Sprema se remake klasika horora iz 1980, Carpenterov film "Magla".
Samom Carpenteru je bio ponuđen režiserski stolac, no on je to odbio rekavši da mu je dosta jednom režirati taj film i da je vrlo laskavo to što će snimiti remake njegova filma za kojeg je on spremao mogući nastavak.
Carpenter će samo taj film producirati.

Moore je ljut!
Moore je poludio!!
Tako bi mogao glasiti moj zaklučak jer izgleda da jedan pošetni amerikanac pokušava preokrenuti mogući negativni tijek izbora.
On i njegovih pretpostavljam 1200 istomišljenika među kojima će biti: profeisionalnih i amaterskih snimatelja, te drugih raznih filmskih djelatnika, doći će na izborna birališta snimati tijek glasanja diljem saveznih država Florida i Ohio. Oni će se posebno orjentirati na ona birališta gdje glasaju zajednice hispano i afroamerikanaca.
Tim svojim nastojanjem Moore pokušava spriječiti razne malformacije u tim spornim državama, gdje je trenutno neizvjestan ishod tj. mrtva utrka između dva predsjednička kandidata.

I najbolji negativac na filmskom platnu za ovu godinu proglašen je George W. Bush, za svoju ulogu u Fahrenheitu 9/11.

Britanski filmski magazin Total Film nedavno je sproveo je veliku anketu u G.B., u kojoj među mnoštvom vrlo uvjerljivih ovogodišnjih filmskih negativaca titulu najboljeg nije ponio nitko drugi doli George W. Bush.

Koliko se ja sjećam ovakvu čast nije imao ni Reagan koji je za razliku od našeg naturščika bio profi glumac.
Sad me samo zanima da li će mu uručiti kakvu nagradu! :))

Upravo sam došao iz Kaptol-centra gdje sam iskoristio besplatno kino povodom otvorenja novih dvorana multiplexa.
Gledao sam "Catwoman".
Na projekciji sam spazio meni poznata blogera. Naime ugledao sam Equilibriuma koji je izgleda kao i ja ima malo onaj "kvazi šovinistički" ukus u filmove kad smo odabrali isti film (u kojem iako pršti od Halle Berryinog sexappeala nije dostignut onaj iz Swordfisha), a ne recimo ruski film "Povratak". No sve usvemu osim poznatih Blog faca novootvorene kino dvorane me nisu impresionirale. Mislio sam da će se više potruditi oko prostora za noge i tijelo. Osjećao sam se cijelo vrijeme projekcije ko u "školjki" nekog reli vozača. Dosta neudobno i malo mjesta za noge.
Još uvijek je bolji Cinestar sa svojim ogromnim foteljama.
O filmu neki drugi put.

Danas je u Jutarnjem (a 22 o.m. na stranicama ZFF-a) osvanula vijest od pobjedniku ZFF-a u kategoriji nagrade publike.
Tako je tu ponekad najdražu nagradu odnio na II. Zagreb Film Festivalu, meni stvarno fenomenalan, film "Osama" režisera Siddiqa Barmaka. Još jednom bilo bi važno spomenuti da je to prvi afganistanski film nakon pada vladavine Talibana.

Otvaraju se za svekoliko pučanstvo u četvrtak nove kino dvorane Broadway multiplex centra.
Kako piše u Jutarnjem, prigodom otvorenja Broadway vlasnici se zaklinju kako će im filmska ponuda u budućnosti zbog novootvorenih kino dvorana biti više okrenuta svjetskom i europskom art filmu. Bumo videli!
No druga dobra vijest za sve filmofile, jest da će biti prikazani LOTR (nešto za veliku obožavateljicu i 10000-itu blogericu) zatim Matrix i Harry Potter trilogije u kompletu.
Eto dobrog poziva na fini filmski maraton (za sve one koji nisu stigli na prethodni filmski maraton u Boradway kinima).

1 La Mala Educacion 7.100 gledatelja

2 Collateral 6.697 gledatelja

3 Dodgeball: A True Underdog Story 3.446 gledatelja

4 Shrek 2 2.873 gledatelja

5 King Arthur 2.774 gledatelja

6 Hellboy 1.663 gledatelja

7 Around the World in Eighty Days 1.653 gledatelja

8 Terminal,The 1.546 gledatelja

9 Ta divna splitska noć 887 gledatelja

10 I, Robot 753 gledatelja

1. Grudge,The 40 miliona US$

2. Shark Tale 14.3 miliona US$

3. Shall We Dance? 8.61 miliona US$

4. Friday Night Lights 7 miliona US$

5. Team America: World Police 6.6 miliona US$

6. Ladder 49 5.42 miliona US$

7. Surviving Christmas 4.5 miliona US$

8. Taxi 4.25 miliona US$

9. The Forgotten 3.4 miliona US$

10. I Heart Huckabees 3 miliona US$

Ova igra-pitalica zove se: Tko je siguran ?

Prije nego počnem sa time tko je siguran za svoju filmsku rolu, reći ću što je 100% sigurno.
To je da se snima novi nastavak "Supermana".

I sad nastavljam sa slijedećom sigurnom stvari. Ta druga sigurna činjenica, jest da režiser Bryan Singer.

Nakon ovih sigurnih, nemre-omanuti činjenica, idu one ne skroz sigurne mogućnosti ali definitivno najave stvarno obečavajućeg castinga.

Tako slijedeća stvar koja se nameće jest: tko je glavni glumac ili novi Superman?
Svašta se pričalo, no iskrsnuo je jedan homo novus, to je Brandon Routh.
I što sad reći za taj odabir, nego da ga je castirao sam Singer i nemojte zaboraviti, to je onaj Singer koji je režirao genijalni film Usual Suspects.
Osobno sam mislio da će to biti Tom Welling iz «Smallwilla», no da Siger ima nos za dobar odabir, potvrđuje činjenica njegova izbora tada nepoznatog Hugh Jackmana za ulogu Wolverina u "X-menu". Znaći Tom nije i to smo sigurni.

Dalje se ide u spekulacijama oko toga, da je moguć ponovni susret režisera Singera i Kevin Spaceya. Oni su surađivali na "Usual Suspects" i po završetku snimanja je tada "Keyser Soze" izjavio kako bi rado ponovio odličnu radnu atmosferu i suradnju na filmu s Bryanom Singerom.
Dakle ta slijedeća nepodjeljena uloga Lexa Luthora mogla bi (nesigurno) pripasti Keyser Sozeu.

I tu nije kraj dilemama oko uloga tog sigurno velikog projekta "Superman returns", jer naime ima dilema kome dodijeliti ulogu Lois Lane.

Lois bi izgleda mogle odigrati neka od slijedećih 6 glumica, a to su: Mischa Barton iz "The O.C.", Charisma Charpenter iz serije "Angel", Mia Kirshner iz "The Crow: City of Angels", Evangeline Lilly iz "Lost," te nakraju vrlo, vrlo atraktivan (složiti ćete se sa mnom) izbor je i Natalie Portman koju pamtimo kao princezu Amidalu iz "Star Wars" trilogije, te na kraju i Keri Russell iz "Felicity".
Eto puno zgodnih mladih i atraktivnih glumica i huh, režiser je na slatkim mukama. Tko mu ne bi zavidio. :))

Ben Kingsley se pojavio u uskom izboru za film koji će baciti pravo svjetlo na Dr.Smrt tj. Dr.Jack Kevorkiana koji je na svoj način "podržavao" eutanaziju.
Glumca Ben Kingsleya režiser Barbara Kopple ima na vrhu liste želja za taj film.
Režiser je još istaknuo da on ne želi ničim biti na strani kako on kaže tog vrlo slojevitog čovjeka (dr. Kevorkiana) za kojeg misli da je genijalac.
U svemu tome javio se i sam Kevorkian koji izrazio želju da pomogne režiseru u snimanju filma omogućavanjem pristupa njegovim privatnim dokumentima.

Svi koje oduševljava opus «bad boya» danske kinematografije Larsa Von Triera doći će uskoro na svoje. Uskoro će se moći u kinima vidjeti nastavak trilogije započete filmom "Dogville", a nastavljene s filmovima "Mandarlay" (u kojem lik Grace iz prvog dijela trilogije pokušava na plataži u Alabami ukinuti ropstvo) te "Washington".

Osim te "nazovi američke trilogije", krenuti će u snimanje filma s antikristom u glavnoj ulozi. E sad ono što se neće svidjeti mnogim crkvenim krugovima u ovom širokim masama namjenjenom hororu, jest da Trierov antijunak će imati glavnu ulogu u stvaranju svijeta. Snimanje je predviđeno da će započeti 2006.g.

Sprema se nastavak Aliena i to šesti po redu. Svi koji su gledali prethodne nastavke znaju da se sad sprema radnja odvijati na Zemlji a ono nepoznato je da li će u njemu poručnicu Ellen Ripley glumiti ponovno Sigourney Weaver.

Sigurno je izgleda po navodu Dark Horizonsa, kako će režiser ovog nastaka biti britanski režiser Paul W. S. Anderson ("Resident Evil","Alien vs. Predator").

On je dapače zamoljen od Twentieth Century Fox-a da napiše scenarij za taj film i da po svojoj volji izmisli nove alien-kreature, i naravno to ne bi smjeli biti Predatori.

I sad stvarno pogledao sam njegova dva uratka i ono što mogu zalključiti da je "Resident Evil" imao bolje razrađeni suspens od mix-filma, dva klasika sci-fi horrora ("Aliens vs. Predator") i ako bude bio kao prvo navedeni neće biti loš rezultat. Ono čega se bojim, je da ne usere dobar serijal s nekim lošim alien-stvorenjima.

Alien nije Alien bez Sigourney Weaver kao Ellen Ripley.

Izgleda da se sprema još jedan film-prethodnik.
Universal Pictures je objavio kako namjeravaju snimiti nastavak uspješnice iz 1993.g, "Carlitos way", u kojem će gangstera Carlito Brigante-a u mlađim danima glumiti Jay Hernandez a ne više Al Pacino.

Film ima (za sad) naziv "Carlito's Way: The Beginning". U filmu će biti riječ o usponu Carlita kroz kriminalni milje Harlema 60-tih godina.
U ovom filmu će se jedino od stare ekipe na platnu pojaviti Luis Guzman koji će imati ulogu kubanskog ubojice Nacho-a. Sean "P Diddy" Combs i Mario Van Peebles su za sad jedne od poznatijih faca koje će se također pojaviti u nekoj od uloga u filmu.

1. Collateral, 9.504 gledatelja
2. Kralj Arthur, 4.958 gledatelja
3. Shrek, 23.070 gledatelja
4. Anakonde: Lov na krvavu orhideju, 2.898 gledatelja
5. Terminal, 2.069 gledatelja
6. Put oko svijeta u 80 dana, 1.975 gledatelja
7. Ta divna splitska noć, 1.411 gledatelja
8. Ja, robot, 1.082 gledatelja
9. Tjelesna straža, 1.079 gledatelja
10. Bogomdan, 889 gledatelja

I treći vikend za redom na američkom box officeu vlada:

1. Shark Tale, 22,100,000 miliona US$
2. Friday Night Lights, 13,060,000 miliona US$
3. Team America: World Police, 12,300,000 miliona US$
4. Shall We Dance, 11,623,000 miliona US$
5. Ladder 49, 8,607,000 miliona US$
6. Taxi, 7,700,000 miliona US$
7. The Forgotten, 6,000,000 miliona US$
8. Raise Your Voice, 2,975,000 miliona US$
9. The Motorcycle Diaries, 1,685,000 miliona US$
10. Sky Captain and the World of Tomorrow, 1,310,000 miliona US$

Završen je 2 zff. Pobjednici su proglašeni u 20:00 sati pred prepunim gledalištem kina SC-a, uoči prikazivanja zadnjeg bloka filmova na ovogodišnjem festivalu (Underground, Marija milosti puna).
Pobjednici su:
u kategoriji kratkih filmova:
Kava i Cigarete (Un Cartus De Kent Si Un Pachet De Cafea)
Cristiana Puiua, Rumunjska,

u kategoriji dugometražnog igranog filma:
Slijepo Okno (Mang Jing) režisera Li Yanga (na slici), Njemačka/Hong Kong/Kina,

u kategoriji dokumentarnog filma: Kontrolna Točka (Mahssomim) Yoav Shamir, Izrael.

U usporednom festivalu bratu blizancu, Festivalu prvih nagradu je odnio:Marijan Vejvoda za „Autolopatu“

Special mention žirija dobio je dokumentarni film Putinova Mama (Poetins Mama) Ineke Smits, Nizozemska te film Marija milosti puna, dok se još očekuje pobjednik po glasovima publike.

Poslije ovog prizivanja i uz znatno manje gužve pred ulazom u kino dvoranu uslijedilo je prikazivanje odlična slovenska kratkometražna filma "Srce komad mesa" autora Jana Cvitkovića iz Slovenije. Film je to o podebelom mesaru koji u autobusu na putu s posla jedan dan susreće mladu i atraktivnu djevojku. On je neodlučan, te se sve svodi na njihovo izmejnjivanje pogleda. Sve to ide tako dok jedan dan naš junak ne uzmogne hrabrosti da siđe na busnoj stanici, gdje i Ona redovito silazi. Prati ju do teretane, pa nazad do busne stanice gdje se opet ustrtari i tek izmjeni pokoji smješak s djevojkom.

Nakon ovog filma uslijedio je dobitnik Sundance film festivala "Mean creek", režisera Jacoba Aarona Estesa, au naslovnoj ulozi je mlađi brat Macaulay Culkina, Rory Culkin.
To je drama o osveti grupe mladića i jedne djevojke nad školskim sileđijom koja završava nesretnim, po sileđiju pogubnim raspletom. Naime lik koji tumači Rory je nagovorio svog brata i njegovog prijatelja da «nauče pameti» tog nasilnika tako što će ga odvesti na izlet na rijeku i u igri «truth or dare» natjerati ga da se skine gol i tako otpliva i vrati se kući. Sve to ima smisla dok zapravo ne vide da taj sileđija nije onakav kakvog su si zamišljali da će biti, te se počnu nećkati oko osvete. U tom raspravljanju dok su na čamcu usrijed rijeke dolazi do pada u vodu nasilnika te on se utapljajući udari glavom o stijenu i umre.
Tu nastupi totalni rasap naše male osvetničke družine koji njegov leš zakapaju uz obalu i kasnije se zavjetuju na šutnju. Dolaskom nazad u gradić, većina onih koji nisu bili za izvršenje osvetnička plana ipak odlučuju i odlaze na policiju.

Izvrstan film s odličnim novim glumačkim licima dokaz je da nema potrebe da se u američkoj filmskoj industriji non-stop posiže za remakovima i kopiranjem u japanskoj i drugim filmskim industirjama svijeta. Ocjenjujem ga s 4.3 i kategorijom moždani joging.

Pošto je prva projekcija kasnila svojih 15-tak minuta stvorila se gužva za drugu koja je po broju publike bila prva predstava večeri.

Na programu su bili odličan kratki film iz Belgije "Carlo" kojeg bih nazvao kratkom crnom komedijom. Priča govori o čudnim raspletima sudbine i o utjecaju na nju najvažnije sporedne stvari na svijetu. Naime film započinje prikazom sudbine krava u klaonici i tamo zaposlenog Carla. On u čudnom raspletu sudbine mora zamijeniti svog prijatelja slomljenih nogu na nogometnoj utakmici. Iako nevoljko, Carlo pristaje i odlazi ususret svojoj zloj sudbini. Njegov problem je što ne zna francuski, a momčad je iz frakofonskog dijela Belgije. I ko za vraga ulazi u krivi auto. Auto je nakrcan pljačkašima, dok u drugi auto s nogometašima sjeda pravi četvrti član pljačkaške bande. Vidjevši gdje ga vode Carlo glavom bez obzira bježi no oni ga uhvate te smaknu u šumi gdje režiser u posljednjem kadru prikazuje krdo krava koje prilikom smaknuća okreću nesretnom Carlu guzice.

Drugo cjelovečernje filmsko djelo je izvrsno režisersko postignuće Sidiqqa Barmaka,"Osama".
Prije svega treba spomenuti da je to prvi snimljeni film nakon svrgavanja talibanskog režima u Afganistanu. Osobno sam bio skeptičan i nisam se ni približno nadao onome što sam vidio, od tog za mene nepoznatog filmskog režisera. Tako to biva da kad se ne nadaš ničemu ili si nabrušen negativno, u smislu : eto došao je film koji je pokupio hvale kritičara i dobio prestižnu nagradu, a to je tek prvijenac jedne nove zvijezde na filmskom nebu, a zapravo dobiješ nešto neočekivano dobro.

Što me to oduševilo u tom filmu koji je obišao mnoge filmske festivale i dobio "Zlatni globus"?

Ono što naočigled izbija u prvi plan jest jedna oštra, žestoko politički intonirana socijalna drama o beznadnosti življenja obespravljenih afganistanskih žena.

Film iznosi jedan meni novi pogled na stanje stvari za vrijeme okrutna talibanska režima i to ne iz druge ruke zapadnih medija već od čovjeka koji je tamo živio i proživljavao sav taj teror. Taj novi kut gledanja britak je, reže, te prolazi kroz sve društveno nametnute običaje, duhovne prljavštine i licemjerja nametnuta od strane talibana.
Bijeda prikazana u filmu asocira me na zaboravljeno razdoblje prošlog stoljeća i razorenih gradova nakon drugog svjetskog rata. Čovjek bi pomislio da je film o tom razdoblju, a ne prošlosti od prije par godina, da se povremeno tu i tamo ne provozaju talibani na svojim suvremenim japanskim jeepovima.

Režiser Barmak nas uporno iz prizora u prizor šokira neprestanim apokaliptičnim prizorima.
Osobno me potresla scena zornog prikazana rasula u zdravstvenoj zaštiti, točnije nepostojećoj zaštiti. Riječ je o sceni koja se dešava u ruinama predstavnika zdravstvene zaštite, bolnici. Naše dvije junakinje, majka i mlada kćer koju će se kasnije u filmu prekrstiti u Osamu, dolaze u bolnicu ne bi li zaradile za jelo, njegujući bolesnike. U toj sceni Osamina majka, za koju je za pretpostaviti da je po iskazanoj stručnosti nekad bila medicinska sestra, pruža dvama postarijim bolesnicima jedinu moguću skrb a to je da dio infuzije od jednog bolesnika drugome i time čisto prividno pomogne.

Nadalje kako film odmiče svedoci smo sve očajnije situacije Osamine male obitelji koja bez muških članova. Osamina majka pritisnuta neimaštinom odluči na savjet bake posegnuti za potezom očajnika te prerušava malu Osamu u dečkića. Odreže joj kosu, obuče je u mušku odjeću, te na taj način krenu krstariti gradom u potrazi za posloma i hranom.
I stvarno, to im uspijeva te majka ne samo što nalazi hranu već i kćer zapošljava kod bivšeg ratnog druga Osamina oca. To sve hoda dok jednog dana radikalne talibanske mule ne odluče pokupiti djecu s ceste u svoje vjerske škole, pa među njima odvode i malu Osamu.
Ovdje se Osama snalazi dok ju jednog dana ne prokuže mule i odvedu u zatvor gdje ju kako je to neminovno za taj režim stiže smrtna kazna. Obrat stiže u vidu jednog od mula iz škole, koji ju uzima sebi za ženu i time spašava od smrtne kazne, no za Osamu to je tek pravi pakao.

Sve gore pobrojano s tako realističnim prizorima tjera me da ocjenim ovaj film s 4.86, dodjelim kategoriju moždane nirvane te ga označavam favoritom festivala nakon svega viđenog u ova tri dana.

Jučer se moj filmski maraton nastavio sa odličnim filmovima. Riječ je o tri izvrsna filma koja pričaju o nesretnim ljudskim sudbinama.Među ta tri filma pojavio se i moj favorit za pobjednika festivala iako još ima dosta toga za odgledati.

Prije nego ga otkrijem, samo ću ukratko rezimirati viđeno.

Neki kažu da je kiša smetala no možda je to promet koji je ovih dana bio izuzetno hektičan i zagušen pa ljudi nisu stigli pogledati prvi film jučer, a možda termin. Sve usvemu nije bitno i može svima koji nisu gledali kratki film "Blizu kraja" režisera Toma Hopkinsa i još više dugometražni film Ayse Polat "En garde" biti žao jer su propustili, kad je u pitanju ovaj potonji, još jedan u nizu izvrsnih ali kod nas u kinima zapostavljenih izdanaka njemačke filmske industrije.

Film "Blizu kraja" je predstavio u simpatičnom nastupu na pozornici sam režiser Tom Hopkins. To je jedna apstraktna priča o susretu dvaju svjetova onog živih i onog mrtvih, kroz osobne doživljaje djevojke Jill. Jill netom što doživi automobilsku nesreću gleda sebe kako beživotno leži te putuje od auta do auta od njene nesreće zakrčenom cestom i sluša što drugi ljudi u tom trenu, čekajuči razmišljaju.

Poslije ovog meni čudnog filma uslijedio je "En garde". Predstavila ga je glumica Pinar Erincin zaželjevši svim pristnima dobru zabavu i ispričajući zbog posla na drugim projektima odsutne režiserku Polat i glavnu glumicu.
Uglavnom film je drama o jednoj ljudskoj priči, točnije o dijelu života mlade Alice nakon njena dolaska u katolički učenički dom. U njemu se ona sporo snalazi, sve dok ne upozna djevojku Berivan (Pinar Erincin) prilikom jednog odlaska u doktorsku ordinaciju.
Njih dvije postaju nerazdvojne prijateljice iako Alice u naraciji tokom filma nama pokušava umanjiti za nju osobno vrijednost tog prijateljstva.
I tako sudbina jednoj od njih namjeni ljubav i kako to ponekad biva prijatelji se odvoje. Berivan (kurdska emigrantica) sve više provodi dane sa svojim dečkom inače albanskih korijena i zapostavlja očajnu Alice. Ona je ljubomorna i jedan dan ugrozi Berivan koja prekine s njom prijateljske veze.
Film završava tragičnim raspletom u kojem slučajno biva ubijena predstojnica doma od strane Berivan. Alice se žrtvuje umjesto nje kako bi pokazala da nije namjerno već u afektu joj stvorila probleme i time pokazuje koliko ju kao prijateljicu voli.
Izvrsna gluma i priča su dovoljan argument da ocjenim film 3.9 i kategorijom moždanog joginga.


-nastavak slijedi-

Jučer je započeo svečanim otvorenjem ZFF. Koliko je bilo svečano ? Pa glamura nije bilo koliko toga ima na drugim festivalima no svejedno bilo je hrvatskih filmskih djelatnika i ponekih.

"Festival je otvoren!" ;bile su riječi Vlaste Pavić koja je od direktora festivala bla zamoljena da otvori festival. Ako ništa nije zamarala bilo kakvim dugim govorima.

Na službenom programu večeri bila su četiri filma, prvo su za otvorenje prikazani kratki film "Ana i Manuel" španjolskog režisera Manuela Calva. Simpatična je to 11 minutna pričica koja priča o nesretnoj ljubavi Ane prema Manuelu i zanimljivom raspletu sudbine u koju se upliće i jedan pas kako bi joj vratio neprežaljenog Manuela.

Sama atmosfera u gledalištu je bila ležerna no svejedno je lijepo primila prvi film večeri "Nedovršena priča" (dobitnik srebrnog leoparda na filmskom festivalu u Locarnu) iz Irana. Filmu kako pristoji prethodio je meni simpatičan uvod od strane režisera koji samo govori farsi jezik te je imao je prevoditeljicu za engleski dok je (tu se slažem s pticom trkačicom) simultana prevoditeljica na hrvatski s engleskog bila očajna.
U filmu koji je uslijedio po završenom prologu u pitanju je jedna teška priča o dvoje novinara koji u bilizini Iranske granice se ukrcavaju u autobus koji prevozi ljude u bolju sudbinu, s namjerom da naprave film o švercu ljudi preko granice i prikažu njihove sudbine. Kako je bilo za pretpostaviti to nije bio nimalo lak zadatak jer se na putu ostvarivanja njihova novinarska zadatka ispriječe nepredviđeni događaji i tijek događaja krene drugačijim tijekom.

Vidim kako je namjera selektora ZFF-a da ovakvim odabirom prvog filma koji govori o ljudskim slobodama dade humanitarno angažirani aspekt festivalu pri samom otvorenju, i da za start festivala se ne podlegne udovoljavanju publici za kakvim visokobudgetnim blokbusterom. Za taj potez čista 5-ica.

Nakon kratka predaha uslijedio je drugi blok filmova. Za početak je prikazan kratki 9 minutni uradak japanskog režisera Isamu Hirabayashia "Helmut". Film je zaintrigirao naslovom, te sam se cijelo vrijeme pitao tko li je Helmut. Da li je to glavni lik koji je u spotovskoj maniri prikazivao kako na pravilan način izvršiti transport jaja iz tvornice na svom mopedu? I na kraju čovjek s kacigom na kojoj je naslikan lik iskežene ljudske glave je pao s motora izbjegavajuči žabu, te iskrvario na mjestu nezgode iz kao se meni činilo kacige dok je to zapravo cijelo vrijeme bila jedna velika glava. Poruka filma nosite kacige (eng. helmet).Uglavnom film je izvršio svoj zadatak i zagolicao me.

Zadnji dugometražni film bio je kako se to kasnije ispostavilo najbolji film je od meni ove godine viđenih filmova iz Srbije i Crne Gore. To je film režisera Aleksandra Davića "Žurka". Priča je to o tulumu u osvit tužnih događaja rata u Hrvatskoj. Tulum se radi na Fruškoj gori u vikendici Laze koji pokušava izbjeći vojnu obvezu. Tamo dolaze kojekakvi likovi koji svi više ili manje žele živjeti normalan život te dolaskom na žurku kreću svojim željenim putem, točnije ispravljaju greške iz svojih krivo odabranih životnih ciljeva.
Odličan početak festivala, koji uz odlične filmove i besplatne kokice zove na daljnje gledanje.

Nakon izvrsnog prošlotjednog zagrijavanja s češkom kinematografijom danas krećem na odgledavanje filmova na ZFF-u.
Natojati ću vam donjeti što više zanimljivosti sa događanja s ZFF-a.
Na ovogodišnjoj filmskoj smotri biti će pregršt izvrsnih filmova, zato oni koji nisu još nabavili karte nek požure i krenu put SC-a.

Za mene je tjedan češkog filma započeo 4.10. komedijom «Pupendo» (režisera Jana Hrebejka iz 2003.g). Dvorana broj 3 Broadway kina, gdje je održana prva projekcija za svekoliko pučanstvo bila je dupkom puna.

Za početak kratki opis okružja: ili je dan bio toliko hladan i depresivan pa su ljudi došli obučeni u tamnije boje ili sam došao na skup darkera. No, svejedno riječ je o na prvi pogled sasvim alternativnoj publici za razliku od one na koju ćete naići na svakodnevnim komercijalnim kino predstavama.

Sama atmosfera, pretpostavljam upravo zbog očiglednog drugačijeg profila gledatelja, bila je ful pozitivna. Jedino što me kao nepoznavatelja češkog smetalo jest mali font titla koji nije klasično išao s projektora, već ga se direktno na platno projiciralo s laptopa iz 4. reda.

Film je, dakle, obiteljska komedija u trajanju 120 minuta. Ono što u filmu plijeni pažnju je humor koji nedostaje našim komedijama. Vrhunski, spontani humor s nepatvorenom glumom.
Moram priznati da me osim odlična sižea fascinirala odlična gluma.

Da nisam prethodno vidio odličan hrvatski film «Ta divna Splitska noć» definitivno bih bio očajan nakon prikazana znanja, što glumaca, a što samog režiserskog umijeća u «Pupendu».
Ne znam koga bih prije istaknuo.
No krenimo u disekciju.

Dakle, film prikazuje dvije Praške obitelji u razdoblju prije baršunaste revolucije. Sad bi netko ustvrdio da ovaj rezime upućuje na već dosta izraubanu povijest Čeha iz razdoblja željezne zavjese. I stvarno tako bi to bilo sa svima drugima no ne može se reći i za Čehe jer oni za razliku od Amera ne raubaju iznova svoje filmove već koriste sasvim nove scenarije.
Dakle jedna je obitelj relativno siromašna, zbog izbora zanimanja svog pater familijasa, akademskog kipara Bedrich Máre (kojeg glumi odlični Boleslav Polívka). Njegova žena kućanica je Alena Márová (Eva Hublove) i imaju dvoje djece. Druga obitelj je puno sputanija i pravilima određena od strane njihova patera familijasa, inače prosječnog zamjenika direktora škole. Toliko je ukalupljena da kad se direktor Míla Brecka i njegova supruga Magda Brecková vrate s večernjeg izlaska mole svoju djecu koja trenutno koriste wc da ne puštaju vodu, jer treba prije svega štedjeti.

Uglavnom riječ je o dvije obitelji koje su međusobno obiteljski prijatelji i iako jedna (Breckova) pliva uzvodno i pokušava mirno koegzistirati s režimom, a zapravo se boji priznati vlastite prave proturežimske osjećaje. U to vrijeme obitelj Mara ima isto suprotnosti, jedna se zove Bedrich. On je suprotnost svojoj ženi koja bi po svemu više odgovarala njegovom prijatelju kojem sve mora biti po propisu, iako naravno to nije uvijek tako.

I tako korak po korak Bedrich se sa svojom boemštinom uvuče u probleme i jedan krivi inervju njegova slučajno stečenog prijatelja zatvara mu sva vrata.I to ne samo njemu, već i njegovom prijatelju Mili.
Bedrichov prijatelj, profesor povijesti Alois Fábera (Jiri Pecha) dao je intervju Glasu Amerike i u njemu ih sve označio kao protivnike totalitarnog režima u Češkoj. To je naravno imalo kasnije za poslijedicu da im je zatvorilo sva vrata tzv. boljeg života i onemogućilo im jako željeno putovanje na Jadran. Na kraju sve sretno završava uplivom zapadnih stranih umjetničkih sila koje objema obiteljima pomažu u novonastalim problemima.

Tako oni ipak ne kreću na Jadran, zbog toga jer zakasne ali zato idu na Balaton u magli.

Jedan je to umjeren film ali svakako ne uspavanka. To je odlična komedija koja je nama vrlo bliska.

U filmu su osim situacijskog humora bili prisutni i vicevi. Na te (2) viceve ljudi u kinu su različito regairali te su tako svi se nasmijali na prvi no drugi nije imao isti uspjeh. Taj drugi vic se pojavljuje u finalu filma kad se Bedrich izvuče iz svojih problema i na svoj se narodski način poruga u lice činovniku koji mu je pokušao za kraj još nešto smjestiti, zabiberiti.
Vic ide; nasred Vaclavskih Namesti čovjek bljuje i pored njega u taj čas prolazi sivi bezlični činovnik. Činovnik mu se obrati i veli: « U potpunosti se slažem s vama!»

Osim zanimljiva zapleta u filmu su također lijepo iznijasirani svi glavni akteri, tako da imate «potpunu krvu sliku» obiju obitelji.

Nitko ne dominira u te dvije priče, no to ne znači da nije posrijedi vrhunska gluma. Za pretpostaviti je da preostali filmovi nisu ništa zaostajatl (stigao sam još pogledati i film "Dosada u Brnu") za ovom izvrsnom komedijom koju ocjenjujem s visokih 4.85 i kategorijom moždane nirvane.

P.S.
Pupendo – je Bedrichova izmišljena zafrkancija. Ona znači radnju u kojoj Bedrich svom silom zalijepi u trbuh Magde Brecková kovanicu i time ostavi trag na njenom trbuhu. Toj radnji prethodi namjerno dovođnje u zabludu Breckove o dovođenju nje do sexualnog vrhunca na dotad nepoznat i neviđen način.

1. Kralj Arthur, 12.939 gledatelja
2. Shrek 2, 5.224 gledatelja
3. Terminal, 4.929 gledatelja
4. Ta divna splitska noć, 4.419 gledatelja
5. Put oko svijeta u 80 dana, 4.378 gledatelja
6. Tjelesna straža, 2.735 gledatelja
7. Povratak ubojice mekog srca, 2.728 gledatelja
8. Ja, robot, 2.561 gledatelja
9. Fahrenheit 9/11, 2.033 gledatelja
10. Garfield, 1.644 gledatelja

Superman ili ako vam je draže Christopher Reeve je u nedjelju umro u svojoj 52 godini od posljedica srčana udara.
Cristopher Reeve ostati će svima nama u sjećanju kao jedini, "pravi" glumac koji je "ovjekovječio lik i djelo Supermana". No pamtiti ćemo ga i po tome da je nakon teškog pada s konja 1995 godine ostao je paraliziran od vrata nadolje, ali ga to nije spriječilo da svoju veliku volju i životnu energiju usredotoči na otkrivanje lijeka protiv paralize.

1. Shark Tale, 31,700,000 miliona US$
2. Friday Night Lights, 20,563,000 miliona US$
3. Ladder 49, 13,270,000 miliona US$
4. Taxi Fox, 12,050,000 miliona US$
5. The Forgotten, 7,500,000 miliona US$
6. Raise Your Voice, 4,600,000
7. Sky Captain and the World of Tomorrow, 2,275,000 miliona US$
8. Shaun of the Dead Focus, 1,597,000 miliona US$
9. The Motorcycle Diaries Focus, 1,412,000 miliona US$
10. Woman, Thou Art Loosed Magn., 1,200,000 miliona US$

Naime vrlo hvaljen režiser akcijskih filmova John Woo se sprema prema Varietyu režirati i producirati jedan film koji bi mogli nazvati ne mogućim nego sigurnim sranjem.

To je He-man igrani film baziran na Mattelovoj "Masters of the Universe" liniji akcijiskih lutkica i inih igračaka za mušku dječju populaciju. Prvotno je bio crtić pa onda užasan film "Master of the Universe" iz 1987 s Dolph Lundgrenom.

E Woo izgleda da nakon recimo kakvih takvih filmova kao što su "Paycheck", "Windtalkers" i "Mission: Impossible 2" ideš za tim da postaneš mediokritet akcijskih filmova.

Jučer sam objavio jednu tužnu vijest iz filma a danas joj pridružujem i drugu.
Ovaj a i definitivno svijet filma zauvijek je napustio Rodney Dangerfield.

Rodney je napustio ovaj svijet nakon višetjedne kome u koju pao nakon operacije srca, u svojoj 82 godini. Iza sebe je ostavio dvoje djece i suprugu.

Na pitanje tko je bio taj buljooki glumac sa slike, možemo odgovoriti sa riječima odličan komičar. Njegovoj filmskoj karijeri prethodila je karijera stad-up komičara. U svojim 40-tim godinama pojavljivao se u tv-shoowima Ed Sulliwana i Johnny Carsona, a najveći filmski uspjeh doživio je sa komedijom “Caddyshak”. Još je glumio Malloryna oca u Stoneovom "Natural Born Killers".

Pasiju je ukupno vidjelo u za to točno određenim kinima 40000 Malezijaca. Kako kaže Wong Kim Kong, ispred National Evangelical Christian Fellowship crkve (koja je odgovorna za distribuciju karata), film bi vidjelo i više kršćana da nisu do svog primjerka došli putem pirata ili iz susjednih zemalja.

Naime u toj predominatno muslimanskoj (2/3 stanovništva) zemlji među tom brojkom gledatelja "Pasije" bilo je i Malezijaca islamske vjeroispovjesti. Wong je još rekao da ako se to ne protivi njihovoj vjerskoj etici da su dobrodošli.

Dakle ta vijest ne bi bila čudo da je u Maleziji nije zabranjeno prikazivanje filmova sa sexualnom i provokativnom tematikom posebice onom koja se dotiću rasnih pitanja i religije, pa su stoga do sad već bunkerirani filmovi kao: Steven Spielbergov film "Schindler's List" te "The Prince of Egypt".

Glumica Janet Leigh umrla je u svojoj 77 godini.

Janet Leigh majka Jamie Leigh Curtis postala je najpoznatija po svojoj ulozi u Alfred Hitchcockovom "Psychu". U tom filmu ostvarila je ulogu žene Marion Crane, koju se prikolje u tušu i ono po ćemu će je se još više pamtiti - jest njen fenomenalan krik koji se prolomio kad je Norman Bates odjeven u haljinu svoje majke razmaknuo zavjese njene tuš-kade.

Osim te uloge ona je ostvarila niz u krajnju ruku čudnih uloga (oko 60) među kojima je glumila : Frank Sinatrinu simpatiju u "The Manchurian Candidate"i Charlton Hestonovu otetu ženu u Orson Wellesovom "Touch of Evil".

Umrla je tiho u kući svog muža Robert Brandta na Beverly Hillsu, dok su joj uz uzglavlje kreveta bile još i njene kćeri Jamie Lee Curtis i Kelly Curtis.

1. Shrek 2, animirani 6.142 gledatelja
2. Terminal, drama 4.682 gledatelja
3. Put oko svijeta u 80 dana, pustolovna komedija 2.916 gledatelja
4. Tjelesna straža, triler 2.678 gledatelja
5. Bogomdan, drama-fantastika 2.429 gledatelja
6. Fahrenheit 9/11, dokumentarac 2.428 gledatelja
7. Ja, robot, fantastika 2.066 gledatelja
8. Garfield, animirani 1.853 gledatelja
9. Povratak ubojice mekog srca, akcijska komedija 1.390 gledatelja
10. Mali svijet, komedija 788 gledatelja

Eto još jedne teme za raspravu i za znalce i one koji se smatraju takvima.

Tema za raspravu je na BBC-u objavljen popis najboljih filmova svih vremena u GB.
Tako je u organizaciji Total Filma od 25 pozvanih filmskih kritičara izabran popis 10 najboljih GB filmova svih vremena, gdje je primus inter pares Mike Hodgesov triler "Get the Carter" iz 1971 sa Michael Cainom u glavnoj ulozi (u nedavnom USA remeakeu glavnu ulogu antiheroja Cartera preuzeo je Sly Stallone dok je «pravi negativac» bio Michael Caine).
Urednik filmske revije Total Film rekao je da među tih deset filmova je našlo svoje mjesto dosta starih (iz 50-tih i 60-tih), danas kultnih filmova koji su više britanskiji od današnjih uradaka.
No kako i sam autor članka navodi začudan je izostanak filmova kao što su "The English Patient, "Chariots of Fire" i "Gandhi". Osobno bih dodao "The meaning of life".

Lista najboljih glasi:
1. Get Carter
2. A Matter of Life and Death
3. Trainspotting
4. The Third Man
5. Life of Brian
6. The Wicker Man
7. Kind Hearts and Coronets
8. Lawrence of Arabia
9. From Russia With Love
10. Naked

Gledam ljestvice najgledanijih filmova kod nas i u USA proteklih dana, i ne mogu ne istaknuti jednu sličnost: objema haraju crtići. :)

1. Shark tale, 49 miliona US$
2. Ladder, 22,8 miliona US$
3. The Forgotten, 12 miliona US$
4. Sky Capitain and the World of Tomorrow, 3.7 miliona US$
5. Mr. 3000, 2,6 miliona US$
6. Woman, Thou Art Loosed, 2,5 miliona US$
7. Shaun of the Dead, 2,4 miliona US$
8. Resident Evil: The Apocalypse, 2,3miliona US$
9. First Daughter, 2,1 miliona US$
10. Cellular, 2 miliona US$

Informacija za sve koji danas žele poći na projekciju filma Ondreja Trojana "Želary": taj film možete pogledati tek u repriznom terminu sljedeću nedjelju. Naime, u jučerašnjem Jutarnjem je vijest o početku tjedna češkog filma bila nepotpuna. Potpuna vijest bi glasila kako je danas ulaz samo sa pozivnicama. Tako je na moj upit odgovorila gđica koja se javila na službeni telefon Broadway kina.

Za one koji su jučer zakasnili iskoristiti jedinstvenu priliku za besplatne kino, kazalište ili muzejske karte. Nema više.

No nije sve tako loše dan poslije T –dana. Eto, Češka ambasada organizira tjedan češkog filma u Zagrebu. Šteta za filmofile iz ostalog dijela Hrvatske koji neće moći vidjeti pravu filmsku poslasticu jedne od najplodnijih filmskih nacija.

Osobno mislim da bi imalo smisla organizirati takve dane češkog filma i u drugim gradovima (svojevrsnu turneju) no što je tu je.
To je ukupno deseti tjedan češkog filma u Zagrebu. Prikazivanje će se odvijati od 3.10 do 10.10 u kinima Centra Kaptol svaki dan od 21h (po cijeni od 15kn).

Počinje sutra kako u Jutarnjem kažu najboljim filmom ovogodišnjeg izbora, filmom Ondreja Trojana «Želary» (iz 2003.g.). Zatim slijede komedija «Pupendo» Jana Hrebajeka, «Jedna ruka ne plješće» komedija Davida Ondričeka, «Prefrigani Filip» parodija režisera Vaclava Marhoula, «Dosada u Brnu» Vladimira Moraveka, «Divlje pčele» Bohdana Slame te «Djevojčice» ljubavna drama Benjamina Tučeka. Film koji je otvorio ovu smotru biti će prikazan ponovo u nedjelju.

Mnogi su vidjeli "Star Wars" serijal filmova, a vjerujem i gledali odličnu Mel Brooksovu parodiju na isti serijal.

Eto prije par dana osvanula je vijest na netu o mogućem nastavku "Spaceballsa" te danas stigla potvrda iste vijesti na IMDB-u.

Dakle, riječ je o tome da je idejni tvorac parodije Mel Brooks pilikom najave snimanja filmske verzije Broadwayskog musicala "The Producers" izjavio kako radi na scenariju nastavka "Spaceballsa". Kad ga je časopis "Playbill" vrlo direktno zapitao kad je najvjerojatnije da će se krenuti s prikazivanjem filma on je na duhovit način odgovorio :"Najbolji scenario bi bilo prikazivanje prije premijere «Star Warsa», a najgori scenario bi bilo prikazivanje poslije premijere."

Također je izjavio da će se u filmu pojaviti ponovno u ulozi Yogurtha za čiju ulogu kaže da mu je najbolje glumačko iskustvo u karijeri.

Buliwyf : 'Lo, there do I see my father. 'Lo, there do I see...
Herger the Joyous :My mother, and my sisters, and my brothers.
Buliwyf : 'Lo, there do I see...
Herger the Joyous : The line of my people...
Edgtho the Silent : Back to the beginning.
Weath the Musician : 'Lo, they do call to me.
Ahmed Ibn Fahdlan : They bid me take my place among them.
Buliwyf : Iin the halls of Valhalla...
Ahmed Ibn Fahdlan : Where the brave...
Herger the Joyous : May live...
Ahmed Ibn Fahdlan : ...forever.


.... jednostavno nisam mogao ne napisati ovaj citat iz filma koji je bio prikazan noćas na htv-u. To je toliko muško-ratničko nabrijavanje pred konačni obračun koji ne zaslužuje biti izostavljen.
Jedna od ponajboljih scena iz filma.

1st RULE: You do not talk about FIGHT CLUB.
2nd RULE: You DO NOT talk about FIGHT CLUB.
3rd RULE: If someone says "stop" or goes limp, taps out the fight is over.
4th RULE: Only two guys to a fight.
5th RULE: One fight at a time.
6th RULE: No shirts, no shoes.
7th RULE: Fights will go on as long as they have to.
8th RULE: If this is your first night at FIGHT CLUB, you HAVE to fight.