Na kraj svijeta vodiš me... Pa me tamo ostavljaš...
*pisano u nedjelju 11.1… od tada se opet puno promijenilo.
Best.
Naše drago, malo, famozno mjesto. Kažu da je to disko. Ili nešto tako. Gradsko okupljalište… od osmaša pa na dalje. Subota na večer. Sati u kojima je cijeli naš mali grad na jednom mjestu. Sadašnje ljubavi. Bivše ljubavi. Najbolji prijatelji. Najveći neprijatelji. Oni koji se jako vole- i oni koji se tajno vole. I ljubomora… pogledi puni zavisti. Slomljena srca… razbijene čaše. I oni koji se mrze, i oni koji se baš ne vole- najgore vrste. I djeca u potrazi za ljubavi. Traganje za zabavom.
Ništa nije sveto sve je bruto & neto sve ja zabava!
I traganje za tvojim pogledom… žudnja za tvojim dodirom.
Ista večer u gradu kao one jedne noći… eto kako je bilo ONDA: ti i ja i ljubomora… i smijanje do suza i plesanje i otimanje za običnu čašu pića… i osoba koja me mrzi najviše na svijetu koja je gotovo došla do mene i iskalila svoju bjesnoću. Iz jednostavnog razloga što ne podnosi gledati mene sretnu.
Ali nije bilo važno. Ti si mi bio BLIZU. Tvoj dah na vratu. I šaptanje na uhu…
I ostali smo SAMO prijatelji nakon svega, to je opet ona stara glupa priča koju svi znaju na pamet.
I ova večer u gradu…
Mračni, topli, zamagljeni prostor. Mrak. Svjetla. Sjaj. Boje. Ples. Svi kao jedan… na plesnom podiju.
Toliko dana provedenih u tom Bestu… ali ni jedna večer kao ta. ČAROBNO.
SVI su tu… i ti si bio tu.
I sjedim za šankom. Gledam čaroliju. Tražim te pogledom.
Tražim te, sanjam te pijanim očima, u noćima, u stanovnicima nekih drugih svjetova, a gdje je naš?
Budim sjećanja na prošle dane.
Probijam se kroz dim, kroz bučnu, zaglušujuću glazbu.
TRAŽIM TE.
Odbrojavaju se minute… minute poslije ponoći.
I tada…
Prljavo Kazalište- A Ti Idi.
NA KRAJ SVIJETA VODIŠ ME… PA ME TAMO OSTAVLJAŠ…… zašto me ostavljaš?... i zaboravljaš.
Vole nam to raditi u Bestu. Vidjeti nas sve zajedno… i zasvirati dobre, stare, domaće pjesme. pjesmu koju svi do jednog jako dobro znamo himna ovog našeg grada… nakon te večeri definitivno. Zagrljeni. Svi. Zajedno. „zašto me ostavljaš… i zaboravljaš??“
I Ona je bila tu… Tvoja Djevojka.
„…i ako te i kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima…
i kroz paučinu vraćam dane kad smo Ti & Ja još bili tim…
oprosti što nemam snage da te slažem da ti želim sreću s njom…“
Ti. Ja. I Ona. Ona… koja je bila tvoja svega par dana prije. Ili je i sada tvoja? Ne znam.
Čarolija je bila tu.
I ništa drugo nije važno.
Osim Tvog pogleda…
…jedinog u gomili.
Ako ikada dospijem
tamo gdje prestaje strah
Bit ću spremna da zaboravim
Bljesak mokrih tračnica
…
Sjaj u tvojim očima!