(Tutti all' attacco)
Italija 2005, 90 min, komedija
Redatelj: Lorenzo Vignolo
Uloge: Massimo Ceccherini, Alessandro Paci, dado, Givanni Cacioppo
Max je trener profesionalnog nogometa s ekstremnim metodama treniranja po uzoru na svog idola čiju uokvirenu sliku uvijek nosi sa sobom. Njegova je specijalnost obrana jer drži sedam igrača na liniji vlastitog šesnaesterca: tako prima manje golova, ali ne daje niti jednoga jer nema nikoga u napadu. No kad biva premješten u novi klub stvari će se drastično promijeniti, u igru će ući i petorica braće Wong iz Kine.
Bila je ovdje u Italiji nekakva 'festa dell' cinema' po uzoru na Francusku za vrijeme koje, kako sam ja shvatio jedna ulaznica košta 1, 5 euro nasuprot uobičajenih 7, a uz nju dobiješ i jednu besplatnu. Festa traje tjedan dana. Prava je istina zapravo da kada kupiš jednu normalnu kartu za 7 eura dobijaš veliku kartu s kojom od tada možeš tog tjedna ići u kino koje god želiš u čtavoj Italiji, a ulaznicu plaćaš samo 1,5 eura. Tog sam tjedna pogledao 5 filmova u kinu, većinom komedije koje obično ne gledam u kinu, ali skoro da je to bilo jedino što mi je preostalo. Pogledao sam pacifier s Vin Dieselom, animirani Laurina zvijezda, pustolovni After the sunset, triler Cellular (koji je u Hrvatskoj već izašao na kaseti i DVD-u) te ovu talijnasku simpatičnu komediju o nogometu. Bdući da film vjerojatno nikad nećete vidjeti mogu si dopustiti nekoliko slobodnijih riječi.
Film malo podsjeća na Kung fu nogomet, ali se ne može mjeriti s njim jer, iako niti Kung fu nogomet nije savršeno uređen s efektima, Tutti all' attaco još je manje, puno manje. Tako da efekti igre nisu ono što drži film. Fora je i da su u filmu glumili osobe koje se u principu nikad nisu bavile filmom i zato su ispale toliko simpatične da im se svima morate smijati svaki put kad ih vidite u kadru. Max je trener koji drži do svog idola i ne želi ga pod nikoju cijenu iznevjeriti. Nosi sa sobom njegov portret kuda god išao te razgovara i traži savjete. On ne može podnijeti Kineze koji su se svi redom doselili u Italiju i preuzeli sve poslove tako da talijani sada besposličare. Zove ih: rasa zaposlenih. U jednom trenutku sam njegov idol, na simboličan način, prilikom pijančevanja i tugovanja nad svojim neuspjesima, povjerit će mu novu taktiku i rasvijetliti nove horizonte. Susret će kladioničara koji je vječno u gubicima i dugovima i u svakoj sceni nosi drugačije poveze i gipsom oblijepljene udove pa mora izvoditi akorbacije da bi izvadio moitel iz hlača i javio se na njega. Vizija će uključivati i unajmljivanje petorice kineza. Max to nikad ne bi napravio, ali budući da je progovorio njeov idol sluša ga i začudo počinje pobjeđivati: svi kinezi igraju u napadu. O treći put vraća mu se njegova žena, postaje slavan, dobija čak i poziv za Rusiju. No niz pobjeda morat će se zaustaviti kad će braća Wong biti zatvoreni od strane vlasnika kluba kojem ne ide po planu da klub napreduje. Ili? Možda će naći druge Kineze. Ali oni neće znati igrati: Možda će braća Wong susresti kung fu majstora koji će ih osloboditi i dovesti na utakmicu prije nego počne drugo poluvrijeme. Da, upravo to. Maxova momčad poznaje samo pobjede.
Ocjena filma: 7/10
|