a-osvrti

(The Forgotten)
SAD 2004, 92 min, triler
Redatelj: Joseph Ruben
Uloge: Juliane Moore, Cristopher Kovaleski, Anthony Edwards

Ne mogavši prihvatiti razloge smrti svojega sina Telly započinje terapije kako bi prevladala to krizno razdoblje. Međutim, uskoro počinje gubiti svaki trag o svojem sinu, kao da nikad nije niti postojao. Kaseta na kojoj je snimljen njegov rođendan odjednom je izbrisana, album sa slikama izgubio je sve slike, a svi ju uvjeravaju da nikad nije niti imala sina. Uznemirena, bez i jednog dokaza da je njezin sin ikad postojao počinje i sama sumnjati sve dok ne susreće čovjeka čji je sin također umro u istoj nesreći.

J. Moore ovim je filmom prihvatila poprilično zahtjevnu ulogu i jako se dobro uživila sa svojim likom. Za razliku od Magnolije gdje, koliko se sjećam, puši i psuje, ovdje samo u jednom trenutku, kranje napeta kaže onu riječ na 'F', i nitko joj to, čak niti ja koji ne volim psovanje, ne može zamjeriti – ponekad je opravdano. Film je fantastičan, poput nekad popularne serije 'X-files', samo bez Muldera i Scully. Nisam toliko upoznat sa žanrom takvog tipa znanstvene fantastike i u očekivanju nekog političkog trilera iznenadio sam se, na trenutke i prestrašio, gledajući ovaj film. Uvod je jako dobar, ali nakon pola sata postaje nekako normalno predvidjeti svaki njihov sljedeći potez i polako zaključivati stvari malo prije nego što se stvarno dogode. Da, malo je predvidljiv, ali to mu tek neznatno narušava ugled. Ne predstavlja ništa spektakularno, ali je jedan sasvim solidan i zanimljiv film. Meni, da ponovim, koji nisam toliko upoznat sa žanrom, film je bio odličan, ali mi je prijatelj rekao da ne predstavlja ništa novo: kao da su jednu epizodu X-filesa produžili na sat i pol.

No, film ne govori samo o tim misterioznim događajima i ljudima s kojima se bave specijalni agenti, nego o jednoj lijepoj stvari, majka i djete su povezani i ako napravi abortus, majka ubije i dio sebe. Film govori, i zbog toga ga jako cijenim, o povezanosti majke i djeteta, o tome kako dijete ne postaje dijete rođenjem nego je to još od prije - čudo jedno koje čak ni mali zeleni, a kako onda suvremeni znanstvenici, ne razumiju. Moja mala sestra rođena prije mjesec dana spava svak idan po dvadeset sati. Htio sam to objasniti mami rekavši da je u trbuhu spava cijelo vrijeme pa ne može sad odjednom stalno biti budna, a ona je odgovorila kako nije stalno spavala već ju je svako malo bockala i budila se. Hm...
Ocjena: 8/10