Eto danas me iznenadila i pogodila vijest objavljena u jednim našima novinama o smrti jedinog pravog avanturiste, možda i malo egzibicioniste, propagatora zaštite životinjskog svijeta ili kraće nevjerojatno neustrašivog čovjeka Stephena Robert Irwina (22.02.1962 – 04.09.2006), koji je umro na jednom od svojih snimanja od uboda raže drito u srce (užasan kraj, kažu 4-ti takav zabilježen slučaj u svijetu).
Imao sam veliku želju posjetiti njegov Australian Zoo i upoznati ga no znao sam da je to jako teško ostvariti, jer su to jedni moji prijatelji probali prije par godina i nisu uspjeli. Bili su jedni od mnogih koji su poljubili vrata u tom zološkom u Australiji ali su zato uživali u jednom vrlo nekonvecionalnom zološkom vrtu u mjestu Beerwah u saveznoj državi Queensland i naravno vidjeli sve one zvijezde, od velikih krokodila do kornjače Harriet, koji su se mogli vidjeti u nekom od njegovih dokumentarca.
look croc, this is my baby!
Dakle šteta, velika šteta. Tog čovjeka sam izuzetno cijenio, bio je totalno lud, lud ma spaljen. Sjećam se jedne epizode gdje je bio ronio oceanom na sjevernom dijelu Australije po mangrovim prašumama i tražio koga drugoga do najotrovnijeg bića na ovom svijetu, morske koraljne zmije. Tako on roni i izvadi jednu od njih onako uvijek uzbuđenog lica, uperi ju u pravcu svoje glave totalno bez mrve straha i kaže meni čuvenu rečenicu: "Look, look this is the most poisonest snake in the world!". Naravno da sam umirao od smjeha, ali sam se i divio čovjeku koji je toliko neustrašiv da ih ne samo lovi i pliva među njima već ih i drži u ruci.
Što reći nego da će mi faliti sa još svojih ludih dokumentaraca i razveseljavati i zgražati svojih poduhvatima koji više graniče s eskapadama no ili ga volite ili mrzite.

Ja ću ga se uvijek sjećati kao pravog Crocodile Huntera.
I za kraj ne bi me čudilo da ovi opičeni (od Sunca) Australci ne proglase koji dan žalosti u spomen na ovog stvarno velikog čovjeka. :)
Slava mu.