Kad smo te večeri izašle na ulicu zrak je mirisao na kišu, a munje pulsirale poput vena u teškim crnim oblacima.
„Bolje da požurimo, pljusak će svaki čas.“-rekla je Giada gledajući u nebo.
Uhvatila me za ruku i povukla uzbrdo glavne ulice.
„Gdje idemo?“-upitala sam pokušavajući nadglasati automobile koji su prolazili pored nas. Očito mi nije uspjelo, jer odgovor nisam dobila. Vjetar mi je mrsio kosu, pretvarajući moju vješto napravljenu frizuru u busen zapetljane kose. Požurile smo niz malu uličicu, u kojoj su se nalazile gotovo identične kuće u nizu, sve iste visine, istih krovova, jedino je fasada bila drugačije boje. Giada je pozvonila na treću kuću boje breskve. Dva velika prozora prekrivala su polovicu zida kuće, i da nije bilo bijelih zavjesa, prostorija bi vjerojatno izgledala kao pozornica za prolaznike. Drvena vrata širom su se otvorila, a Allen je stajao na njima sa osmijehom na licu. Mišićav torzo reljefno mu se vidio kroz bijelu majicu kratkih rukava koju je imao na sebi. Pogledao je u nebo i namrštio se.
„Hej! Uđite, pokisnut ćete.“-izgovorio je nježno, a zatim se odmaknuo kako bi mogle proći.
„Ej!“- Giada se široko osmjehnula i propela na prste kako bi mu utisnula kratki poljubac u obraz
„Bok.“-rekla sam nekako tiho, tek toliko da budem pristojna, a zatim se ogledala po kući. Bila je to skromna prizemnica, no vrlo ugodna. Hodnik popločen bijelim pločicama, blještavim od čistoće, sa starim regalom od orahovine i zidovima bijele boje, parketom obložena dnevna soba. Jedino je žuta boja na zidovima dnevne sobe odskakala , no svejedno se savršeno uklopila u ostatak.
„Sjednite, hoćete li popiti što?“-pristojno je upitao pokazujući rukom na kauč smješten do zida. Upalio je TV, na čemu sam mu bila neizmjerno zahvalna. Grobna tišina još bi me više činila nervoznom.
Antikvitetni ormarić šepurio se u desnom kutu sobe. Lijepo oblikovan, sa mnoštvom sitnih, pomno izrezbarenih detalja; netko si je zaista dao truda. Bukovina rekla bi. Starosti oko 200 godina. Sigurno mora biti prilično vrijedan. Ali to je jedina takva vrijedna stvar u ovoj sobi, a i ostatku kuće koji sam imala prilike vidjeti. Našla sam se kako razmišljam kao i moja mama. Stresla sam se na tu pomisao. Nisam se baš vidjela u nekom unutarnjem dizajniranju, ni u fanatičnom proučavanju antiknih stvari. Allan se vratio u sobu na pladnju noseći već napravljen sok, i zdjelicu sa slanim kikirikijem.
„Izvolite.“-savio je koljena kako bi se što više spustio u razinu stola, a zatim stavio čaše i zdjelicu na stol. Sjeo je u fotelju nasuprot nas.
„Kako to da imate onaj stari ormarić tamo u kutu ?“-upitala sam odjednom iznenadivši sama sebe.
Pogledao me sa zanimanjem, zatim skrenuo pogled prema ormariću i i vratio ga na mene.
„Izradio ga je moj neki daleki rođak. Već je generacijama u obitelji, ni neznam koliko njih. Star je nešto više od 200godina, i nikome još nije palo na pamet prodati ga. Iako vjerujem da vrijedi mnogo.“- prošao je rukom kroz kosu i zadovoljno se nasmiješio. Uzvratila sa mu osmijeh i usnicama oblikovala riječ „hvala.“ Svi troje zagledali smo se u vijesti na TV-u. Skora oluja brzo će nas proći, iako su u nekim dijelovima zemlje poduzete preliminarne mjere opreza u slučaju poplava.
Ili jednostavno; oprat će nas ko miševe.
„Nije da nam sad baš treba ovakvo vrijeme, ali barem se malo smanje vručine.“-izjavila je Giada na kraju vremenske prognoze.
„Idem se ja presvući pa možemo krenuti.“-Allan se pridignuo iz naslonjača i brzo otkoračao iza jednih od mnogobrojnih vratiju.
„Sam živi ovdje?“-upitala sam Giadu usput je lagano gurnuvši laktom u rebra.
„Ne, sa roditeljima, i mlađom sestrom i njenim sinom.“- odgovorila mi je ispijajući sok
„Mlađom?“- upitala sam nekako šokirano
„Da, mlađom. Allanu su 23, njegovoj sestri 21. Rodila je prije nešto više od godinu dana.“
„Aha..“-rekla sam kratko i ušutjela.
„I gdje nas vodiš prije partya?“-viknula je Giada iz dnevne kako bi je čuo
„Idemo do McDonaldsa. Pretpostavljam da još niste jele danas.“- i dobro je pretpostavio. Sve dok nije izgovorio riječ McDonalds, nisam ni shvatila koliko sam gladna. Želudac mi je počeo krčiti. „Šuti, do sad ti ništa nije falilo.“-svađala sam se u sebi sa njim.
„Hoćemo li?“-izašao je iz sobe u crnoj majici dugih rukava koja mu se pripijala uz ruke. Mišićava ramena privlačila su još veću pozornost nego kad je imao kratku majicu. Smeđu kosu razbarušio je gelom, pretpostavljam, a tamne traperice sasvim su mu dobro stajale. Izgledao je prilično seksi.
„Jane!“-prekorila sam sama sebe, osjećajući kako mi obrazi gore. Giada me uhvatila pod ruku i krenule smo prema izlazu. Ušavši u Allanov auto, osjetila sam se ugodnije. Pomisao na to da moram šetati ulicama po ovakvom vremenu nije mi se baš sviđala. Pogledala sam još jednom prema nebu, a olujni oblaci sve više su se gomilali na horizontu. Uz tiho brujanje motor auta se upalio i krenuli smo ponovno na glavnu cestu. Iz radija je tiho dopirala pjesma skupine Coldplay. Zaustavivši se ispred McDonaldsa, i brzim korakom ušavši unutra želudac mi se još jednom oglasio. „Rekla sam ti šuti!“-imala sam osjećaj da je cijela prostorija čula moje krčanje u želucu. Začudo nije bilo gužve. Prišli smo pultu, a kako sam ja bila prva odmah sam se bacila na naručivanje.
„Dobar dan, izvolite“-ljubazni mladić pozdravio nas je sa smiješkom
„Dva cheseeburgera, male krumpiriće, umak od vrhnja, jednu pitu od višnje, i…“
„I.. ajde da pogodim. Dijetalna cola.“- začula sam Allanov glas iz kojeg sarkazam nije izostajao.
Uputila sam mu dug oštar pogled.
„Sprite“ – okrenula sam se nazad prema prodavaču i razvukla usiljeni osmijeh.
Giada i Allen naručili su odmah iza mene, svatko je platio svoj dio, iako je Allan inzistirao na tome da on plati.
„Trebat će ti novac. Moramo još izaći večeras.“-namignula sam mu prošavši pored njega sa pretrpanim pladnjem. Nasmijao se i krenuo zamnom. Osjećala sam se neobično kad sam osjetila da mi se sasvim približio. Zastala sam kako bi se okrenula po prostoriji u potrazi za dobrim mjestom.
„Ajde tamo u kut, do prozora.“-progovorio je iza mene, i lagano me ramenom gurnuo kako bih se nastavila kretati. Na trenutak kao da je sve stalo, taj jedan djelić sekunde kad sam ga dotaknula kao da je postao vječnost. Nekako baš i nisam više bila gladna.
M's 8 je bio poveći noćni bar u kojem smo trebali provesti ostatak večeri. Nisam imala ništa protiv, muzika je bila dobra, kokteli također. A nisam imala ništa ni protiv konobara, ni koktel majstora. Oko ponoci M's 8 je već bio pun, i vrvio je životom. Plesalo se kuda s stiglo, po stolovima, stolicama, na podiju. Giada, Allen i ja ipak smo se odlučili za podij. Ovaj puta gužva me nije nimalo smetala, nisam poznavala nikog, i to mi je ulijevalo dodatan osjećaj sigurnosti. Po prvi puta sam mogla raditi što god sam poželjela, i to je izazvalo neobičan osjećaj u meni. Popila sam koktel koji sam držala u ruci, i stavila čašu na šank, usput povukavši preslatkog konobara da zapleše samnom. Nije mu dugo trebalo da prihvati poziv. Za nekoliko minuta njegove ruke već su bile na mojim bokovima lagano prateći njihove pokrete. Plesali smo nekoliko pjesama, a onda je on otišao dalje raditi. Mislila sam da se neće vratiti no prevarila sam se. Nakon 10 minuta ponovno je bio ispred mene, privivši me uz sebe, nježno mi rukom prolazeći kroz kosu. Crna razbarušena kosa, i velike oči, čiju boju nisam mogla razabrati zbog raznih boja lasera koje su kružile prostorijom. U jednom trenu mogla sam primijetit Giadin zabrinut pogled. Malo sam se odmaknula od konobara kojem još uvijek nisam znala ime i otišla do Giade.
„Što je?“-upitala sam pomalo ljuto
„Jane, molim te makni se od njega. Allen kaže da je teški ženskaroš, i sumnja se da je silovao djevojku koja ga je odbila.“-govorila je a u očima joj se mogla vidjeti zabrinutost
„Allan priča gluposti! „-viknula sam i oštro ga pogledala. Bi je naslonjen na šank, u jednoj ruci držeći bocu coca-cole dok je drugom popravljao kosu.
„Giada, pusti me da se zabavljam. Konačno.“-teško sam uzdahnula i položila ruku na njeno rame
„Jane, pripita si. Ne poznaješ ga. Makni se od njega!“-očajno je govorila pokušavajući me odvući
„Ne, pusti me!“-istrgnula sam se iz njene ruke i otišla nazad kod „konobara“.
Razvukao je osmijeh licem kad me ugledao, i ispružio ruku koju sam ja obuhvatila svojim prstima.
Nakon svega nekoliko minuta, osjetila sam još nečije ruke na svojim bokovima sa stražnje strane. Vidjela sam konobarev zbunjen pogled i odlučila se okrenuti.
„Što hočeš!?“-viknula sam ljutito
„Da se makneš od njega.“-približio je usne mom uhu, od čega su me prošli trnci
„Ne želim, i pusti me!“-ruke sam mu odmaknula sa svojih bokova, Allen me obišao i prišao konobaru.
Vidjela sam da mu nešto govori, a zatim je konobar uzjapureno otišao.
„Odakle ti pravo da ga tako pošalješ od mene?“-upitala sam oštro Allena
„Vjeruj mi, poznajem ga bolje nego ti. I duže.“-rekao je mirno i povukao me unutra
„Svejedno ti ne daje pravo da se tako ponašaš. Možda se samo hoću zabaviti.“-frknula sam nosom
„Jane, ti nisi cura koja se samo zabavlja.“-stao je i okrenuo se prema meni
„Kako si došao do tog zaključka?“-prekrižila sam ruke na prsima i pogledala ga
„Znaš da dojam o čovjek dobiješ u prvih 7 sekundi kad ga upoznaš?"- zagledao se u mene „Nisi takva djevojka.“- govorio je kao da je u tom trenutku izvukao svu pamet svijeta.
Otišla sam do Giade koja me zagrlila, vjerojatno kako bi me smirila.
„Jane, nemožeš zaboraviti Codya tako da budeš sa drugim dečkima. To nije tvoj stil, a i to nisi ti. Zabavi se, ali ne na takav način, i sa takvom osobom. Sutra bi žalila zbog svog postupka.“-rekla je nježno i ponovno me zagrlila.
Prema svemu sudeći, ja sam trebala biti ona pametnija. Izgleda da su se svi prevarili. U tom trenutku nisam bila, nimalo, ali zato je ona bila glas razuma. I Allen. Pretpostavljam da bi mu trebala zahvaliti. Ali ne danas.