... je počela prekjučer da bi prva očekivana kulminacija bila jučer.
Naime susretao sam se sa nekim strahovima iz direkcije festivala glede broja ljudi zbog recesije koja možda najviše udara po džepovima mladih koji hrpimice dolaze na fest. Bilo je nekih strahova što se tiće broja gostiju i posjećenosti no to se sve razbilo dan kasnije. Uvijek kako to i biva manje je ljudi prvi dan, na prvim projekcijama. Kampera naravno da ne nedostaje, skoro je do vrha ispunjen kamp u podnožju Brda svih užitaka.

Totojeto što se tiće one klasične gužve po ulicama. Dakle Motovun se probudio. I ne samo sa hrpom ljudi koji tumaraju ulicama nego i odličnim filmovima kojih je jučerašnjem (jednom od dva, top tri dana) danu bilo i preveć tako da se moralo nešto i odbiti.
Stoga mi je teško izdvojiti bilo koji od njih jer su svi različiti a toliko dobri. Možda je najveća šteta što nije uvršten u natjecateljski program fenomenalni film Mike Kaurismakija "Tri mudraca". Ostali filmovi su: poljski film Michala Rose "Pukotina", "Shadow of the holly book" Arte Halonena i za kraj izraelski "Lemon tree".
Iako kako što sam rekao svi su nekako podjednaki Mikin film je malo ipak jači pričom i samom naracijom.
Poljski film iako priča o problemu lustracije ili nelustracije ima za mrvu prespor tempo koji čak i po danu može ubiti gledatelja dobronamjernika.
Nakon toga u istom kinu, kinu Bauer uslijedila je projekcija jednog relativno novog filma, tek novopridošlog motovunskog stanovnika Mike Kaurismakija, "Three wise man". Film ima puno drugačiju ritmiku od recimo Akijevih filmova i toliko ne obiluje dijaloškim crnohumornim duhovitostima, ali zato ulazi u podrobno portretiranje glavnih aktera radnje.
U filmu je riječ o predblagdanskom, novogodišnjem danu ili više osvitu večeri kada se nalaze tri stara prijatelja iz djetinjstva i kroz katarzično pretresanje svojih najtajnijih emocija i sjećanja učvršćuju to malo ipak zbog godina razdvojenosti razvodnjeno prijateljstvo.
Da ne bi bilo da u filmu ipak manjka onog otkačenog humora toliko svojstvenog braći Kaurismaki u njihovim prvim filmskim koracima,
par puta u inače ozbiljnoj atmosferi Mika ubaci pokoju foru. Najviše ću pamtiti mrtvo hladno izrečenu rečenicu žene koja je u stilu parti krešerice upala na zabavu trojice prijatelja i tamo jednog od njih priupitala: "Jesi li ti ikada ubio svoju obitelj?". Naravno na ovu crnu foru prolomio se smijeh. U filmu uz tih nekoliko komičnih elemenata je i odlična glazba kojom je u zadnje vrijeme Mika obuzet pa tako i radi odlične dokumentarce na tu temu. Dakle riječ je kvalitetnom i rekao bih to potpunom filmu. Svi elementi koji bi trebali prisutni da zabave ili zabrinu gledatelja su tu. Velika šteta što nije u konkurenciji jer bi zasigurno dobio neku od nagrada.
Misleći da je to to od dana došao sam bez nekih velikih očekivanja na Arto Halonenov film "Naličje svete knjige", i naravno da se nisam razočarao. Bio je to u malobrojnim dokumentarcima prisutnim na ovogodišnjem izdanju Motovuna jedan od rijetkih izvrsnih dokumentaraca sa temom s kojom se i mi u Hrvatskoj možemo poistovjetiti. Naime radi se o temi knjige "Ruhnama" koju je diktator Turkmenistana Saparmurat Niyazov i koja mu je zbog licemjerju svijeta prevedena na dosta svijetskih jezika, a među ostalima vrlo razgovjetno se u jednom trenutku u tijeku filma čuje kako jedan protagonist radnje spominje kako je prevedena u moru jezika i na hrvatski (u prijevodu poslovnog čovjeka Branka Đanića). Naime ulaznica na tržište Turkmenistana je bio prevod i prezentacija knjige. Užas čijeg smo dijela i mi.

Za kraj večeri i ovog reporta je i film "Lemon tree" koji govori o problemima koje palestinsko pučanstvo ima u Gazi. Stavljen je vrlo prozaičan i ljudima blizak primjer žene koja ima nasad limunovih stabala kako će se ispostaviti ispred kuće izraelskog ministra obrane. Naravno da se prikazuje užas gdje viši interesi jednog poltrona od ministra su iznad interesa žene koja se skoro pa jedva prehranjuje prinosima tog svog nasada. Sve se iskomplicira kada se na stranu jadne palestinke stane i ministrova žena.

Simboličan kraj nam prikazuje onako ... umotano u problem između palestinke i ministra jedan puno veći problem, a to je ostvarenje nastrane želje da se Izrael ogradi visokom betonskom ogradom u strahu od terorističkih napada. I tako ministar dobiva svoju ogradu a gubi ono što je u životu ipak bitnije no za kako se i vidi u filmu za ispravak toga je već kasno.

Poslije ovoga su svirali Cinkuši ali je kao uvijek bilo interesantnije kod Klaudija gdje glazbu puščao najbolji dj dosad Oli S. (ili za one koji ga neznadu Oliver Sertić).

Vidimo se dana.