Za mene je tjedan češkog filma započeo 4.10. komedijom «Pupendo» (režisera Jana Hrebejka iz 2003.g). Dvorana broj 3 Broadway kina, gdje je održana prva projekcija za svekoliko pučanstvo bila je dupkom puna.
Za početak kratki opis okružja: ili je dan bio toliko hladan i depresivan pa su ljudi došli obučeni u tamnije boje ili sam došao na skup darkera. No, svejedno riječ je o na prvi pogled sasvim alternativnoj publici za razliku od one na koju ćete naići na svakodnevnim komercijalnim kino predstavama.
Sama atmosfera, pretpostavljam upravo zbog očiglednog drugačijeg profila gledatelja, bila je ful pozitivna. Jedino što me kao nepoznavatelja češkog smetalo jest mali font titla koji nije klasično išao s projektora, već ga se direktno na platno projiciralo s laptopa iz 4. reda.
Film je, dakle, obiteljska komedija u trajanju 120 minuta. Ono što u filmu plijeni pažnju je humor koji nedostaje našim komedijama. Vrhunski, spontani humor s nepatvorenom glumom.
Moram priznati da me osim odlična sižea fascinirala odlična gluma.
Da nisam prethodno vidio odličan hrvatski film «Ta divna Splitska noć» definitivno bih bio očajan nakon prikazana znanja, što glumaca, a što samog režiserskog umijeća u «Pupendu».
Ne znam koga bih prije istaknuo.
No krenimo u disekciju.
Dakle, film prikazuje dvije Praške obitelji u razdoblju prije baršunaste revolucije. Sad bi netko ustvrdio da ovaj rezime upućuje na već dosta izraubanu povijest Čeha iz razdoblja željezne zavjese. I stvarno tako bi to bilo sa svima drugima no ne može se reći i za Čehe jer oni za razliku od Amera ne raubaju iznova svoje filmove već koriste sasvim nove scenarije.
Dakle jedna je obitelj relativno siromašna, zbog izbora zanimanja svog pater familijasa, akademskog kipara Bedrich Máre (kojeg glumi odlični Boleslav Polívka). Njegova žena kućanica je Alena Márová (Eva Hublove) i imaju dvoje djece. Druga obitelj je puno sputanija i pravilima određena od strane njihova patera familijasa, inače prosječnog zamjenika direktora škole. Toliko je ukalupljena da kad se direktor Míla Brecka i njegova supruga Magda Brecková vrate s večernjeg izlaska mole svoju djecu koja trenutno koriste wc da ne puštaju vodu, jer treba prije svega štedjeti.
Uglavnom riječ je o dvije obitelji koje su međusobno obiteljski prijatelji i iako jedna (Breckova) pliva uzvodno i pokušava mirno koegzistirati s režimom, a zapravo se boji priznati vlastite prave proturežimske osjećaje. U to vrijeme obitelj Mara ima isto suprotnosti, jedna se zove Bedrich. On je suprotnost svojoj ženi koja bi po svemu više odgovarala njegovom prijatelju kojem sve mora biti po propisu, iako naravno to nije uvijek tako.
I tako korak po korak Bedrich se sa svojom boemštinom uvuče u probleme i jedan krivi inervju njegova slučajno stečenog prijatelja zatvara mu sva vrata.I to ne samo njemu, već i njegovom prijatelju Mili.
Bedrichov prijatelj, profesor povijesti Alois Fábera (Jiri Pecha) dao je intervju Glasu Amerike i u njemu ih sve označio kao protivnike totalitarnog režima u Češkoj. To je naravno imalo kasnije za poslijedicu da im je zatvorilo sva vrata tzv. boljeg života i onemogućilo im jako željeno putovanje na Jadran. Na kraju sve sretno završava uplivom zapadnih stranih umjetničkih sila koje objema obiteljima pomažu u novonastalim problemima.
Tako oni ipak ne kreću na Jadran, zbog toga jer zakasne ali zato idu na Balaton u magli.
Jedan je to umjeren film ali svakako ne uspavanka. To je odlična komedija koja je nama vrlo bliska.
U filmu su osim situacijskog humora bili prisutni i vicevi. Na te (2) viceve ljudi u kinu su različito regairali te su tako svi se nasmijali na prvi no drugi nije imao isti uspjeh. Taj drugi vic se pojavljuje u finalu filma kad se Bedrich izvuče iz svojih problema i na svoj se narodski način poruga u lice činovniku koji mu je pokušao za kraj još nešto smjestiti, zabiberiti.
Vic ide; nasred Vaclavskih Namesti čovjek bljuje i pored njega u taj čas prolazi sivi bezlični činovnik. Činovnik mu se obrati i veli: « U potpunosti se slažem s vama!»
Osim zanimljiva zapleta u filmu su također lijepo iznijasirani svi glavni akteri, tako da imate «potpunu krvu sliku» obiju obitelji.
Nitko ne dominira u te dvije priče, no to ne znači da nije posrijedi vrhunska gluma. Za pretpostaviti je da preostali filmovi nisu ništa zaostajatl (stigao sam još pogledati i film "Dosada u Brnu") za ovom izvrsnom komedijom koju ocjenjujem s visokih 4.85 i kategorijom moždane nirvane.
P.S.
Pupendo – je Bedrichova izmišljena zafrkancija. Ona znači radnju u kojoj Bedrich svom silom zalijepi u trbuh Magde Brecková kovanicu i time ostavi trag na njenom trbuhu. Toj radnji prethodi namjerno dovođnje u zabludu Breckove o dovođenju nje do sexualnog vrhunca na dotad nepoznat i neviđen način.
Post je objavljen 12.10.2004. u 11:51 sati.