|
|
nedjelja, 21.12.2008.
I sad kad se sjetim htjela bih vrijeme vratiti…
T.
Od sad će ga skraćeno u svim postovima zvati T.
Mog prijatelja.
Osobu za kojom ludujem jbne 2 godine… T.
Dobro, možda se predomislim, pa ga budem zvala punim imenom. Čudno je pisati samo T., zato što volim njegovo ime više od bilo kojeg drugog i što ga želim izgovarati iz sveg glasa u bilo kojoj prilici.
Ali eto, za sad neka bude T.
Ponekad pomislim da kada bi netko pokušao napraviti nešto iznimno glupo te kada bi skupio svu glupost svijeta u jednu osobu ne bi dobio nešto upola glupo kao što je T.
DA, toliko je glup.
Ok, ne baš glup- kao glup, nego me ponekad izbaci iz takta njegovo bedasto ponašanje.
Na početku, kada smo se tek počeli upoznavat, kada su doslovno frcale iskre sa svih strana, nije mi se činio ni malo glupim.
Nakon što smo se bolje upoznali, bio je nekako slatko-glup. Hah. Savršen opis. Nekako tupasto-slatkasto-bedasto ponašanje. Njegove igrice… i sve te slatke kao slučajne stvarčice. Slučajni dodiri, susreti na školskom hodniku… i kao svaki put bi me slučajno okrznuo rukom.
Eto da, bilo je lijepo.
I trajalo je to jaaako dugo. Za ovo Valentinovo kada mi je kupio bombon i kada smo šetali nasipom. I koncert u Gimnaziji povodom Valentinova, kada smo se zajedno vraćali kući i jeli tofife (nije bitno ako se piše xD)… i dopisivanje poslije koncerta. ugl… da da da… bilo je lijepo.
I večer krajem 4. mjeseca, naša šetnja prugom. Strašne priče, neki pas koji je lajao negdje iz polutame (hahaha koji opis xD) i ja oko njegove ruke i… savršeno. On. Ja. Mrak. Pruga. Tišina. Proljetna večer pod zvijezdama. JBT ŠTA JE JOŠ TREBALO????
I da. I nakon savršene večeri, ništa se nije dogodilo. Cijelu večer, ZNAM, srca su nam lupala ko luda. Ali ne. Savršena prilika… za priznanje osjećaja i sva ostala sranja, ali NE, cijelo to vrijeme smo ostali…. Prijatelji.
I ništa se nije dogodilo. Srce i dalje lupalo ko ludo, nisam spavala cijelu noć. A idući dan u školi ništa, samo značajan pogled.
Eto da.
Od tada je prošlo već dosta vremena… do kraja te školske godine ponašali smo se uobičajeno. Preko ljeta sam ga i rijetko vidjela (bez obzira na udaljenost od svega 2 minute hoda) ali smo pričali na msn-u i dogovarali kako se častimo pićem kad se vidimo u gradu.
I vidjeli smo se u gradu za zadnji dan ljetnih praznika. I bilo je predobro. Najbolja večer u gradu definitivno. Ja i cure iz osnovne, i savršena glazba… i provod pravi bio, savršen za kraj ljeta. I on. I njegova blizina i šaptanje na uho i ljubomorni pogledi oko nas. Oooo da.
Naravno, ništa više se nije dogodilo, ostali smo samo prijatelji.
I počela škola. Opet svakodnevno viđanje. I nije kao prije. Ohladio se. Nema više slučajnih dodira na hodniku. Nije kao prije, to je definitivno…
U petak je opet u gimnaziji bio koncert. Fešta! xD povodom kraja polugodišta. Svirali naši gradski bendovi, dosta bendova bilo, koncert bio preeeeedobar. Ne mogu opisat stvarno xD od 8 do 1 (ujutro =P) trajao… preeedobro. I opet meni sjećanja navirala. Na koncert za Valentinovo. I naaajslađe razgovore poslije koncerta što sam ih razmjenjivala sa T. Bili smo jednom najbolji, o nama su priče pričaliii… ajme. Prevolim tu pjesmu.
Uglavnom…
Završio koncert, sretnem T na vratima. „ideš kući?“
TOOOOOOOOOOOO!!!!!
Bila sam presretna. Valjda sam očekivala scenarij od prošli put, samo sada sa poboljšanim, hepi endom.
I tako. Hodali ulicama. Smrzavali se… ne znam kada je grad tako pusto izgledao. Je, bio je petak na večer, a opet nigdje ni žive duše. I mokre ulice. I nas dvoje.
I bila sam sretna odvijanjem priče. Kao, ne vidi me u gradu. „Kakve veze što me ne vidiš, ionako mi barun duguješ. A može i pivo. (naša pjesma- nije sve tako sivo xD xD xD) a nikad me nećeš častit.“ I priče neke glupe kako sam ja rekla da ću ga vući do šanka a on će leći na pod a ja neka ga vučem. Haha. I uglavnom, takve glupe priče koje su meni uvijek bile slatke. I tako se priča odvijala… stalna podbadanja… i prisjećanje na stare dane… večer kada smo hodali prema kući i jeli tofife… sjećanje na čašu baruna i onu večer u gradu za kraj ljeta… i plesanje cijelu tu noć… bar u mojoj glavi nema čega se nisam prisjetila. I ono da mi duguje KISS. Hah. Kiss, mislim na sladoled kiss. Iako želim njegov kiss 2 godine, ali dobro. Bit je u tome da mi je dužan sladoled. I tako sam se dobro osjećala… bez obzira što je sve okolo bilo mokro (pa sam ugazila u svaku lokvu na putu) i bez obzira što me je bolio svaki dio tijela (posljedica konstantnog plesanja tj. skakanja punih 5 sati, a prije toga imala nastavu 6 sati) i bez obzira što me je grlo bolilo (konstantno deranje punih 5 sati + pričanje na nastavi- 6 sati) i bez obzira što se on osjećao isto tako… bilo mi je lijepo gledati kako se sa smiješkom prisjeća i sluša naših sitnica koje su valjda jasne samo njemu i meni.
I bila sam preeeesretna što ga dotaknem, na način kao prije, da hodamo po sred ceste i ko zadnji idiJoti se zabijamo jedno u drugo. Je da nismo mogli ni stajat od umora (kud se još i zabijat xD), ali nema veze. Svidio mi se osjećaj zaljubljenosti, i leptirići u trbuhu.
I tako, nešto sam ja njega podbadala i gurala po ulici (mosh pitt hahahaha xD)…
I sada prelazim na bit cijele priče.
Njegovo idioJtsko ponašanje.
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.
Toliko mi je digo živac.
Jbt. Ima 15 godina (3 dana stariji od mene xD). Ne kažem da bi trebao biti ne znam ni ja koliko zreo i odrastao, ali JBT, ponašat se ko dijete od 3 godine zbilja nije primjereno.
Uglavnom, detalji njegovog djetinjastog ponašanja nisu bitni. bitno je to što mu žeim sve priznati, a njega eto, ponekad uhvati napad glupog djetinjastog ponašanja.
U čemu je bit cijele priče?
Poslušala sam vaše savjete. Nekako mu želim priznati sve. Je da nije kao prije, ali mislim da i on osjeća bar nešto prema meni. Nešto što nije prijateljstvo, nego više od tog. Ta večer s petka na subotu činila se savršenom, i onda me on izbaci iz takta. Eto da. I želim pričati s njim. Nekako mu reći sve… ali ne ide. Očito ništa u ovoj godini od toga…
Ako se tako nastavi i dalje, neće nikada ništa biti od tog svega.
Ona zaluđenost od početka već je dobro prošla… a i ono malo što je ostalo- nestaje.
Ne želim da tako završi. 2 godine nisu malo.
Pogotovo kada smo 2 godine tako blizu………
T&H <3
I want you to lead me
Take me somewhere
Don’t want to live in a dream one more day
21.12.2008. u 16:41 •
32 Komentara •
Print •
#
|
|
srijeda, 10.12.2008.
"Together till the end." BFF. yeah right.
Prvo:
ispričavam se na bolesnom postu. ubiti, ni ne znam koliko je bolestan, jer ga nisam ni pročitala. ovo je bio nalet ljutnje. haha. a eto. morala sam se negdje izpuhat xD
ako iko sve pročita, svaka mu čast! xD
Eto da...
Odgađam pisanje posta već par dana… ne znam zašto. A eto sada moram nešto pisat
Inače sam sretna ovih dana. Sve mi je bilo ravno. Da, BILO.
Sada nije, idiJot sam i naživciram se zbog gluposti.
Tj nije glupost.
BOLI me I POVRIJEĐENA sam i NE mogu zaboraviti stvari i NE mogu preboliti IZDAJU.
Šta sam određenim ljudima napravila.
Ponavljam to isto pitanje.
Nemam odgovor.
Toliko određene osobe govore da sam kuja itd. pitam se zar sam stvarno išta skrivila. I čak sam uvjerila samu sebe da jesam, i da sam opet ja kriva. Vjerujte, NISAM. Nikada ništa. Nikada okolo nisam ništa pričala o njima. Nisam im lagala. Nisam ih ismijavala pred svima i sa užitkom im se smijala u facu. Nisam imala onaj pokvareni osmijeh na licu svaki puta kada bi se njima nešto loše dogodilo. I ne samo tada, ona je mene uvijek gledala, onako pokvareno, ispod oka, s onim odvratnim podsmjehom u kutu usana. MRZIM JU, taj njezin odvratni podsmijeh i onaj pogled. Mrzim svaku njezinu jbnu riječ. MRZILA me i MRZI ME. Toliko uživa meni činiti zlo. Ruku na srce, mi smo djeca, sve se to zbivalo u osnovnoj. Ali te pokvarene okrutne stvari što je meni priređivala nemaju apsolutno nikakve veze s ponašanjem jednog DJETETA. To je bila mržnja. Toliko me mrzi da toliku mržnju nikada prema nikome nisam ni vidjela, a da ni ne govorim da sam tako šta osjećala prema nekom.
I bole me sve stvari od prije. Kada sam bila mala i ranjiva. Kada me je mogla povrijediti samo time da mi kaže neku bezazlenu riječ. No riječi nisu bile bezazlene. Kada bih dobila neku dobru ocjenu, zaista zasluženo dobru, ona bi napravila cijelu dramu, organizirala cijelu akciju protiv mene, pred cijelim razredom, čak i razrednicom, složila bi priču da sam ja ulizivačica, da ne zaslužujem ništa što dobivam, da to nije u redu prema ostalima, nitko ne može doći na red od mene, jer se ja svima uližem i dobijem prednost. Eto da! Cijelu osnovnu proklinjala sam svaku dobru ocjenu i svaki dobar potez koji bih učinila, a sve sam to i ZASLUŽILA. Pričala je gadosti uokolo, najviše me zabolilo što su joj mnogi povjerovali. Jednom je napravila dramu na satu, zašto bih samo ja dobila dobru ocjenu a ne niko drugi. Taj dan mi je bilo grozno. Sjećam se toga. Nastavnica je pitala tko misli da ja zaslužujem višu ocjenu. Njih 8 je reklo da. I oni su smatrani glupima i izdajicama. Od tada je sve krenulo naopako. Kako je i inače bilo malo cura u razredu, napravile su svoj klan. Njih 2, koje su uvijek bile glavne, a ostali su se priklonili njima jer su MORALI, to je bio ZAKON. Svaki odmor… ne mogu to zaboraviti, tu tugu koju sam tih mjeseci nosila u sebi.
Malo po malo, dečki su primijetili da nije u redu to što čine, jer su i oni bili protiv mene, i oni su slušali zakon manipulatorica. Jednom, radili smo grupni rad, sjećam se da su me neki dečki pozvali u svoju grupu. 7. razred osnovne, sat geografije. Nikada nisam bila tako sretna nego kada su se ispričali. Kada smo se opet zezali i kada sam prvi put nakon duže vremena imala razloga za smijati se na nastavi.
Ne znam kako je sve opet došlo na svoje mjesto. Bila sam toliko sretna da to nisam ni primjećivala. Ona jedna me je mrzila sve to vrijeme, no nije me bilo briga, mislila sam da imam svoje druge prijateljice. Ooo da. Prijateljice.
Jedna od njih. Od prvog razreda znam da je prevrtljiva. I to jako. Sjećam se, bili smo prvi osnovne, napravila je scenu na mom 7. rođendanu jer joj nismo dali da se cijelo vrijeme ona ljulja na ljuljačci. Mi smo se zabavljali, a ona je pola sata samo sjedila na ljuljačci i otišla je onda kući, budući da je nama ubrzo dosadilo titrati oko nje, a ona ne podnosi to da nije u centru pažnje. Eto, od prvog osnove je takva. Ne vjerujem…
Cijelu osnovnu je manipulirala svima. U 6. raz. sam ja bila ta koja sam joj se suprotstavila, a to nije moglo proći ne kažnjeno, toga je angažirala osobu iz prvog dijela posta da mi malo zagorčava život. Zato i sve one scene. Ugl. u osmom razredu se primirila. Stvoren je klan. Ona, ja i još 2 cure. Gadila sam se sama sebi kako se pravim da sam sve prebolila. I glumile smo ne razdvojne prijateljice. Ona i ja, čak smo si i bile pravo dobre, bar s moje strane. Ne mogu reći, bilo nam je čak i lijepo. Sjedile smo zajedno, uvijek smo imale iste glupe komentare na svaku smiješnu situaciju. A ako baš ništa nije bilo smiješno, mi bi to učinile smiješnim. Trebala sam znati da to nije zdravo prijateljstvo.
I sada je počela srednja škola. I idemo u isti razred. Da, ne vjerujem, tako je. Prvih mjesec dana, tj. cijeli 9. mjesec ponašala se savršeno. U 10. mjesecu već je počela okretati glavu od mene. U 10. mjesecu bio je i moj rođendan. Došla sam u razred, nikad me ljudi tako toplo nisu dočekali. A ona? Ona koja mi je uvijek slala poruke točno u ponoć s najljepšim čestitkama? Ona je stajala pored, blijedo gledajući, te je, tek kada sam se ja njoj približila rekla: "Tebi rođendan?"
Šok.
"Da.. o… da. Meni rođendan."
Šok.
*ja se počnem smijati* "haha, a ne e, ne znaš. Haha."
Ona, ko fol sva u čudu: "šta, ja bi trebala znat da je tebi rođendan?"
I mislite da mi je onda čestitala. Nije. Rekla je "a, i ti isto.. Jesi mi poslala one slike od jučer??"
Šok. Šok. Šok.
I još jednom…
Šok.
Idućih par dana sam pokušala s njom pričat. Ona bi odgovarala sa da ili ne i okretala bi glavu. A sada?
Sada ima svoj klan najumišljenijih osoba što ih je mogla izmislit.
Jbt. Umišljeno, ne znam kako to dočarati. Napravile su si i raspored kako se koji dan moraju obu?i. Pa jbt!!!!!! :S Ugl, ja joj više uopće ne trebam... Čak i u novom razredu priča sranja, izmišlja priče neke, ne znam samo odakle joj inspiracija. rekla je da sam ja cijelu osnovnu igrala protiv nje i uništavala joj sve planove. mislim.. wtf???? šok.
Normalni ljudi ne bi se ni obazirali na njih. Ja očito nisam normalna. Jer me boli to što se sjećam našeg "prijateljstva". I fale mi njeni glupi komentari. Od kojih bi, i kada ništa nije smiješno, sve postalo zabavno………
* I thought that we were best friends
But I guess it's time to think again *
I da. Na starom blogu su se pojavili ovi komentari. Netko iz osnovne je 100% to pisao. Od 7 cura u bivšem razredu nije teško pogoditi čije je to djelo.
"eeeeeeeeee stvarno ti je blog krš!!!!!!!kakk mos tak nes pisat i srat o osobama s kojim si bila predobra a bez njih bi bila niko i nist kao i sad ...!!!!! svi te odbacuju zato sto si jadna i niko te nepodnosi zbog tvoje dvolicnosti o kojoj nest seres!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!TI SI NIKO I NISTA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!i NIKAD NECES bit.........ti si tako isprazna i nemas pojma o životu i tu se sad nest kurcis da znas sve .......ma nabijem te!!!!!!! kujo!!!!!!!!
gimzu upisala samo zbog matere.....nista drugo nismo ni ocekivali.....ona zuta majca ti je ogavna......fujjj...ali dobro od tebe se nist drugo ne moze ni ocekivati....uvijek si imala sve nesto fujj,a o tvome stilu kojega ni nemas nitko za tako sta nema komentara...ugl zato sto je fujjj
.................crkni"
Stvar koja me slomila je ova rečenica… "ti si tako isprazna i nemas pojma o životu i tu se sad nest kurcis da znas sve"
Sram me je to i komentirat. Zvuči ko da se pokušavam opravdat ili šta već. Ne znam zašto me toliko zabolilo… valjda zato što znam što sam sve prošla. Obitelj. Sranja. Alkohol. Rastava. Sestra. Bolest. Osnovna škola i njihov svakodnevni pritisak. i da. Ne mogu o tome svemu pisat. Boli me zbilja PREVIŠE.
I nakon svega sam ostala optimistična. Vesela. Vedra. Imam prijatelje druge, kojima vjerujem. Rekla sam NE tome da mi netko uništava život. Trudila sam se, prolila krv, znoj i suze. I u školi sam se pokušala izborit, i uspjelo mi je. I natjecanja i sve. I pisanje. Uvijek su mi govorili da imam dara za pisanje. Iz svih sranja pokušala sam izvući ono dobro. Sada sam napokon srednja, novi početak, ne znam zašto dopuštam da mi ta cura koja je opet u mom razredu to sve iznova uništava. Ne mogu to dozvolit. Sada, kad pronalazim svoje mjesto. Zaljubljena sam. Pisala sam o tom, nije mi dečko, ali zaljubljena sam, on je osoba koja me veseli...
Iiii nakon što pređem sva sranja, nakon sve boli koju sam do sad doživjela, KAKO JU NIJE SRAM REĆI DA NE ZNAM ŠTO JE ŽIVOT?????
Što je onda život, ako ja do sad ne znam za njega.
Kako ju nije sram?!?!?!?!?!
p.s-
I thought you were my friend and we would be together until the end
but you fucked everything up and said shit that wasn't true
so now you gotta pay bitch -- all the blame is on you.
10.12.2008. u 22:37 •
36 Komentara •
Print •
#
|
|
subota, 06.12.2008.
My December.
Ovo doba godine sve me više deprimira.
Obožavam zimu. I snijeg.
I grad već sad prekrasno izgleda.
Borovi... lampice...
Da, obožavam sve to. je da samo još snijeg fali ali dobro.
fali mi i dečko.
nemam dečka.
imam prijatelja.
točno u ovo doba prije 2 godine smo se zbližili.
da da da da... ne vjerujem.
2 godine mi se sviđa.
i sada je sve postalo drukčije......
ne mogu više tako, volim ga. i on je volio mene, znam to.
sve one male zaljubljeničke sitnice koje smo razmjenjivali, no oboje smo bili pre sramežljivi da učinimo išta više.
tako da smo 2 godine, nazovimo to, PRIJATELJI.
no on se ohladio. to je očito.
živi 2 ulice dalje. idemo i na istu školu. i svaki dan kući zajedno.
ALI nije kao prije.
stojimo pred trgovinom i čekamo frendicu.
stojimo jedno pored drugog i šutimo.
i ne znam šta da pričam.
on pjevuši neku glupu pjesmu i zbraja koliko će imati bodova u testu iz matematike.
pa jbt! xD
hvala bogu, ova izašla iz trgovine xD
i još je problem što više nikada nismo sami. ugl je ta frendica uvijek s nama.
neku večer, hvala bogu, našli se on i ja. sami. išli kući.
je, lijepo je bilo, ali ne kao prije.
prija bi o svemu pričali. tukli se. gurali.
je, bilo je lijepo.
sada smo cijelim jbnim putem žvakali ferero rošer (zlatni trenutci, hahaha xD počinjem vjerovati u reklame.) i pričali o latinskom, fizici i matematici. aa JBT!
fali mi.
jako mi fali.
malo zanimanja s njegove strane.
"ti se zaljubila a a aha"
"u koga si se zaljubla a aa a a "
eto da, to je bilo prije. kada bih ispisivala stihove s tom tematikom po msn-u. to su bili njegovi komentari.
mislim da je znao da u svakom tom stihu mislim na njega... možda je zato to i govorio.
a sada.. opet napišem te iste stihove. ne reagira. ne započinje razgovor.
ajme kako mi faliii!!!!!!!
06.12.2008. u 13:59 •
34 Komentara •
Print •
#
|
|
petak, 05.12.2008.
I just want you close where you can stay forever...
Eto da.
Ne mogu bez bloga.. jednostavno moram uvijek nešto piskarat...
i piskarala sam dobre 2 godine na prošlom blogu.
Sada se malo odmara.
Haha. zanimljiv izraz, odmara xD
ugl...
nisam više mogla trpit sranja na prošlom blogu...
jednostavno previše ljudi je to čitalo
čemu blog ako ne možeš reći što misliš
a da se idući dan ne okreću svi za tobom.
ok, možda je lako reći boli me briga što drugi misle, ali eto, ne mogu više.
osnovnu su mi cijelu određeni ljudi uništili tako...
okrećem novu stranicu xD
i ugl počinjem pisat gluposti...
uskoro očekujte novi post...
pozzz xD
05.12.2008. u 21:27 •
12 Komentara •
Print •
#
|
|
|
love.
. And you got to take a little dirt to keep what you love ;
(lyrics from If You Could Only See by Tonic)
♥
|
|
|
Profile
22
♥
I'm a slut because I'll wear shorts & a tanktop,
I'm anorexic because I eat as much as I want & don't gain weight,
I'm a bitch because I don't let you push me around,
I'm a liar because I won't tell you everything,
I'm stupid because sometimes I'm wrong,
I'm ugly because my face isn't perfect,
I'm a whore because I like boys,
I'm annoying because I'm not chill enough,
I'm a loser because I'm not friends with your group,
I use people because I do what's best for me,
I'm fake because most of the time I'm happy,
I'm weird because I'm not like you,
I'm controlling because I get mad sometimes,
I'm clingy because I like to be around people,
I'm greedy because I like to be satisfied,
I'm naive because I´m younger than you,
I'm conceited because I'm proud of who I am,
I'm rude because my manners aren't perfect,
I'm unappreciative because I don't praise you.
Don't try to tell me who I am because I already know.
|
|
|
wish.
Make a wish and place it in your heart. Anything you want, everything you want. Do you have it? Good. Now believe it can come true. You never know where the next miracle is gonna come from, the next smile, the next wish come true. But if you believe that it's right around the corner, and you open your heart and mind to the possibility of it, to the certainty of it. You just might get the thing you're wishing for. The world is full of magic. You just have to believe in it. So make your wish. Do you have it? Good. Now believe in it. With all your heart.
Thankyou
Layout: InDreamsMaybe
Resources: 1, 2
|
|
|
|
music.
(ostavit ću ovaj popis ovdje da se smijem samoj sebi koje su me pjesme nekad veselile)
Prljavo Kazalište ♥
24.4.2009.
Replica! ♥
Vatra. Adastra. Ramirez.
Gibonni. Urban. Hladno pivo. Balašević. Gretta. Letu štuke.
Parni valjak. Crvena jabuka. Daleka obala. Leteći odred.
snow patrol. augustana. the fray. coldplay. adele. dredg. hurts. kings of leon. incubus. oasis. staind. the kooks. goo goo dolls. jew. the muse.
chasing cars ♥ . lover i don´t have to love. out of the dark. candy. fugitive. if you could only see. run. yellow. with or without you. one. 23. here without you. angels. angie. tears don´t fall. boston.tonight. i miss you. imagine. in the end. nothing else matters. all good things. hero. far away.hey there delilah. polaris. right here waiting for you. fine again. pretty girl. lonely day. the drugs don´t work. the man who can´t be moved. wish you were here. you and me. when summer end. ♥
|
|
| |
| |
| |
|
|
|
| 
