Jučer je objavljen program Zff-a .

Tako će na festivalu biti 5 programa iz 30 zemalja s ukupno 60 filmova.

To drugo izdanje Zff-a održati će se od 12-16 listopada ove godine.

Filmski program se sastoji od igranog programa (od 12 filmova) među kojima bih istaknuo film bosanskog režisera Pjera Žalice "Kod Amidže Idriza", zatim pobjednike festivala u Locarnu prošle i ove godine kao što su rumunjski film "Maria", iranski "Story Undone" režisera Hassana Yektapanaha, pa njemački "En Garde" Ayse Polat te ostali.

Ostali dio programa se sastoji od kratkometražnog (iz čije konkurencije će se filmovi prikazivati prije projekcije dugometražnog programa), dokumentarnog iz kojeg bi istaknuo film Borisa Mitića iz Srbije i Crne Gore "Lepa Dijana" (prikazan na sff-u, i tamo dobitnik specijalne nagrade).

Tu je i novost filmskog programa, Human rights film festival koji donosi 5 filmova među kojima su i "Lora" film Nenada Puhovskog koji govori o zlostavljanjima u zatvoru u ratnoj luci Lora.

Uz taj dio programa ZFF-a istaknuo bih kako će Europska koordinacija filmskih festivala pod programom naziva Prozori u Europu prikazati filmove koji rijetko kad imaju priliku biti prikazani izvan svoje zemlje osim na festivalima. Riječ je o 5 filmova među kojima su "Izlet" iz Češke, "Moj brat je vampir" iz Njemačke i drugi.

U sklopu programa Midnight special screenings biti će prikazani filmovi : "Bore lee: Čuvaj se sinjske ruke" film Ivana Ramljaka, Maria Kovača, Krešimira Pauka, "Svjetsko čudovište” Gorana Rušinovića te "Češki san" Filipa Remunda i Vita Klusaka.

Za kraj treba kazati da će se projekcije održavati u kinu Studentski Centar po cijeni od 25 KN po projekciji (1 dugometražni + 1 kratkometražni) dok su svi ostali programi, događanja i projekcije ( i dokumentarni filmovi) besplatni, i da će za gotovo sve filmove biti prisutni i njihovi autori.

Jučer je na večer službeno započela jesen u Zagrebu.

I to ne bilo kakva, već jesen filmova praške skupine režisera.

Filmove Emira Kusturice, Lordana Zafranovića, Rajka Grlića, Gorana Markovića, Srđana Karanovića te Gorana Paskaljevića, kao grupe redatelja koji su se školovali u Pragu 60-tih godina, moći će se vidjeti u Kinu Tuškanac počevši od jučer pa sve do subote, kada se ova filmofilska poslastica seli u Split i Rijeku.

Jučer je tako za početak prikazan film Zafranovića "Muke po Mati" iz 1975.g. Slijede od Karanovića "Miris poljskog cveća"(1978.g.), Gorana Markovića "Specijalno vaspitanje"(1977.g.), Rajka Grlića "Bravo Maestro"(1978.g.), Gorna Paskaljevića "Čuvar plaže u zimskom periodu"(1977.g.) te Kusturičin "Otac na službenom putu"(1985.g.)
Stoga ukoliko vam je predjetinjast sadašnji kino repertoar, vrijeme je da se požurite u Tuškanac.

ovaj vikend vladao film "The forgotten", dotle se kod nas vratio na prvo mjesto "Shrek 2" koji je u suradnji s "Ja robotom" potisnuo na treće mjesto "Fahrenheit 9/11".


1. Shrek 2 6.628
2. Ja, robot 4.071
3. Fahrenheit 9/11 3.637
4. Put oko svijeta u 80 dana 3.242
5. Povratak ubojice mekog srca 1.783
6. Garfield 1.587
7. Čovjek pauk 2 1.428
8. Heroj 1.030
9. Stepfordske supruge 884
10. Mali svijet 634

1. The Forgotten $22,000,000
2. Sky Captain and the World of Tomorrow $6,735,000
3. Mr. 3000 $5,000,000
4. First Daughter $4,000,000
5. Resident Evil: Apocalypse $4,000,000
6. Cellular $3,650,000
7. Wimbledon $3,385,000
8. Shaun of the Dead $3,258,000
9. Without a Paddle $2,380,000
10. Hero $2,259,000

Oliver Stoneov "Alexander" će kasniti u kina.
Iako to nas ne treba previše zabrinjavati, film će svejedno kasniti u kino-dvorane širom Amerike.
Razlog?
Kako Variety navodi, postoje više razloga među kojima, uz onaj Koji je Stone izrekao na presici u filmskom festivalu u San Sebastianu je da mu treba viška vremena za montažu i sređivanje filma. Drugi razlog dan novinarima jest pokretanje posvemašnje marketinške kampanje za film "Alexander" minućem predsjedničkih izbora 2.11 te približavanje prikazivanja ostalim pretendentima za Oscara, no onaj najočitiji je timing.

Pa kakav sad vražji timing se pitate?
Pa riječ je o opet o famoznoj američkoj kategorizaviji filmova gdje ukoliko se počne s prikazivanjem kako je zakazano 5.11., «Alexander» bi imao za konkurenciju Pixarov "Incredibles" s povoljnijom kategorijom za gledatelje, ergo bi loše prošao. Dok mu je bolja budućnost, što se gledanosti tiće predskazana ako krene u prikazivanje srijedu prije Dana zahvalnosti i purica, kad je suočen s konkurencijom filmova kao što su : "Flight of the Phoenix", Tim Allenov "Christmas with the Kranks" i Miramaxov "Finding Neverland".
Znači sve se svodi na bitku za gledatelje.

Naime iako je Fahrenheit 9/11 bio osuđivan širom konzervativne Amerike kako minira napore Američkih vojnih postrojbi u Iraku, začudno za neke (za mene osobno ne) dočekan je jako dobro od samih vojnika na terenu.

Christian Science u svojem izvještaju iz Iraka spominje i stanovitog desetnika Ramadija koji kaže kako ga svi gledaju i kako sam film modelira pogled ljudi na lik i djelo njihova predsjednika Busha.

Moore se sprema za slijedeće svoje explozivno filmsko djelo.
Riječ je o filmu koji će zasigurno razotkriti kojekakve prljavštine oko američkog zdravstvenog sustava. Ime filma se zna, i glasi signifikantno "Sicko". Još je jedna zanimljivost uz taj budući film vezana uz distribuciju, naime Miramax želi ga distribuirati po njegovu finiširanju.

Jedina nejasnoća jest oko Disneyevog šefa Eisnera koji nije dao nikakav "mig", da li će ili ne ući u taj posao s Mooreom, uglavnom to bi moglo dodatno protresti odnose između Miramaxa koji je voljan i Disneya koji je za sad suzdržan.

Režiser Russ Meyer, pionir u porno industriji je umro u Los Angelesu u svojoj 82.
Meyer poznatiji pod nadimkom Kralj Lear je režirao, producirao, napisao scenarije za oko 20-tak filmova.

Ostati će upamćen po hitovima : iz 1965.g sa filmom "Faster, Pussycat! Kill! Kill!" te po svojem najvećem hitu iz 1970's "Beyond the Valley of the Dolls", za koju je Meyer bi koscenarist uz filmskog kritičara Rogera Eberta.

Rođen u Oaklandu u Californiji, dobio je prvu svoju kameru od majke, snimao za vojsku te na kraju završio fotografirajući za Playboy.
Tu se polako nazire njegovo kasnije usmjerenje ka pornografiji koje je započelo 1959 godine soft pornićem "The Immoral Mr Teas" i definitvno zapečatio svoju reputaciju kao režiser lascivnih filmova naslovima kao što su Lorna I Mudhoney and Motor Psycho.
Naravno postao je poznat, a kasnije i cijenjen u filmskim krugovima filmom (favorit Quentina Tarantina i John Waltersa) “Faster, Pussycat” u kojem tri go-go plesačice odlaze u svoj osvetnički ubilački pohod, hmm.

No godnama je ispao iz “štosa” te je svoje zadnje godine života probdio radeći na svojoj autobiografiji. Ženio se tri puta I nije ostavio nasljednike.
Kako kaže njegova sad već bivša spokeswoman, pred kraj je patio od demencije i umro u svom domu u Hollywoodu od komplikacija od upale pluća.

Klapa pada treći put.
Naime Frank Darabont je isplivao kao režiser remakea "The Thing". Vijest na Sci-fi kanalu je glasila da se Darabont sprema napraviti remake filma koji tematizira opasnost od mogućeg vanzemaljskog napada. Povodom te vijesti, kroz rubriku blast-to-the-past pokušao sam odgovoriti kako je to drugima uspjevalo.

Gledajući kroz filmsku povijest bio bi to treći film s opasnim vanzemaljcem, i drugi po redu remake izvornika. Prvi, original film je snimljen 1951.godine (crno bijeli), u režiji Christiana Nybya. Mora se spomenuti da je otac tog sada već etabliranog sci-fi filmskog klasika bio Howard Hawks.
Zašto ga spominjem pa on je isproducirao, isplanirao film te nadzirao snimanje. S ovim filmom moguće je usprediti i film "The day the Earth stood still", gdje oba ova filma tematiziraju kontakt sa vanzemaljcima. Zanimljivost jest da se u Hawksovom filmu odmah u začetku odbacuje mogućnost kontakta s vanzemaljcima, jer oni nisu vrijedni komuniciranja i shvaćanja.

Drugi film koji je readaptirao John Cambellovu priču "Who goes there?" za filmsko platno, bio je 1982.g John Carpenter. Film se odriče stupnjevitog suspensa, kojim se tako vješto koristio Hawks i okreće se efektima. Osobno sam gledao oba filma, iako ne volim horore prvi mi nije bio zbog svojeg crno bijelog snimanja toliko stravičan dok je drugi bio smiješna kopija Alien toliko da čudovišni vanzemaljac sliči te se i gnjezdi u prsnom košu čovjeka iz kojeg izlazi na isti način kao i Alien. Moram to priznati, jedno bijedno izdanje Carpentera.

Za kraj mogu kazati da vidješi ovu vijest postao sam malo skeptičan za čovjeka, koji je režirao vrlo uspješne filmove kao :"The Shawshank Redemption" i meni puno bolji "The Green mile".

Nadam se da neće upropastiti dosad postignuto.

Jet Li i ekipa izvrsnih kineskih glumaca ostvarili su još jedno filmsko djelo vrijedno gledanja u kinu. Dojmljiv je to ep o stvaranju Kine, tj. prve kineske dinastije careva i preludij građenju velikog kineskog zida.

Ovo trosatno, efektima raskošno filmsko djelce, na vrlo poetičan način uvodi nas u svijet dobra i zla. Iako koketira s bajkovitim okružjem, ono ipak ne plovi tim vodama. Očekivao sam Tarantinovski krvavi obračun sa zlom i potoke krvi, no ništa od toga. Sam Tarantino je izjavio kako je ovaj film zapravo prethodnik njegovog Kill Bill-a te da je glumačka ekipa iz Heroja uskočila u njegov uradak. Nakon odgledanog izvrsnog Kill Bill-a, to bih mogao nazvati odličnom Tarantinovom preporukom, koju sam i sam poslušao.

I da se sad vratim na napisano par redaka poviše, film je zapravo na neki način poezija u pokretu, nježan, lirski, a opet se bavi jednom okrutnom temom - stvaranjem velike nacije i impozantne kulture. Kad bih ja takvo što krenuo raditi ne bih okolišao i ušao bih u trilogijsku avanturu, jer kultura kakva je Kineska ne zaslužuje ništa manje od toga, vjerujem samo više.

No, osim mačevalačkih dvoboja i legendarnih letova u borbi (mnogi će se sjetiti borbe u Crouching Tiger, Hidden Dragon gdje se glavni duel odvija na vrhovima krhkih i nježnih bambusovih stabala, mrak dobro) film ima kao što sam rekao i ineresantnu fabulu koja govori o tri ubojice koji žele ubiti kralja Quina (začetnika prve dinastije kineskih careva) i čovjeku Bezimenom (Jet Li) koji dolazi na dvor kralja Quina noseći poklone ili materijalne dokaze o tome kako je glavne neprijatelje dotična kralja pogubio. Najprije Nebo u klasičnom dvoboju, zatim par ljubavnika Leteći Snijeg i Slomljeni Mač nahuškavši jedno na drugo u krvavi izljev ljubavi u kojem od mača svoje ljubavi strada Slomljeni Mač. Na kraju Bezimeni dovršava posao u dvoboju sa Letećim Snijegom.

Kralj mu dopušta da mu se približi na 10 koraka i sjedne s njim na jednu kapljicu i ćakulu o tom njegovu pothvatu.

Od tog momenta počinje pričanje Bezimenog o načinu na koji je to učinio. Kralj ga strpljivo sluša i čeka da završi sa svojim hvalospjevima. Tad nastupa preokret obojan na zanimljiv način. Tako je prva priča sva u crvenim tonovima, druga u plavim, a završna verzija istine o sudbini ubojica je zelena. Spoznaja da zapravo Bezimeni ima zadršku i neku tajnu (što se od samog početka dalo zaključiti, jer nekako je malo vjerojatno da je on tek tako došao u posjet kralju, bez ikakva skrivena motiva) riješena je redovima svijeća poredanim na stepenicama između dva sugovornika. Plamičci svijeća počinju se povijati od Bezimenog prema Kralju.

Igra bojama, fotografija i kamera su fantastične. Impozantni krajolici pustinjskih predjela Kine miješaju se s poetičnim zelenim vrhuncima i prekrasnim jezerima. Naprosto je bio užitak gledati ovaj film.

Došao sam s uvjerenjem kako će to biti naporna drama koja povijesne činjenice tumači u kronološkom pripovjedačkom stilu, no dočekalo me stvarno opuštanje gdje je stvaranje jedne nacije samo podloga za priču o ljubavi koja će biti podastrijeta na oltar kao žrtva boljoj sutrašnjici te podloga jednom herojskom epu koji na prvi moment jest nestvaran i bajkovit no razotkrivanjem priče postaje jasniji konkretniji, prizemljeniji.

Zbog izvrsne priče i nevjerojatne fotografije (dođe vam u momentu da se teleportirate u Kinu i doživite sve te nestvarne bajkovite krajolike) ocjenjujem ovaj film s kategorijom moždane nirvane (4.7). Daleko od toga da mi film nije odličan, no nije dohvatio visoke standarde koje je postavio Crouching Tiger, Hidden Dragon.

Da film koji mi je bio na početku interesantan, jer je imao zanimljiv zaplet i misterij oko krvne zakletve ljudi koji su za vrijeme službovanja u Vijetnamu počinili nešto grozno, a ne znamo što točno.

Sve to zajedno pomiješano u film "Word of Honor" s Donom Johnsonom, kojeg dugo nisam vidio u glavnoj roli nekog Američkog filma, učinilio mi se vrijedno pogledati.

Što reći? Pa film je pravi pravcati propagandni film USA Army Force. Govori o časti pojedinca koji se žrtvuje za dobrobit drugih.
Film postaje nejasan kad režiser treba odgovoriti na dva pitanja: zašto se opravdava zločin pa makar ne učestvovao u njemu i razlog zbog čega jedan od sudionika odluči propjevati o tom zločinu – što začudno koincidira s ratom u Iraku.

Želja je to po meni da se opravdaju mogući zločini koje će počiniti američki vojnici u Iraku, a opravdanje za to će im dati ljudi kroz maglovitu premisu: bio je rat i vi niste bili tamo te mi nismo išli dobrovoljno nego smo bili draftirani te smo morali ići i jedan dan smo nakon što smo bili dobri ljudi poludili i pobili cijelu bolnicu s pacijentima i osobljem, jer su ljudi bježali. Ja se pitam zar ljudi ne bježe na vrat na nos kad vide oružje?

No uglavnom, u filmu koji bi glatko mogao poslužiti kao alibi-propagandni film četničke vojske koja je pobila pacijente bolnice u Vukovaru za vrijeme domovinskog rata, ili još bolji alibi za masakr stotina nedužnih civila u Srebrenici, hranit će se američke duše te će imati razloga vjerovati da ako
nekad počiniš masakr ili genocid, naći će se netko iz vojske i dati mu za to opravdanje.

A stravična je činjenica da je film hrana za široke mase i svi ga vole konzumirati. Pa strašno, ali eto što pokušava progurati filmska industrija.
Pitam se, vjerujem sasvim opravdano, kako tim glupanima ne dođe u glavu napraviti film koji će opisati događanja u Srebrenici i pokazati pravu sliku rata, u kojoj nema dobre slike i konačno da ta Hollywoodska filmska mašinerija izađe iz te izraubane teme oko Vijetnama i krene u ozbiljnije vode. A ima toliko dobrih tema u svijetu.....

Sva sreća što je napravljen film koji pokušava na svoj način odgonetnuti što se desilo, u ako ne najvećem suvremenom genocidu, onda sigurno u jednom od većih na ovoj planeti, a to je Rwanda.

Za kraj film naravno završava happy mealom injekcijom za totalnu amneziju svekolikog Američkog pučanstva na moguća ratna zvjerstva i to je to.
Film je osim što je smeće u pogledu produkcije i rupa u scenariju gore pobrojanih, zbog svojih pomirljivih zaključaka spram ratnozločinačkih tendencija užas i pravi horor.

Preporuka, ne gledati (opasno po duševno zdravlje). Ocjena je 1, plus kategorija baci u zaborav.

Još ne mogu doći k sebi da netko takva sranja pokušava uopće snimiti, i da netko poput Don Johnsona pristane glumiti.

Sa netom završenog filmskog festivala u Torontu stižu vijesti o dobitnicima.

Tako glavni dobitnici su filmovi "Hotel Rwanda" i "Omagh".

"Hotel Rwanda" je dobio nagradu People's Choiceod strane "hodočasnika" ovog filmskog festivala. Ukratko riječ je o filmu baziranom na istinitoj priči o direktoru hotela koji je spasio stotine života 1994., za vrijeme počinjenja stravičnog genocida u Rwandi.

Drugi film, "Omagh" je dobitnik Discovery nagrade koju dodjeljuju stotine akreditiranih novinara s Toronto film festivala. U ovom filmu se govori o rođacima žrtava bombaških napada 1998.g. u Sjevernoj Irskoj.

Nagradu kritike FIPRESCI je pokupio film s Novog Zelanda, "In My Father's Den" koji govori o nagrađenom ratnom novinaru koji se vraća u svoj daleki dom.

Na festivalu su dodijeljene Kanadske filmske nagrade i to: "It's All Gone Pete Tong" i hororu "White Skin".

Zaključak je da je ovogodišnji Toronto film festival kao jedan od najutjecajnijih filmskih događanja pored Cannesa, Mostre, Berlinalea te Sundancea je ove godine prikazao 328 filmova unutar 10 dana svojeg trajanja, no nije uspio zadržati nepolitičku nepristranost.


Kao jednu zanimljivost izdvojio bih da je TIFF na službenom web siteu imao i jednog blogera (i time zaslužuje kategoriju bloger friendly) koji je redovito pisao o događajima s festivala. Iza bloga pod nazivom "Filmmaker's Blog: Director's Dish" - krio se Rob Stefaniuk.

1. Fahrenheit 9/11, dokumentarac, 16.671 gledatelja
2. Ja, robot, SF, 10.719 gledatelja
3. Shrek 2, animirani, 9.192 gledatelja
4. Put oko svijeta u 80 dana, pustolovna komedija, 4.813 gledatelja
5. Čovjek pauk 2, akcija/fantastika, 2.260 gledatelja
6. Povratak ubojice mekog srca, akcijska komedija, 2.165 gledatelja
7. Garfield, animirani, 1.713 gledatelja
8. Heroj, akcijska drama, 732 gledatelja
9. Stepfordske supruge, SF-drama, 727 gledatelja
10.Troja, povijesni spektakl, 664 gledatelja

Makljaža sa zombijima izgleda nije izdržala test gledatelja ovaj tjedan te je pala na treće mjesto, dok je prvo mjesto zauzeo novi film s Angelinom Jolie.


1. "Sky Captain and the World of Tomorrow", 16,2 miliona US$
2. "Mr. 3000", 9,2 miliona US$
3. "Resident Evil: Apocalypse", 9 miliona US$
4. "Wimbledon", 7,7 miliona US$
5. "Cellular", 6,8 miliona US$
6. "Without a Paddle", 3,7 miliona US$
7. "Hero", 2,9 miliona US$
8. "Napoleon Dynamite", 2,4 miliona US$
9. "Collateral", 2,3 miliona US$
10. "The Princess Diaries 2: Royal Engagement", 2 miliona US$

Ovo je definitvno postaje stvarnost kad se pogledaju filmovi koji vuku repove iz prošlosti Hollywoodske kinematografije, gdje se u nedostatku svježih ideja i novih scenarija posiže za uspješnicama iz filmske prošlosti i to ne uvijek američke već i svjetske.

Zadnje što sam primjetio su dva filma od kojih jedan igra u našim kinima, "Ladykillers", i drugi koji je još u fazi pripreme, a to je "Revenge of the Nerds".

Pretpostavljam da se svi sjećate urnebesne komedije tada pod nazivom "Osveta šmokljana" kome se zavrtio kotač obnove s ciljem da se toj uspješnici 80-tih skroji novo odijelo.

Cinema confidential uz gore navedeno donosi vijest o tome kako je «krojačka firma» Fox Searchlight već i izabrala ekipu koja će "odjenuti novo ruho" filmu iz 1984-te. To su par scenarista Gabe Sachs i Jeff Judah dok Adam Brody i Brett Harrison su draftirani za producentski par.

Ne znam kako mi je jučer promakla jedna grozna vijest, no to ispravljam danas, jer listajući novine (Jutarnji) naišao sam na vijest koja mi je u glavi odjeknula kao bomba.

Zatvara se Kinoteka.

Užas, jedina kinodvorana u Zagrebu (vjerujem i šire u Hrvatskoj-ukoliko sam u krivu, molim ispravak) koja ima odličan nekomercijalni filmski program. Točnije nakon 17 godina rada Kinoteka će zatvoriti vrata 30.listopada jer kako navodi direktor Belošević, gradski im je ured za kulturu uskratio prvi puta ove godine sredstva za zaokruživanje njihova finacijskog plana.

Nadalje u članku je riječ o prepucavanju dvojce odgovornih.
S jedne strane direktor Zagreb filma (koji je odgovoran za kino) govori o tome kako nema love za krpanje troškovnika. S druge strane riječ je o klasičnoj birokratskoj fori zamagljivanja situacje, tvrdnjom da se pročelnik sčuđava kako nije dostupan, a dostupan je.

Drugo riječ je o prebacivanju vrućeg krumpira iz Ureda kulture u ruke Ured za godspodarstvo, tvrdeći da to nije njegova nadležnost jer olfo Kinoteka je u vlasti trgovačkog društva a to spada u Ured za gospodarstvo.

Treća glupost koja nema veze s Kinotekom je tvrdnja pročelnika Stojsavljevića kako su Zagreb filmu dodijeljeni slobodni termini u kinu Tuškanac a da oni nisu to iskoristili. Belošević pak tvrdi da im Hrvatski filmski savez ne dozvoljava pristup, i tako daje.Iz

Od svega navedenog može se izvesti zaključak, kako će se bespotrebno zatvoriti još jedno kino u Zagrebu i da ćemo na koncu mi obični gledatelji platiti ceh .
Mislim ako je došlo tolko daleko da se ne može doći do novca, trebalo bi na razini Blog zajednice organizirati akciju pomoći ili otvoriti žiro za pomoć Kinoteci.
Ona se ne smije zatvoriti!!!

Najavaljeno je da će u veljači 2005 na Comedy film festivalu, Jim Carrey dobiti nagradu Američkog filmskog isntituta za svoja dosad prikazana glumačka postignuća.

Razlog dan za tu nagradu jesu dva Zlatna Globusa za "The Truman Show" i "Man on the Moon" i ono bitnije, njegov rijedak glumački talent koji se posebno manifestirao u filmskom žanru komedije i dodirnuo ljude svih generacija.
Ovo ljeto u Motovunu je bio premijerno prikazan njegov najnoviji film "Eternal sunshine of the spotless mind".

Tek što je u kina diljem USA izašao nastavak priče o zombijima protiv kojih se jedino uspješno bori Milla Jovovich, eto puštena je vijest kao se sprema i treći dio priče.

Za nastavak horor sage već se zna i ime pa će tako naziv glasiti "Resident Evil: Afterlife”. Sam treći I za pretpostaviti završni dio trilogije najavio je I sam režiser prvog nastvaka te producent Paul W.S. Anderson I scenarist rekavši da je zamislio Resident Evil kao trilogiju već u samom začetku.

Buduća gđa. Anderson, Milla Jovovich je sama unaprijed pristala na snimanje novog nastavka borbe njene junakinje protiv zombija, a da prethodno još nije stigla službena najava o početku snimanja filma. Izvori sugeriraju da se kreće u predprodukciju završnog djela trilogije istom onda kad prihod filma "Resident Evil : Apocalypse" dosegne vrtoglavih 100 miliona dolara.

Nije to ni Eric Bana ni Clive Owen niti Ioan Gruffud već je za tu ulogu od mnoštva kandidata izabran Dougray Scott.

Tko li je taj Dougray možete vidjeti iz njegova profila s neta.
No vjerujem da ste neki od njegovih filmova ipak gledali, sigurno ga se sjećate kao sultana kojeg pričama iz 1001 noći zabavlja Seherezada (tv serija) ili iz Ripley’s game…

No vratimo se Jamesu Bondu. On će kako navodi, tabloid Sunday Mirror biti 7 glumac koji će uprizoriti svjetski slavnog super-špijuna. Ovaj 38-godišnji glumac kao 007 će se pojaviti na velikom platnu u 23-ćem filmu po redu najavljenom za premijerno prikzivanje slijedeće godine.
Kako je dobio tu ulogu, pa povjerljivi izvori kažu da je producentica Barbara Broccoli u nastojanju da vrati Jamesa Bonda njegovim korjenima izabrala Dougraya. Kažu kako je on za nju, najbliže onom sexy profinjenom imageu kojim je Bond tako odisao za vrijeme dok ga je glumio Sean Connery, složiti će te se najbolji James Bond do sad.
I za kraj kollko je ova vijest sigurna, pita se i sami web site koji ju je i prenio, no gdje ima dima ima vatre. Zar ne ?

U subotu je završio ovogodišnji skandalom obojani filmski festival Mostra. Zanimljivost oko zatvaranja tog festivala je da se zatvaranje tj. dodjeljivanje nagrade dešavalo u obnovljenom Tetro la Fenice a ne na otočiću Lido gdje su bila glavnja dešavanja, prikazivanja filmova i novinske konferencije.

No eto uz sve skandale od otvaranja pa do zatvaranja, došao je kraj 61 Venecijanskoj Mostri.
Zlatnog Lava za najbolji film je uzeo film britanskog režisera Mikea Leigha "Vera Drake".
Izašavši na scenu da primi nagradu, Mike Leigh se cinično zahvalio Canneskom festivalu na tome što su ga odbili i time zapravo izrekao neizrečeno a to je da je po mišljenju kritičara ovogodišnjia Mostra imala bolji odabir kvalitetnijih filmova od imenovana festivala.
"Vera Drake" je uz to dobila i nagradu za najbolje ostvarenu žensku ulogu, a zaslužila ju je Imelda Staunton.

Srebrnog lava osvojio je Alejandro Amenabar sa svojim filmom "Unutrašnje more". Glumac iz istoimenog filma Javier Bardem je dobio nagradu za najbolju mušku ulogu.

Treći dobitnik festivala je Koreanac Kim Ki-duk i to je dobio dvije nagrade, prva je specijalni srebreni lav za režiju svog filma "Binjip" te druga, nagradu kritike (FIPRESCI).

Eto sad bi bio izvrstan potez nekog od kino distributera ili prikazivača da se odluče prikazati retrospektivu tih filmova i u nas, pa da ne moramo baš svaki put potegnuti na Zapad kako bi vidjeli vrhunska filmska ostvarenja.

Box officeom ovaj vikend zavladali su zombiji. Nakon dvotjednog izvrsnog vikenda za film «Hero» (pao je na 4. mjesto) došlo je do smjene na vrhu, gdje ga je na tronu zamjenio visokobudgetni sf-horor "Resident Evil: Apocalypse,". Što reći nego da su se ljudi zaželili nakon dvotjedne poezije pokreta zmiksanih s kung-fu borbama malo krvavih obračuna s živim mrtvacima.

Ljestvica glasi:

1. "Resident Evil: Apocalypse" 23.7 milliona US$.
2. "Cellular" 10.6 milliona US$
3. "Without a Paddle," 4.6 milliona US$
4. "Hero" 4.4 milliona US$
5. "Princess Diaries 2: Royal Engagement" ,2.93 milliona US$
6. "Anacondas: The Hunt for the Blood Orchid" 2.90 milliona US$
7. "Vanity Fair" 2.74 milliona US$.
8. "Collateral" 2.70 milliona US$
9. "Napoleon Dynamite" 2.65 milliona US$
10. "Paparazzi" 2.60 milliona US$.

Jedan od većih filmskih festivala u Sjevernoj Americi je otvoren u četvrtak. Za sad za njega nije vezana nikakva skandalozna vijest, što se ne može reći i za Mostru.

Festival su otvorili filmom "Being Julia", Annette Bening zajedno sa svojim mužem Warrenom Beattyem. Po najavama organizatora ovaj bi festival trebao biti prekretnica u dosadašnjoj povijesti ovog Kanadskog festivala.

U slijedećih 10-tak dan koliko traje TIFF iz ukupno 60 zemalja bit će prikazano 328 filmova od kojih su 253 igrana. Od te brojke filmova 100 će biti svjetske premijere, a kako tradicija nalaže film na gala večeri otvaranja festivala biti će Kanadski.

Najavljuju da će svaku večer biti poneka zvijezda na crvenom tepihu kako bi digla raspoloženje filmofila na projekcijama. Najavljeni su Dustin Hoffman, Penelope Cruz, Kevin Spacey, Colin Firth, Sandra Bullock, Orlando Bloom i Sigourney Weaver. Stvarno impresivna Hollywoodska imena.

Organizatori procjenjuju dalje da će utržiti sa ukupnim događajima u i oko festivala u grubo 67 miliona US$. Kažu da je festival kuturni događaj koji ima širi utjecaj od onog Kanadskog te da privuče do 250 000 filmofila, režisera, glumaca novinara i ljudi iz filmske industrije.

Konačno je došao dan da mogu odahnuti, jer sam vidio film godine Fahrenheit 9/11.
Film, kako je moj dobri prijatelj na kraju projekcije rekao, nije ništa novo za nas donio. Na njegovu tvrdnju mogu se samo nadovezati mišljenjem kako je prošlo dosta vremena od prikazivanja u Americi te da su se od tad sami događaji dodatno zakuhali. No svakako film nije dosadan, dapače zabavan je. Osobno se nisam dugo tako dobro nasmijao, pogotovo ne nekoj komediji, već ima ... dugo.
Film ismijava Busha kako sam pretpostavio i čuo.
I još kako ga ismijava.
Prisječajući se sada, ne silazi smiješak s lica mog.

Film objašnjava mješavinom različitih događaja kako je Bush prijevarom došao na vlast, no ima tu urnebesno smiješnih scena gdje ga vidimo kako sjedi bespomoćno u dječjem vrtiću kolutajući okicama: Moore nam u toj sceni pokušava otkriti što se tako kuha u njegovom mozgu, da nije ni rječju ni djelom dao do znanja nama a najviše Amerima kako ga je potreslo što se dogodilo u New Yorku i Washingtonu te da je Amerika pod napadom. Režiser nam sugerira da on u tom trenutku kalkulira (ako može) o tome tko ga je zajebao od njegovih opasnih bussines partnera, od kojih neki mogu stajati iza tih terorističkih akata. Upozoravam da je to urnebesni dio filma i kino koje uopće nije bilo skroz ispunjeno cijelo se smijalo.

Ne možeš vjerovati, pa koji je to smijeh od predsjednika. Tip nema pojma o ničemu, hahaha...
Ahh, oprostite da se skoncentriram. Naime ima on ipak o nečem pojma, a to je kako biti na odmoru i provesti 45% svojeg vremena 8 mjeseci nakon izbora u dokolici glumeći kauboja. Hehe, igrajući golf, posječujući brata si na Floridi. Možda vam se ne bude taj dio svidio, no tu su svi uključivši i mene umirali od smijeha.
I kad već pomisliš da je Moore (genijalac) izrežirao i izmontirao komediju...
Moore nas uvodi u ozbiljnije i nimalo šaljive vode.
Znači kad smo upoznali čovjeka koji je došao na vlast medijskim trikom svojeg rođaka s Fox Newsa Moore nam dalje polako i uporno u tančine razgolićuje ljestvicu straha.

Ona počinje od saudijskog kapitala investiranog duboko u pore baze američke ekonomije (dijelom kojeg upravlja Busheva obitelj) i Bin Ladenove obitelji koja bježi iz zemlje tri dana nakon događaja koji su potresli svjetski poredak u korijenu, zamjenjivanje namjerno ili ne ciljeva od Afganistana do Iraka koji nije imao oružje za masovno uništavanje, kaspijiski naftovod za čije se što prije građenje odmah potpisuje ugovor netom po rušenju talibanskog režima u Afganistanu.

Zatim slijedeća stepenica na ljestvici straha i zla je iskorištavanje mladog i siromašnog svijeta USA kao topovskog mesa u Iraku. Objašnjava u kom grmu leži zec ili od kud tolika moć jednom Bushu unatoč lošim poslovnim potezima i upropaštenim firmama kojima rukovodi ili im sjedi u Upravnim odborima. Kako kaže Moore, uvijek ga neki čudesni financijski anđeo spasi, a da mu nije otac. I pogađete tko je taj anđeo?
Pa to su Saudijci, od strane Moorea i nekih stručnjaka intervjuiranih u filmu, procjenjeni na 5-7% udjela u ukupnoj financijskoj moći USA, stečenog dugogodišnjim ulaganjem u tu državu, ne milijuna, ne milijardi, nego trilijuna dolara.
I da, sve to preko Busha i njegovih prijatelja u poznate banke i sigurne investicije, pa i u AOL.

Vrlo je to depresivna slika no potrebita jer netko treba zalijepiti zidarsku Amerima da se probude iz drijemeža i postanu svjesni svojih postupaka i spremni snositi posljedice krivog odabira ciljeva.
Da bi to Moore našao nije išao daleko, već samo u svoj rodni Flint u kojem je našao svoju prijateljicu kojoj generacijama muškarci iz obitelji odlaze u vojsku. Žena je toliko ufurana, no istovremeno ponosna na svoje domoljublje da joj recimo zastava ne smije nikad dodirivati tlo prije nego li ju izvjesi na kuću. No događa se tragedija. Pogiba joj sin i mjenja svoje stavove te odlazi u posjet Mooreu u Washington, gdje nailazi na nerazumijevanje drugih običnih ljudi zadojenih ratnom propagandom. Ta propaganda im je zamaglila racionalno prosuđivanje i ne mogu razlučiti o čemu se radi te misle da je riječ o opravdanom ratu protiv terorista u Iraku, a ne razrješavanje starih računa i borbi za crno zlato.
Jedno od bizarnijih objašnjenja Busha na filmski upit Moorea zašto se išlo u rat protiv Iraka, bila je izjava da je to stoga jer je Sadam jednom napao njegovog tatu.

U tom protresanju iz polusna, Moore posiže za najokrutnijim oružjem iz svojeg arsenala, a to je običan čovjek koji se osvještava kako rat poprima neslućene oblike i suprotni smjer od početne euforične želje za osvetom i kažnjavanjem krivih.
Sav taj teret krivih razloga rata naravno nose nedužni, a to su djeca. Moore tamo u Iraku samo nailazi na djecu, koja tamo idu ratovati bez saznanja zašto i u čije ime.
On nam odaje stravičnu činjenicu da zapravo bogata, raslojena Amerika jaše ratnog konja koji je sastavljen od djece i ljudi iz najsiromašnijih krajeva USA. Zašto? Zato jer ti ljudi nemaju drugi izlaz doli vojske.
Užas, ali istinito (kao nekad prije 100 godina kad su ti isti ljudi nalazili izlaz u odlasku u svećenike).
Svi ti klinci, kako je za pretpostaviti, sanjaju o školovanju u boljim školama ili kakvoj muzičkoj karijeri pomoću novca zarađenog službovanjem u vojsci.
No, pogiba se. To je okrutna istina koja ih tamo čeka, a ne od regrutnih oficira zajamčena bolja budućnost.

Za to vrijeme u njihovoj domovini se donose razni zakoni (a da se pri tom ni ne pročitaju u parlamentu) među kojima i jedan izuzetno bitan - antiteroristički zakon. Njihovi zastupnici se ne pitaju kakvi su? Jesu li dobri za ljude? Krše li ljudska prava na osobnost? Michael da bi nam dokazao do kud je doguralo to guranje glave u pijesak sjeda u kamionet te preko razglasa tim istim nezainetresiranim zastupnicima kružeći ispred parlamenta čita antiteroristički zakon.

Sugerira nam da je na djelu moguća diktatura ili sveopća kontrola života prožeta paranojom od mogućih terorističkih napada, dok se u toj magli ne obraća na posve banalne činjenice da goleme obalne pojaseve USA pormatra samo jedan policajac i to honorarno i tako dalje...

Ima toga još, no bolje da pogledate sami.
Što se tiče nekih tehničkih stvari u filmu istaknuo bih izvrsnu montažu za koju su mi neki rekli da nije na nivou "Bowling for Columbine". Sam se ne bih uopće složio s time, jer upravo time nam najbolje Moore pokazuje što želi reći. Montaža je briljantna i ne bih ju nazvao propagandnom jer sve druge poglede na stvar možete dnevno gledati već mjesecima na tv i satelitskim programima. I još jedan razlog u prilog dobroj režiji i montaži za razliku od "Bowling for Columbine" je taj da je tu posrijedi opsežniji, teži, zahtjevniji i zasigurno opasniji posao.

Sve u svemu riječ je o jednom izvanserijskom, izvrsnom filmskom uratku.
Nije ono što sam očekivao, unatoč svemu što je moj prijatelj sugledatelj sugerirao. Od toga da su tu više manje poznate činjenice, do tog da je tu posrijedi riječ o propagandi. Mogu samo reći da su tu u filmu na jednom mjestu sažete sve bitnije činjenice koje nama, a pogotovo Amerima daju novi uvid u stanje i raspored stvari na terenu. Preporučam da ga obavezno odete pogledati u najbliže kino, unjesto nekog konzumersko-brzozaboravljivog filma. Moore će vas, ako ne oduševiti, onda pristojno zabaviti, a možda ćete i otkriti neki novi detalj (ako niste tako izvrsno informirani kao moj prijatelj). Posve zasluženo, film je u utrci za najbolji film godine u konkurenciji Američke filmske akademije i dodjeljujem mu kategoriju moždana nirvana (4.9).

Nakon što je procurilo prvo iz kruga ILM-a novinari nisu stali kopati, pa su prizvali duhove prošlosti. Ne, stvarno su intervjuirali Marka Hamilla.
Prije nego započnem, imao sam prije neki dan gorljivi razgovor s jednim mojim prijateljem koji mi se zaklinje i tvrdi štoviše da nastavaka neće biti. On nalazi uporište u toj svojoj tvrdnji, u prijašnjim izjavama Lucasa, kako nakon ovoga ne bude više radio Star Warse jer kako bi trebalo proći isto toliko godina i od ove nove trilogije kako bi se Lucas upustio u snimanje, a on će tada biti prestar.
Nadalje nije mi vjerovao kad sam mu prenio prva šuškanja oko trećeg dijela trilogije.

No eto mu sad, našao sam novu vijest koja govori o istom, ali se sad sam Skywalker oglasio.
On je naime prenio novinarima dio svog razgovora s Lucasom još sa pauza snimanja prvih (zapravo središnjih dijelova trilogije) nastavaka, gdje mu je jednom prilikom prišao Lucas i rekao kako će snimati i nastavak iza "Return of the Jedi". Hamill ga je pitao (i potvrdio moje sumnje), kako to da ne snima prvi dio trilogije već kreće od sredine priče. Lucas je rekao kako je prvi dio puno mračniji i ozbiljiniji te manje komercijalniji i prijemčljiviji od sredine.

Još mu je rekao da će se pojaviti u cameo ulozi kao slično Obi-Wan Kenobi predajući svoj lightsaber slijedećoj "novoj nadi".

Izašla je još jedna zanimljivost na vidjelo, a to je da je u novom izdanju "Return of the Jedi" priljepljena slika Haydena Christiensena preko Sebastian Shawovog (prvi Lord Darth Vader) prikaza duha koji dolazi.

Kao dobra priprema za gledanje filma u petak (karte su već rezervirane) Michael Moorea "Fahrenheit 9/11" dobro su mi poslužila dva dokumentarca, oba nagrađena nagradom Oscar za najbolji dokumentarac. Jedan je "The bowling for Columbine"(dobitnik Oscara 2004.g.) dok je drugi Errola Morrisa "The fog of War" (dobitnik Oscara 2003.g).
Pa prvi još ajde nema neke veze s onim što ću gledati u petak, dok već drugi je pravi pravcati uvod u noć dokumentaraca.

Čitam na prednjoj strani i na poleđini videoovitka dotičnog filma preporuke za gledanje i hrpe nagrada koje je film osvojio. Stvarno impresionirajuće dug popis.
No kao i uvijek, to nije razlog koji me mogao nagnati na gledanje filma.

Još pod utjecajem vrlo emotivnog filma koji je toliko dobro napravljen da u nekim trenucima imate dojam da je riječ o igranom filmu, a ne dokumentarnom. Stvarno izvrsna montaža i kamera.

A sugovornik, kakav je to tek sugovornik, režisera Errola Morrisa. Što reći nego da sam se prisjetio jednog od drmatora iz Pentagona, i ponovno uvjerio u moć jednog od najsnažnijih ministarstava u kabinetu ili ako ćete vladi USA. Definitivno je to vrlo neobičan uvid u događanja koja su promijenila svijet od jednog od ljudi koji je bio gospodar rata i tvorac stroja magle rate.

Ma, riječ je o čovjeku koji je bio desna ruka Kennedyu i Lyndonu Johnsonu za vrijeme njihova predsjednikovanja i koji je kako ćete vidjeti (naravno ako ga budete išli pogledati) bio u sjeni ili na čistini svakog bitnijeg događaja u novijoj američkoj povijesti.

Priča ide kroz 11 lekcija iz života Roberta Strange McNamara. Prije nego idem dalje elaborirati, moram uočiti jednu meni simpatičnu činjenicu, a to je da je on Irac kao i ubijeni mu predsjednik Kennedy koji ga je postavio na mjesto ministra obrane, u vrlo ključnim danima Hladnog rata. Rođen je 1916. godine i uspinjao se na ljestvici od studenta Harvarda do glavnog direktora Forda, gdje će se pohvaliti kako je prvi čovjek koji nije iz obitelji Ford, a da je sjeo na mjesto glavnog direktora tvornice. Sve do poziva u Bijelu kuću i kasnije do direktora Svjetske banke.

No ono bitno što bih istaknuo iz filma jesu događaji oko Kube i krize s nuklernim projektilima. Priča ide da su stigle 2 poruke od kojih je jednu napisao Hruščov, a drugu njegovi tvrdolinijaši. Uglavnom kako se kasnije ispostavilo moglo je doći do 3. svjetskog rata da se odgovorilio na krivu poruku. I drugo tu je susret, siječnja 1992. godine McNamare s Castrom gdje je isto došao do začudnih odgovora od Castra, i postao još svjesniji koliko su za dlaku izbjegli apokaliptičan sukob.

Govorio je i o tome kako je njegova zasluga da se visinski bombarderi B-52 spuste na 1500 metara i bombardiraju preciznije Japan s tzv "požarnim bombama", gdje za finale i objašnjenje te odluke daje zanimljiv usporedni odnos proporcija uništenih japanskih gradova s nazovimo njihovim gradovima blizancima (po broju stanovnika) u USA.

I tada da bi odgovorio na najteži dio filma, a to je pitanje odgovornosti za Vijetnamsko poklaće Američkih sinova prvo je ispričao svoju storiju o Fordu. Tamo, gdje je stajao iza jedne revolucionarne odluke za auto industriju, a to je pojas za koji sam tvrdi da su ljudi od njega zazirali ali da je spasio mnoge glave.
Te nakon toga je došao uspevši se najviše na ljestvici u Fordu na mjesto ministra obrane.
No sve se svodi na to da taj čovjek u godinama ne žali nakon godina introspekcije ništa što je učinio, naravno priznajući da je radio mnoge greške.

Ma film je naprosto izvrstan, potresan, pun zanimljivh detalja i definitvno novi pogled na stvari iz kuta jednog od tadašnjih moćnika Bijele kuće. Još za kraj obratite pažnju na dio gdje dotični priča o Kennedyevoj smrti i izboru mjesta pokapanja, potresno.

Moram također spomenuti da je muzička podloga skladatelja Phillipa Glassa, izvrsna podloga svim događajima o kojima govori McNamara.

Film zaslužuje najvišu ocjenu i jedan je od najboljih filmova koje sam ove godine gledao, te mu dajem ocjenu (4.78) ili kategoriju moždana nirvana.

Poučen nekim iskustvima u povijesti i Quentin Tarantino želi napraviti prethodnik filma "Pulp Fisction". Prvo što se mogu odmah sjetiti jest takav isti slučaj sa SF trakavicom "Star Wars", gdje je prvo napravljena sredina trilogije a onda se dosta godina kasnije išlo na ekranizaciju samog početka trilogije. Možda nerazumno, ali vjerojatno je Lucasu izgledalo za gledatelje najinteresantnije snimiti centralni dio trilogije.

No vratimo se na film koji prethodi "Pulp Fictionu". Tu vijest koja bi mogla značiti stvaranje trilogije, iznio je na vidjelo dana John Travolta (koji je u Pulpu glumio Vincenta Vegu). On je rekao kako ga poznati režiser zove svakih šest mjeseci i priča mu o Vega braći koji bi mogli biti film uvertira u Pulp Fiction.

John Travolta se našalio i rekao kako su Pulp snimili u vremena kad se nije išlo u produkciju s ogromnim svotama novca te da ne zna da li bi on sada bio po volji Quentinu. Pošto ta izjava definitivno dolazi iz ustiju Travolte, mogli bismo to shvatiti kao poziv u pomoć. Naime za Travoltu je nakon lansiranja u orbitu filmskih zvijezda pomoću rakete "Pulp Fiction", uslijedio niz njegovih loših filmova, te se vjerojatno uz Vincentovu pomoć Travolta želi ponovno reafirmirati kao karakterni glumac.
Bilo bi to fenomenalno i za jednog i za drugog, no vidjet ćemo kako će se to sve razvijati.

Michael Moore cilja na Oscara. No kako on to kaže, ne želi u dogovoru sa ekipom ovaj put ići (kao što je to slučaj s filmom "Bowling for Columbine") na Oscara za najbolji dokumentarac, već na Oscara za najbolji film.

Još jedan razlog zašto se ide na uvjetno težeg Oscara, je taj da gorljivi zagovornik istine Michael Moore želi prije izbora u USA prikazati film na televiziji i time još više osvijestiti američku javnost, i biti jezičac na vagi kojim će biti smijenjen Bush. Moore sam kaže, ako će film vidjeti par miliona Amera više i to urodi plodom - smjenjivanjem Busha, Oscar za dokumentarce i nije više tako bitan.

Tim svojim manevrom je unaprijed miniran mogući Oscar za najboji dokumentarni film, jer po propozicijama nagrade Oscar, film koji želi biti u konkurenciji za najbolji dokumentarac ne može biti prikazan na tv-u unutar 9 mjeseci od premijere.
No propozicije Američke Akademije ne kažu ništa o tome da takav film ne može biti u konkurenciji za Oscara za najbolji film.

Nekako na Mostri u Veneciji ništa ne hoda ko' podmazano. Neki dan na televiziji sam gledao reportažu u kojoj se opisuje napor organizacije festivala da posloži kockice novog pomlađenog festivala.
No, tu su demostranti za prava radnika, antiglobalisti, krivi odabir filma za otvaranje i sad mini skandal oko Al Pacina.
Organizatori su napravili propust prilikom promotivne projekcije filma Al Pacina "The Merchant of Venice" te se dotični glumac nije imao gdje sjesti. Do sad sam mislio da su to tipična balkanska posla, no eto, nisu ni Talijani imuni na greške.

Naime nova politika festivala je primamiti što više gledatelja, no ovdje je kažu kompjutorskom greškom došlo do generiranja 200 karata viška i pri tom je zvisio - Al Pacino. Hehe...

Uslijedile su isprike primjera "to je (misli se festival) stari FIAT-ov motor uguran u Ferarrijevu karoseriju", no uzalud.

Pale su prve uvrede i to od producenta koji je izjavio kako ga tu više nikad neće vidjeti, dok zvijezda večeri Al Pacino je bio oduševljen otimanjem gostiju festivala za karte, i pogledao prokciju nešto kasnije.

Zvijezda Collaterala je danas bila na kupanju na Mljetu i razgledavanju grada Dubrovnika.

U svojoj kratkoj izjavi za tv na aerodromu kraj Dubrovnika, rekao je ono što svi vole čuti - da su ljudi prekrasni i fini.

Na pitanje novinara HTV-a kako je doznao za Dubrovnik, samo je zagonetno odvratio da je posrijedi preporuka prijatelja.
Pitam se kojeg?

Za ovaj u USA produženi vikend nije došlo do bitnijih promjena na listi najgledanijih filmova po utršku po kino blagajnama diljem USA.

Ljestvica izgleda ovako:

1 Hero 8,805,000,US$
2 Without a Paddle 7,050,000, US$
3 Anacondas: The Hunt for the Blood Orchid, 6,400,000 US$
4 Paparazzi , 6,250,000 US$
5 The Cookout, 5,600,000 US$
6 The Princess Diaries 2: Royal Engagement, 5,421,000 US$
7 Wicker Park, 5,400,000 US$
8 Collateral, 5,000,000 US$
9 Vanity Fair, 4,846,000 US$
10 The Bourne Supremacy, 4,100,000 US$

Nije neka velika tragedija za predstojeći film The Revenge of the Sith, no u filmu je trebao sudjelovati jedan od boljih (ako ne i najbolji) negativaca novije Hollywoodske filmske produkcije, a to je Gary Oldman.

Govorkanja su bila da je u opciji za davanje glasa Generalu Grieviousu. Kako vijest glasi na oficijelnom sajtu Star Warsa, general Grievious je opisan kao vojni časnik koji je proizašao iz krugova Konfederacije Nezavisnih planetarnih Sustava. Opisuju ga kao jednom polovicom vanzemaljca neljudskih karakteristika, a drugom je android. On je zakleti neprijatelj Jedi vitezova te ih bjesomučno lovi, a lightsabere ubijenih Jedija vješa oko svog pojasa. Kao strateg je gotovo superioran Jedijima kao i u bliskoj borbi zbog svojih mehaničkih tjelesnih poboljšanja-dodataka.

Vjerujem da bi to Oldman izvrsno napravio, no problem je u sindikalnim pravima, jer se film ne radi pod blagoslovom sindikata glumaca kojem pripada sam glumac, a on nije htio kršiti njihova pravila i sudjelovati u filmu "ilegalno".

Producenti su totalno izluđeni jer nkako da nađu novog Supermana, čak su dali i oglas u kojem traže nasljednika Reevesa.
Osobno neznam zašto su odustali od Toma Wellinga kojeg smo upoznali u Smallvillu.
Tu je i prezgodna njegova partnerica Kristin Kreuk koja glumi Lanu Lang u mlađim danima koja bi također bila izuzetna akvizicija za film.
No avaj tome jer izgleda da se odabir bliži kraju. Sada je u užem izboru James Caviezel od novijih dana znamo po ulozi u Mel Gibsonovoj "Pasiji".
Ovu ulogu u filmu "Superman returns"odbili su do sad Jude Law, Josh Hartnett i Brendan Fraser.
Za sad se zna samo da je režiser Bryan Singer.

Do sada su tu bili Tom Hanks, Steven Spielberg, Tom Cruise a danas je došao red za fanove Johnnya Deppa. Naime on se pojavio na filmskom festivalu Mostra na otočiću Lido, kako bi promovirao svoj novi film koji tek treba ići u redovitu projekciju u USA.

Riječ je o filmu "Finding Neverland", jednoj u nizu ekranizacija života Petra Pana gdje, ako je za vjerovati kritičarima Depp briljira toliko da je već sad postao neslužbeni kandidat za Oscara. Naravno kad su ga pitali zna li nešto o tome, on je odgovorio niiječno.

Osobno jedva čekam 9. rujna kada je najavljeno da u hrvatska kina stiže kontroverzni dokumentarac Michael Moorea, dobitnik ovogodišnje Zlatne palme, FAHRENHEIT 9/11 u distribuciji Discovery-a.
A vi?

Antiglobalizacijski aktivisti su se okomili na filmski festival u Veneciji.

Oni se ne slažu sa novim ili starim preslaganjem moći u filmskoj kulturi, gdje je prednost dana bogatom i svemoćnom Hollywoodu (i naravno njihovim blockbusterima), te se ne slažu i sa previsokim kino kartama (to se slažem, karte su i unas preskupe bez obzira na komfor novootvorenih kina kao npr. ovih u Zagrebu). Tako su deseci protestanata prosvjedujući protiv gore navedenog, zapravo zasijenili (a kasnije je i publika dovršila započeti posao protestanata, izviždavši "Terminal mana") svečano otvaranje festivala u srijedu, i pojavljivanje Tom Hanksa i Stevena Spielberga na crvenom tepihu.

Nepozvani gosti, kako kažu organizatori festivala , svoj su protest pokazali parkiravši se s autom zamaskiranim u gusarski brod ispred kinodvorane.
Inače to nije sve jer je organizator antiglobalizacijskog pokreta u Veneciji izjavio da festival mora biti otvoren svima i da će se njihov glas još čuti.

Počela je Vencijanska Mostra. Nekako čitajući tisak jučer i danas dobivam osjećaj da je za početak jednog od najstarijih filmskih festivala u Europi odabran krivi film za otvaranje. To se može okriviti i sami festival ako je dosad (njih pet) toliko direktora promijenjeno, jer naravno svaki od njih unosi neke svoje novitete.

Dakle na otvaranju 61 Venecijanske Mostre došlo je do razočaranja publike i lošeg prijema Spielbergova filma «Terminal man» s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. Sve to unatoč dolasku režisera i galvnog glumca, za pretpostaviti je da je publika očekivala kao i obično Woodya Allena (koji nije završio svoj film).

Projekcija je prethodila jučerašnjem svečanom otvaranju dok glavni program započinje danas s filmom Delivery, grčkog redatelja Nikosa Panayotopoulosa. Bitno je još za spomenuti da u žiriju ovogodišnjeg festivala sjedi i Scarlett Johannson dok predsjedava režiser John Boorman.

Ukupno u konkurenciji za Zlatnog Lava konkurira ove godine 21 film.

Tko nije čuo ili igrao tu vrlo popularnu igru, sigurno će to msada moći nadoknaditi u filmskom uprizorenju te igrice.
U dosadašnjoj suradnji Warner Brosa, Universala i Software, kompanije odgovorne za nastanak same igre, kuha se visokobudgetna filmska «igra».

Sam filmski scenarij je samo što nije gotov kako je to izjavio Todd Hollenshead. Dalje dodaje kako je Universal vrlo zadovoljan sa razvitkom njihova nova filmska mezimca kojeg je preoteo Warneru.On još dodaje da je taj filmski projekt u izradi još od 2002 godine te da prvi scenarij za rauzliku od drugog nije naišao na simpatije odgovrnih iz studija.
Hollenshead je još dodao kako im je želja da stvore svijet Dooma koji će biti napet stravičan I sve ono što te Doom igre zajedno čine igračima koji će taj film rado pogledati.

Što se tiće Universala predprodukcija i casting su u tijeku te se govorka kako za jednu ulogu u krugu glumaca konkurira popularni The Rock.
Za one koji ne znaju sadržaj ot prije iz igrica, u kratko riječ je o znastvenicima u jednom laboratoriju na Marsu koji izvode opasne eksperimente i pri tom neoprezno otvore doslovno vrata Pakla iz kojeg se po tom znanstvenom kompleksu razmile kojekakva čudoviišna stvorenja. Ona naprave kaos, makljažu i tad na scenu stupa grupa vojnika koja trebaju to raščistiti. Vjreojatno (100%) jedan od njih je i naš The Rock.

Naime, američkom glumcu James Doohanu postavljena je zvijezda na Hollywoodskoj šetnici slavnih.
Poznat po tome što je utjelovio inžinjera stroja Enterprisea Scotty-a u sf serijalu Star Trek, te i po onom počesto zazivu njegovih ratnih drugova u pomoć "Beam Me Up" Scotty!”.

Par dana su trajala događanja u Hollywoodu, kojima se odavalo priznanje Doohanu i njegovu potpunu povlačenju iz filmska života, danas čovjeku koji je teško prepoznatljiv, načet teškim bolestima, Alzeheimerom i Parkinsonom.

This is a galactic day in this town full of stars - rekao je George Takei inače poznati kao Sulu, koji je u svom govoru u povodu postavljanja Doohanove zvijezde htio njoš naglasiti kako je on osoba koja je utjelovila duh Star Treka svojim beskrajnim glumačkim talentom.
Sve to u potpunosti zasluženo, mi je ipak zazvučalo jako tužno, više kao oproštaj prijatelja od čovjeka koji je umro, a ne od još živučeg, tek umirovljenog glumca.