da am ga jaako, jaaako voljela. I Ćiru također :D
Priznajem da su osobe kojima se divim papa Ivan Pavao II., moj dida i profesor Barni... osobe kojih više nema, a bili su ljudi iz kojih je jednostavno isijavala nekakva dobrota… :,(
Priznajem da je nebrojeno uspomena ostalo na školskim hodnicima moje osnovne škole i da samo želim što prije prošetati onuda…
Priznajem da sam se prema jednoj curi iz osnovne ponašala kao zadnja gadura.
Priznajem da je moj prvi poljubac bio.. hm? Nevjerojatan? Mjesto za koje nikad nisam mogla ni zamisliti,negdje tamo u središnjoj Europi, nevjerojatna atmosfera, dečko kojem ni danas ne znam ime… hm? :D al neka, bilo je dobro.:D
Priznajem da sam 2 godine ljetovala u jednom malom mjestu… Starigrad- Paklenica… i to mjesto je također smješteno u mom srcu. Ah, prva ljetna ljubav, davno zaboravljena, vruće ljetne noći na plaži.. ah ;)
Priznajem da ne mogu riječima opisati koliko volim ljeto, more… i opet ne mogu dočekati ovogodišnje ljetovanje :D
Priznajem da sam ponekad površna.
Priznajem da nisam svaki put dobra prijateljica.
Priznajem da mrzim one specijalne dječje blogove tipa „ovo je moj blogach dođi i khomaj mi“ MARŠ! :D
Priznajem da mrzim kad neko piše ch umjesto č ić, sch umjesto š, w umjesto v… ma de ubijte se haha. :D xD
Priznajem da volim imati puno komentara, ali samo ako su smisleni. Dođe mi da razbijem kompjuter kad mi netko odbrojava komentare itd. grrr. Pa jbt to mi nije uopće bitno!!!! Pa da imam 5 komentara- 5 komentara. Bar da su smisleni i da mi nekog vraga predstavljaju. -.-˝
Priznajem da bih željela biti popularna. Koliko god to plitko bio. Ok, status mi je čisto solidan ali..
Priznajem da posve nesvjesno kopiram neke ljude u određenim stvarima.
Priznajem da živim za svirke u Gimnaziji ili bilo gdje gdje je gradska ekipa… awww.
Priznajem da volim Dežicu, naš kafić najdraži :D i da bi mogla tamo satima sjedit.
Priznajem da u ovom gradu nemaš gdje izaći, tako da stalno ko zadnji klošar moram visit na istim mjestima.
Priznajem da ima puuuno, puuuno toga što tu još želim napisati. Ali ne mogu se sada sjetiti svega…
Priznajem da uživam pisati postove duljine 4 stranice u Wordu :D žao mi ej… hihi :D mučite se malo dok čitate haaa! xD
Priznajem da sam ovdje stvarno upoznala predivne ljude.
Priznajem da sam ljubomorna što neki pišu tako dobro… i što uvijek kada ja nešto napišem, nikada ne ispadne onako kako bih htjela… -.-˝
Priznajem… da je ovo kraj posta :D

Pozdrav & veelika pusa, pogotovo mojim stalnim čitateljima :D
Pa-pa.

Sve je tu, kao nekada
Noćas vrijeme je stalo za nas
Pričaj mi, makar laži sve
Znaš da vjerujem kada tako gledaš me


Priznaj mi, dali i sad sanjaš ti
Snove što smo skupa sanjali
Znam da kasno je, znam da tražim previše
Nakon svega što smo prošli mi
Priznaj mi


Sve je tu samo ti i ja
Dodir tijela tvog, okus pobjeda
Tvoje usne nude prošlost nakon lutanja
Tvoje oči bude nemir koji dobro znam


Priznaj mi, dali i sad sanjaš ti
Snove što smo skupa sanjali
Znam da kasno je, znam da tražim previše
Nakon svega što smo prošli mi

Priznaj mi...da me smiriš kada stignu vjetrovi
Kad mi more dušu zapjeni
Priznaj mi


Post je objavljen 30.03.2009. u 17:54 sati.