Tjedan dana napornih treninga ipak se isplatio na kraju. Točku smo uvježbali gotovo do savršenstva, iako smo već svi bili umorni, i zapravo se možda ni nismo trebali toliko truditi oko toga. Ipak je to bila samo priredba i ljudi neće primijetiti pogreške ili nepravilnosti u našim plesovima. No ipak, bila nam je ovo prilika da konačno radimo nešto. Sezona natjecanja i državnih etapa je završila. Počinje tek sa 1.10 ponovno, i sad im je bila idealna prilika da uvježbaju nove plesove, ili poboljšaju stare. Nakon što sam vidjela Savannah i Dewana kako plešu, predložila sam Jamesu da ozbiljno razmisli o tome da ih pošalje na prvo regionalno natjecanje.
„Samo ako ćeš ih ti voditi Jane.“-rekao je kratko i ponovno se zadubio u papire na kojima je radio.
„Ja?! Pa ja sam ovdje samo pomoćni trener. „-rekla sam obrambeno podižući ruke.
„Jane, ti si ovdje puno više od toga. I imaš ono nešto što zapravo treba za dobrog trenera. Možeš doprijeti do te djece. Dewan je ovdje već duže vrijeme, ja ga još nisam vidio ovako plesati. A tebi je to uspjelo.“-pogledao me u oči, i znala sam da je to zadnje što će mi reći. I da je zaista tako mislio. Ako ih ja neću spremiti za to natjecanje i otići sa njima, ostat će kod kuće. Nije mi postavljao ultimatum, jednostavno je to bilo tako. Oni su svi imali i više nego dovoljno posla, sa svojim plesovima i treniranjem djece, da bi se mogli toliko posvetiti njima.
„Dobro, pristajem. Ali ako prođu na regionalnom, netko će ih morati preuzeti.“-bila sam odlučna.
James je i dalje nešto piskarao po papirima i mrmljao si u bradu.
„James!?“-povisila sam glas.
„Da, dobro. Netko će ih preuzeti ako budu dobri.“-ponovno njegova melankolija. Kako je samo imao volje biti takav. Ili je to naprosto nešto sa čime se čovjek rodi.

Priredba je počinjala u 19h. Naravno svi smo tamo bili već dva sata ranije. Prvo još jedna proba, čisto rutinski, a zatim spremanje. Ivayne je bila nervozna, iako je već nastupila na dvije smotre, izgleda da je ipak ovo bilo drugačije. Ovdje su bili njezini roditelji, djed i baka, rodbina i prijatelji. Moram priznati da se slažem sa njom. Teže je nastupiti ispred ljudi koje poznaješ, nego ispred stranaca.
Progledala sam kroz zastore prema publici. Sve stolice bile su gotovo popunjene. Ugledala sam i tatu kako sjedi u trećem redu, a pored njega je stolica bila prazna. A zatim sam ugledala prizor od kojeg sam gotovo pala na pod. Uhvatila sam se čvrsto za zastore, a trbuh mi je počeo krčiti kao da tjednima nisam jela. Pokušala sam doći do zraka, ali jednostavno kao da ga nije bilo.
„Trenerice Jane, i vi se bojite?“-upitala je Ivayne svojim tanašnim glasom
U trenu sam došla k sebi. Duboko sam udahnula i nabacila lažan osmijeh.
„Ne dušo. Samo sam se iznenadila što su došli moji roditelji.“
TO je bilo najbolje čega sam se mogla sjetiti!?!?! Pa koliko mi je godina!
„Ne brinite trenerica, bit će sve u redu, zar ne? Tako ste vi meni rekli.“-uputila mi je pomalo prestrašen pogled
„Naravno da će sve biti dobro. I više nego dobro. Bit će odlično.“- pogladila sam je po glavi.
„Da, i ja mislim.“-rekla je veselo, a zatim otišla.
Pogledala sam još jednom kroz zastore. Tek sam sad shvatila da mi je mazohizam očito prirođen.
„Jane!!“-začula sam nečiji glas i naglo se okrenula. Bila je to moja mama, iza pozornice.
„Ispričavam se, nisam te čula.“-približila sam se mami.
„Nemaš se za što ispričavati. Što se mene tiče možeš se i potući.“-pogledala je u njihovom smjeru, i nacerila se.
„Molim!?“-nisam mogla vjerovati da to čujem od vlastite majke.
„Dobro si me čula.“-još jednom se nacerila, ovaj puta nekako zlobno.
„Hvala na odobrenju, ali ne hvala. Nije vrijedan toga, a ona još dva puta manje.“-rekla sam i pogledala u pod
„Šta?! Nemoj mi reći da ti nije došlo da je samo jednom udariš da joj malo izravnaš taj nos?“-zahihotala se. Gdje je moja mama, i što joj je ova žena napravila. Moja mama ne hihoće, i ne dozvoljava mi da se tučem, ili da udarim nekog „kako bi mu izravnala nos“.
„Mama!“-rekla sam iznenađeno i podigla obje obrve, a oči su mi skoro ispale iz glave.
„Molim? Što ja mogu kad cura ima krivi nos.“-namignula mi je, a zatim smo se obje nasmijale.
Ako je došla da me smiri i utješi prije nastupa, mislim da je upravo u tome uspjela. Njene rečenice cijelo vrijeme su mi odjekivale mislima i tjerale me da se smijem. Nisam mislila na to što su oni tamo, zajedno, nego na to kako se moja mama promijenila u samo 5 minuta. Ali ipak, to je bila moja mama, ona je uvijek znala kako.
Izašli smo na pozornicu i započeli sa rumbom. Nisam baš previše voljela rumbu, ali Kiki, Sean i James su uživali u njoj, pa smo je zato ubacili u točku. Nakon rumbe uslijedio je Paso doble. Glazba je ispunila prostoriju još jače nego prije, i svi smo promijenili smjer kretanja. Mike je stao okrenut mi leđima, kako bih ga mogla rukom obuhvatiti oko struka. Neznam što me natjeralo da mu pogledam preko ramena, baš u trenutku kad je Ona poljubila Codya. Nešto me toliko stisnulo oko srca da sam umalo zaboravila kako disati. Mike je shvatio da nešto nije u redu, pošto se nisam kretala onako kako je bilo uvježbano. Ogledala sam se po prostoriji, Kiki me zabrinuto pogledala, a Mike se trudio spasiti situaciju.
„Jane, Paso Doble, SAD!“-zagrmio mi je u uho, no i dalje nisam reagirala. Sve što sam uspjela registrirati bila je promjena pjesme, a zatim i Mikeovu glavu na svom ramenu.
„Velika Janey se uplašila.“-rekao je podrugljivo, usput me pokušavajući barem pokrenuti.
„Šuti budalo, nemaš pojma o čemu se radi!“-protisnula sam kroz zube suzdržavajući se od plača, i prepustila se njegovim kretnjama.
„Itekako imam Janey. Vidim ga i ja u publici, sa drugom. Dozvolila si da te to smetne u plesu. To nisu vrline profesionalke.“-i dalje se izrugivao.
„Šuti! Ja nisam profesionalka!“- okrenula sam glavu prema njemu. Pogodilo me ono što govori. „I nisam Janey!“-procijedila sam ljutito.
„Onda Paso doble. Odmah!“-uzvratio je jednakim ljutitim tonom, i u tom trenu kao da su me noge ponovno počele slušati. Ruku sam primaknula njegovoj glavi i uhvatila ga za lice. Nogom sam napravila polukrug po podu, pritom gledajući Mikea u oči. Vidjela sam kako je bio zadovoljan učinjenim i prihvatio je igru. Krenuli smo dalje sa plesom kao da se ništa nije dogodilo, a kad sam pogledala prema publici, shvatila sam da ni oni nisu baš primijetili kako nešto nije bilo u redu.
„Koliko god nisi bila u stanju pomicati noge. Izraz lica ti je bio kao da se poigravaš samnom. Ja sam samo prihvatio to. Zato se ta statička minuta nije činila kao greška.“-šapnuo mi je Mike prije nego me okrenuo oko sebe, a zatim ponovno uhvatio oko vrata i struka, i spustio prema podu.
Samo minuta. Imala sam osjećaj kao da je prošla vječnost. Popratio je moja dva okreta, svojima, a zatim kleknuo na pod kako bih mogla staviti nogu na njegovo koljeno. Oštro sam nogom trznula u prazno a zatim se on podigao sa poda, i oprezno obišao krug oko mene.
Izbacila sam sve iz glave, i ostavila samo ono što mi je trenutno trebao biti prioritet. Ples.
Prvi taktovi salse su počeli, a ja i Mike smo se samo nasmiješili jedan drugom. Nakon nekoliko otplesanih minuta, primijetila sam kako su se ostali parovi maknuli sa pozornice.
„Sad je tvoj trenutak da se pokažeš, o Velika Janey.“- izgovarao je oštro, sa dozom izrugivanja. Ovaj puta sam i ja zlobno razvukla usne u osmijeh, i odlučila, ako ništa drugo otplesati salsu onako kako znam.
Kad smo završili, snažan pljesak je odjekivao dvoranom, a ljudi su počeli ustajati nastavljajući pljeskati. Sa smiješkom sam gledala po dvorani ispunjenom publikom, i prvi put se ponovno osjećala kao da pripadam negdje. Ponovno je netko bio oduševljen i zadovoljan onime što znam raditi najbolje. Na pozornici su nam se pridružili svi sudionici, pa i moji parovi koje sam trenirala. Rukom sam im ustupila mjesto ispred sebe, a zatim im i ja zapljeskala.


* * * *

Jake-

Dvoranom se orio snažan pljesak, a očaranost se mogla očitati na licu publike.
Kad sam ga vidio da stoji tamo sa onom nemoguće glupom djevojkom, došlo mi je da ga udarim posred lica. Sva sreća da se između nas nalazilo tridesetak ljudi, pa nije bilo vrijedno da se probijam do njega. Jane je ponosno stajala na pozornici sa svojom grupom, a oči su joj sjale od zadovoljstva. Jedino joj je grč na licu odavao da je boli činjenica što je ON tu. Sa njom. Time sam još više dobio potrebu da mu uništim to lijepo lice.
Nakon podužih ovacija, dvorana se počela prazniti, a svi plesači su otišli iza pozornice u garderobe. Dogovorio sam se sa Jane da ćemo je Liam, ja, Henry i Linda pričekati. Cody i ona njegova su također čekali nekog. Uhvatio sam Codyev pogled, a zatim se odvojio od društva.
„Samo pametno Jake. Znaš da nije vrijedan.“ -zadnje što sam čuo kad sam odlazio od njih bio je Lindin zabrinuti glas. Na licu mu nisam mogao očitati nikakve emocije, dok je ona bila nedvojbeno zbunjena i prestrašena ko zec.
„Ovo je bilo nisko čak i za nekog poput tebe.“-procijedio sam kroz stisnute zube, a prste sam čvrsto zatvorio kako bih ga šakom samo jednom opalio po nosu.
Ugledao sam Jane kako ulazi kroz stražnja vrata, pa sam samo produžio do nje, ne okrećući glavu i ne čekajući njegovu reakciju.
„Bila si odlična!“-nasmiješio sam se i utisnuo joj kratki poljubac u rumene obraze
„Hvala! Drago mi je da ste me došli pogledati. Gdje idemo?“-uzvratila mi je jednako nasmiješena, dok se svim silama trudila ne gledati u njegovom smjeru.
„Linda je predložila da bi mogli na kolače, pa smo mislili otići do Geneva.“-uhvatio sam je pod ruku i krenuli smo prema ostalima koji su nekako zabrinuto gledali u našem smjeru. Prošavši pored Codya i nje, osjetio sam njegov pogled na leđima, i još jednom dobio neopisiv poriv da ostavim trag svoje šake na njegovim zubima.
Ali; bio sam dobar.

* * * *

Jane-

Cody je gledao za nama dok smo prolazili. Toliko sam mogla primijetiti iako sam se trudila da ne gledam u njega i nju. Jake je bio i više nego pristojan, mislila sam da će vikati na njega ili u najgorem slučaju prebiti ga na mrtvo. Vidjela sam mu to u očima, i osjetila u stisku njegove ruke kad smo prošetali pored njih.
No ipak ; bio je dobar.