Da film koji mi je bio na početku interesantan, jer je imao zanimljiv zaplet i misterij oko krvne zakletve ljudi koji su za vrijeme službovanja u Vijetnamu počinili nešto grozno, a ne znamo što točno.

Sve to zajedno pomiješano u film "Word of Honor" s Donom Johnsonom, kojeg dugo nisam vidio u glavnoj roli nekog Američkog filma, učinilio mi se vrijedno pogledati.

Što reći? Pa film je pravi pravcati propagandni film USA Army Force. Govori o časti pojedinca koji se žrtvuje za dobrobit drugih.
Film postaje nejasan kad režiser treba odgovoriti na dva pitanja: zašto se opravdava zločin pa makar ne učestvovao u njemu i razlog zbog čega jedan od sudionika odluči propjevati o tom zločinu – što začudno koincidira s ratom u Iraku.

Želja je to po meni da se opravdaju mogući zločini koje će počiniti američki vojnici u Iraku, a opravdanje za to će im dati ljudi kroz maglovitu premisu: bio je rat i vi niste bili tamo te mi nismo išli dobrovoljno nego smo bili draftirani te smo morali ići i jedan dan smo nakon što smo bili dobri ljudi poludili i pobili cijelu bolnicu s pacijentima i osobljem, jer su ljudi bježali. Ja se pitam zar ljudi ne bježe na vrat na nos kad vide oružje?

No uglavnom, u filmu koji bi glatko mogao poslužiti kao alibi-propagandni film četničke vojske koja je pobila pacijente bolnice u Vukovaru za vrijeme domovinskog rata, ili još bolji alibi za masakr stotina nedužnih civila u Srebrenici, hranit će se američke duše te će imati razloga vjerovati da ako
nekad počiniš masakr ili genocid, naći će se netko iz vojske i dati mu za to opravdanje.

A stravična je činjenica da je film hrana za široke mase i svi ga vole konzumirati. Pa strašno, ali eto što pokušava progurati filmska industrija.
Pitam se, vjerujem sasvim opravdano, kako tim glupanima ne dođe u glavu napraviti film koji će opisati događanja u Srebrenici i pokazati pravu sliku rata, u kojoj nema dobre slike i konačno da ta Hollywoodska filmska mašinerija izađe iz te izraubane teme oko Vijetnama i krene u ozbiljnije vode. A ima toliko dobrih tema u svijetu.....

Sva sreća što je napravljen film koji pokušava na svoj način odgonetnuti što se desilo, u ako ne najvećem suvremenom genocidu, onda sigurno u jednom od većih na ovoj planeti, a to je Rwanda.

Za kraj film naravno završava happy mealom injekcijom za totalnu amneziju svekolikog Američkog pučanstva na moguća ratna zvjerstva i to je to.
Film je osim što je smeće u pogledu produkcije i rupa u scenariju gore pobrojanih, zbog svojih pomirljivih zaključaka spram ratnozločinačkih tendencija užas i pravi horor.

Preporuka, ne gledati (opasno po duševno zdravlje). Ocjena je 1, plus kategorija baci u zaborav.

Još ne mogu doći k sebi da netko takva sranja pokušava uopće snimiti, i da netko poput Don Johnsona pristane glumiti.