nedjelja, 04.01.2009.

A tebe ljubim da ne poludim… samo da zaboravim.

Nakupilo se dosta toga tako da je vrijeme za novi post. Hvala svima koji su mi javljali postove, i hvala svima koji čitaju blog. Moram se ispričati, ali zbilja ne mogu komentirati. Ne znam šta je, ali stalno puca veza. Ispričavam se ako nisam ostavila komentar, ali nastojala sam sve vaše postove pročitat. I ispričavam se ako nekome nisam javila za ovaj post koji upravo pišem.
Kao prvo želim vam svima sretan Božić… koji je već davno prošao, ali eto. Nadam se da vam je bilo lijepo da ste ga ugodno proveli.
Meni je to bio lijepi obiteljski dan. I da, čuda se događaju. Bila sam na misi, i baš kad smo izlazili, lepršao je snijeg. Awwwr. Bio zbilja prelijepo. I pred samom crkvom je postavljen ogromni bor. Onako se zabijelio snijegom awwww. Prelijepo je bilo! :D
Zatim, Nova godina!
Želim vam svima sretnu ovu, novu, 2009. godinu. Ne znam što da kažem, sve čestitke su i više nego isprane, ali zbilja vam svima to iskreno želim. Želim vam puno ljubavi, sreće, uspjeha, a zdravlja prije svega. Budite veseli i nasmijani. Nemojte se živcirati. Uživajte koliko god možete i učinite ovu godinu godinom za pamćenje! :D

Evo kako je kod mene ovih dana bilo…

Bila i na sprovodu. Toliko me je pogodilo 2 dana prije kada sam čula vijest, umro je najbolji profesor iz osnovne. 4 godine mi je predavao, gotovo svaki dan smo provodili s njim u učionici. Iskorištavali ga i to debelo. I razbolio se zbog toga šta su mu učenici sve radili, a oni glume sada nešto, i sad im je žao. Uglavnom, taj profesor je bio, uz mog djeda, najbolja osoba koju sam poznavala. Znao je tu glupu matematiku jako dobro, samo kada bi ga mi slušali, sve bi naučili. Ali eto. Nismo ga slušali. Radili su gluposti pod satom. Tukli su se međusobno, tukli su se i s njim, gađali ga kredama i avionima. Ali i zezali smo se s njim stalno. Imao je provale kakve ni jedan drugi profesor nije imao. „Mijenjaš mjesta ko cigan konje :D“ itd. I jaako sam voljela tog profesora. Uvijek se zezala s njim. I uvijek bila s njim na „ti“.
I prije mjesec dana, T. i ja smo ga sreli. Bilo je to zadnji put da smo ga vidjeli. Pričali o srednjoj i hvalili mu se kako imamo sada 3 iz matematike, te da je to i više nego dobro s obzirom da nas nije ništa naučio. Što je i blizu istine. Jer on je nas učio, a mi ga nismo željeli slušat. I rekla sam mu to, da ću peći pečenku zato što imam 3. A on je to smatrao lošim. „aaa, nemoj ti meni taakooo.“ A mi smo mu u osnovnoj bili najbolji učenici .Heh, da. Pripremao nas na natjecanje, a na natjecanju imali 5 bodova, od mogućih 50 itd. a kao bili smo mu najbolji. A na tim pripremama samo uživali i zezali se. Eeh da. I tako. Napričali se T. i ja s njim. Umirali od smijeha doslovno. A profesor, Barni ga zvali, opet neke svoje provale valjao. Sjećam se tog dana, nisam mogla doći do kuće koliko me trbuh bolio od smijeha. T. me doslovno vukao do kuće.. I eto.
Dobri naš Barni. Sada ga više nema.
A bio je zbilja dobar čovjek. Vozio se kilometrima do škole na svom starom biciklu. I svi su ga znali po tom biciklu. Mahao je ljudima cijelim putem, nosio osmijeh na licu, uveseljavao sve putem. U školi uvijek sijedio u svojoj poznatoj fotelji… i žena mu se razbolila. Teško je bolesna, nije ni mogla doći na sprovod jer je u bolnici u Zagrebu. A volio ju je, čak je i nama učenicima pričao priče o svojoj Ljubici. I bili su par iz snova, već stariji ljudi, a šetali se gradom držeći se za ruke. I eto, kako je malo potrebno da cijela obitelj nestane.
Eto da.
Na sprovodu bilo teško. Puno ljudi iz osnovne. I svi profesori iz osnovne. I ravnatelj škole pričao o Barnijevoj fotelji i biciklu, tako da je zbilja bilo teško.
Eeee da. Eto.
Barni, volimo te.
Počivaj u miru. :,(

Zatim… Stara godina.
I više nego zanimljivo. xD
Bila više-manje poznata ekipa. Preko ljeta se družili stalno na bazenima itd. Bilo predobro na dočeku. Bilo je i više nego predobro. Naplesali seee. Počeli i narodnjake puštat ahahahaha. Presmiješno. „svi su tu a tebe nema, tebe nema, tebe nema… a ja glumim tu pred svima, kao da te svuda ima…“ LOL! Da, da, da… Pijem barun i slušam riječi te pjesme. Sjetim se večeri u gradu. Sjetim se T. I nije mi izlazio iz glave. Tako sam htjela da je tu, negdje u blizini. I okus baruna. Naše piće, kraj ljeta, famozna čaša baruna koju smo dijelili. Eee da. I onda dođe jedan drugi dečko… još od ljeta želi biti sa mnom. Ok je dečko ali… Ne bi išlo. Volim T. tako da… i taj drugi opet počeo priče neke. Bio pijan. Ja tebe volim itd. Nisam ga se mogla riješit. Ali eto. Već u 12 je bio jako pijan, tako da su ga odveli kući. I bolje da jesu! xD
I u tome je velika razlika… osoba koju voliš, i osoba prema kojoj ništa ne osjećaš. Ovaj drugi. Pola večeri smo mogli plesat zajedno. Mogao mi je pričati laži koliko god je htio, grlit me i pokušavati nešto s jezikom. Nema tu romantike. Odgurnem ga 100x tijekom večeri, on opet dođe i šapće mi gluposti neke. A T… njega volim. I nedostajao mi je svake proklete sekunde. Tu je razlika. T.. neka me samo POGLEDA; u sedmom sam nebu. Da nam se samo ruke slučajno dotaknu… ili da se nasmiješi dok razgovaramo. Da ne govorim kada smo u gradu. Glazba, gomila ljudi oko nas. Ali kada je u blizini… sve nestaje. Isprana rečenica za poludit, ali tako je. kada je blizu pored mene, kada mi šapne nešto.
Uglavnom.
Taj drugi. Pomalo čudno bilo. Da sam s nekim, a da ne osjećam ništa. Ni ljubav. Čak ni gađenje. Čista ravnodušnost.
Ugl., nisam bila s tim drugim. Dosta je spuštanja na taj nivo i zabavljanja samo tog trenutka. Želim više od tog.

Ostatak večeri je super prošao. Ponoć i to. vatromet napravili. Naplesali se. Dimili se pored peći na drva. Ahahaha. Ko dimljene kobasice. xD Pušnicu napravili. xD onda oko 3 ujutro… jedna 2 dečka neki bolesni ples počeli plesat… oponašali razgibavanje renate sopek loool. Ples za krepat od smijeha. Utjecaj alkohola, što drugo reći. Bila do 6 ujuto hh xD uglavnom, bilo je odlično!!! xD
Idući dan… kod frendice prespavala. Nismo se mogle ustat. Ona se ustane napravi 2 koraka i sruši se na drugi krevet. I tako. Glavobolja od vina a nigdje aspirina. Vaaaauu. Koja pjesma jbt xD skoro pa ko simonica & nives.
Bravo.
Dosta o tom.
I da… ne znam iz kojeg ste dijela Hrvatske vi koji ovo čitate, ali mislim da je tako bilo više-manje svuda. SNIJEEEG!!!! Awwwww!!!! <3 :D

Nadam se da ste se lijepo proveli.
Još jednom vam želim sretnu novu godinu.

I da… ovaj tekst je iz nekog lanca sreće. Ali eto, svidio mi se pa evo:




Iiii sada je kao vrijeme za donošenje nekih važnih životnih odluka.
Prestajem pušit i pit i idem na dijetu.
Haha.
Uobičajeno.
Samo što ne pušim ni ne pijem i što imam normalnu težinu.
Glupe novogodišnje odluke.
LOL.
Nego… Prošle godine sam čak sve to stavila na papir, i ubacila u kutiju svojih odessa patika koja uvijek stoji u ormaru (šteta bacit kutiju, baš je lijepa. Haha. xD). Čisto tako da imam. I sada umirem od smijeha.
Najgore je od svega to što sam te planove stavljala na papir i godinu prije.
I ostvarilo se nešto što uopće nisam željela.
Što reći…

- Chris Daughtry "Home"

Ove godine… NE.
Neka sve ide svojim tokom… onako kako i treba biti… =)

Imam cilj. Jedan cilj. I trudit će se da ga ostvarim.

Naravno, ima i još nešto. Jedna jedina želja još uvijek stoji…
I sigurna sam da to ŽELIM.
Pogotovo sada kada iz dana u dan uviđam nove stvari… da ni jedan nije kao TI.

Because a boy like you is impossible to find, you're impossible to find…! <3