Pregled posta

I sad kad se sjetim htjela bih vrijeme vratiti…

T.
Od sad će ga skraćeno u svim postovima zvati T.
Mog prijatelja.
Osobu za kojom ludujem jbne 2 godine… T.
Dobro, možda se predomislim, pa ga budem zvala punim imenom. Čudno je pisati samo T., zato što volim njegovo ime više od bilo kojeg drugog i što ga želim izgovarati iz sveg glasa u bilo kojoj prilici.
Ali eto, za sad neka bude T.


Ponekad pomislim da kada bi netko pokušao napraviti nešto iznimno glupo te kada bi skupio svu glupost svijeta u jednu osobu ne bi dobio nešto upola glupo kao što je T.
DA, toliko je glup.
Ok, ne baš glup- kao glup, nego me ponekad izbaci iz takta njegovo bedasto ponašanje.
Na početku, kada smo se tek počeli upoznavat, kada su doslovno frcale iskre sa svih strana, nije mi se činio ni malo glupim.
Nakon što smo se bolje upoznali, bio je nekako slatko-glup. Hah. Savršen opis. Nekako tupasto-slatkasto-bedasto ponašanje. Njegove igrice… i sve te slatke kao slučajne stvarčice. Slučajni dodiri, susreti na školskom hodniku… i kao svaki put bi me slučajno okrznuo rukom.
Eto da, bilo je lijepo.
I trajalo je to jaaako dugo. Za ovo Valentinovo kada mi je kupio bombon i kada smo šetali nasipom. I koncert u Gimnaziji povodom Valentinova, kada smo se zajedno vraćali kući i jeli tofife (nije bitno ako se piše xD)… i dopisivanje poslije koncerta. ugl… da da da… bilo je lijepo.
I večer krajem 4. mjeseca, naša šetnja prugom. Strašne priče, neki pas koji je lajao negdje iz polutame (hahaha koji opis xD) i ja oko njegove ruke i… savršeno. On. Ja. Mrak. Pruga. Tišina. Proljetna večer pod zvijezdama. JBT ŠTA JE JOŠ TREBALO????
I da. I nakon savršene večeri, ništa se nije dogodilo. Cijelu večer, ZNAM, srca su nam lupala ko luda. Ali ne. Savršena prilika… za priznanje osjećaja i sva ostala sranja, ali NE, cijelo to vrijeme smo ostali…. Prijatelji.
I ništa se nije dogodilo. Srce i dalje lupalo ko ludo, nisam spavala cijelu noć. A idući dan u školi ništa, samo značajan pogled.
Eto da.
Od tada je prošlo već dosta vremena… do kraja te školske godine ponašali smo se uobičajeno. Preko ljeta sam ga i rijetko vidjela (bez obzira na udaljenost od svega 2 minute hoda) ali smo pričali na msn-u i dogovarali kako se častimo pićem kad se vidimo u gradu.
I vidjeli smo se u gradu za zadnji dan ljetnih praznika. I bilo je predobro. Najbolja večer u gradu definitivno. Ja i cure iz osnovne, i savršena glazba… i provod pravi bio, savršen za kraj ljeta. I on. I njegova blizina i šaptanje na uho i ljubomorni pogledi oko nas. Oooo da.
Naravno, ništa više se nije dogodilo, ostali smo samo prijatelji.
I počela škola. Opet svakodnevno viđanje. I nije kao prije. Ohladio se. Nema više slučajnih dodira na hodniku. Nije kao prije, to je definitivno…
U petak je opet u gimnaziji bio koncert. Fešta! xD povodom kraja polugodišta. Svirali naši gradski bendovi, dosta bendova bilo, koncert bio preeeeedobar. Ne mogu opisat stvarno xD od 8 do 1 (ujutro =P) trajao… preeedobro. I opet meni sjećanja navirala. Na koncert za Valentinovo. I naaajslađe razgovore poslije koncerta što sam ih razmjenjivala sa T. Bili smo jednom najbolji, o nama su priče pričaliii… ajme. Prevolim tu pjesmu.
Uglavnom…
Završio koncert, sretnem T na vratima. „ideš kući?“
TOOOOOOOOOOOO!!!!!
Bila sam presretna. Valjda sam očekivala scenarij od prošli put, samo sada sa poboljšanim, hepi endom.
I tako. Hodali ulicama. Smrzavali se… ne znam kada je grad tako pusto izgledao. Je, bio je petak na večer, a opet nigdje ni žive duše. I mokre ulice. I nas dvoje.
I bila sam sretna odvijanjem priče. Kao, ne vidi me u gradu. „Kakve veze što me ne vidiš, ionako mi barun duguješ. A može i pivo. (naša pjesma- nije sve tako sivo xD xD xD) a nikad me nećeš častit.“ I priče neke glupe kako sam ja rekla da ću ga vući do šanka a on će leći na pod a ja neka ga vučem. Haha. I uglavnom, takve glupe priče koje su meni uvijek bile slatke. I tako se priča odvijala… stalna podbadanja… i prisjećanje na stare dane… večer kada smo hodali prema kući i jeli tofife… sjećanje na čašu baruna i onu večer u gradu za kraj ljeta… i plesanje cijelu tu noć… bar u mojoj glavi nema čega se nisam prisjetila. I ono da mi duguje KISS. Hah. Kiss, mislim na sladoled kiss. Iako želim njegov kiss 2 godine, ali dobro. Bit je u tome da mi je dužan sladoled. I tako sam se dobro osjećala… bez obzira što je sve okolo bilo mokro (pa sam ugazila u svaku lokvu na putu) i bez obzira što me je bolio svaki dio tijela (posljedica konstantnog plesanja tj. skakanja punih 5 sati, a prije toga imala nastavu 6 sati) i bez obzira što me je grlo bolilo (konstantno deranje punih 5 sati + pričanje na nastavi- 6 sati) i bez obzira što se on osjećao isto tako… bilo mi je lijepo gledati kako se sa smiješkom prisjeća i sluša naših sitnica koje su valjda jasne samo njemu i meni.
I bila sam preeeesretna što ga dotaknem, na način kao prije, da hodamo po sred ceste i ko zadnji idiJoti se zabijamo jedno u drugo. Je da nismo mogli ni stajat od umora (kud se još i zabijat xD), ali nema veze. Svidio mi se osjećaj zaljubljenosti, i leptirići u trbuhu.
I tako, nešto sam ja njega podbadala i gurala po ulici (mosh pitt hahahaha xD)…
I sada prelazim na bit cijele priče.
Njegovo idioJtsko ponašanje.
Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa.
Toliko mi je digo živac.
Jbt. Ima 15 godina (3 dana stariji od mene xD). Ne kažem da bi trebao biti ne znam ni ja koliko zreo i odrastao, ali JBT, ponašat se ko dijete od 3 godine zbilja nije primjereno.
Uglavnom, detalji njegovog djetinjastog ponašanja nisu bitni. bitno je to što mu žeim sve priznati, a njega eto, ponekad uhvati napad glupog djetinjastog ponašanja.
U čemu je bit cijele priče?
Poslušala sam vaše savjete. Nekako mu želim priznati sve. Je da nije kao prije, ali mislim da i on osjeća bar nešto prema meni. Nešto što nije prijateljstvo, nego više od tog. Ta večer s petka na subotu činila se savršenom, i onda me on izbaci iz takta. Eto da. I želim pričati s njim. Nekako mu reći sve… ali ne ide. Očito ništa u ovoj godini od toga…
Ako se tako nastavi i dalje, neće nikada ništa biti od tog svega.
Ona zaluđenost od početka već je dobro prošla… a i ono malo što je ostalo- nestaje.
Ne želim da tako završi. 2 godine nisu malo.
Pogotovo kada smo 2 godine tako blizu………

Post je objavljen 21.12.2008. u 16:41 sati.