Novinarstvo

srijeda, 29.12.2010.

KONKLUZIJA

Prije tri mjeseca sam otvorio blog za potrebe predmeta Konvergencija medija. Svaki početak je težak, pisanje postova nije izuzetak od pravila, bar na samom početku. Oni koji prvi put otvaraju blog moraju naučiti nove stvari da bi na adekvatan način ispunili zadatke koji su stavljeni pred njih. Moraju paziti na gramatiku, naučiti kako se stavljaju slike, video i aplikacije. Kada to naučite dolazite do novih problema.

Zadatak ovog bloga je izvjestiti čitatelje o najvažnijim sportskim događajima. Zagreb je metropola, tko nije rođen u njemu može imati određenih problema pri pronalasku objekata u kojima se održavaju sportski događaji. Izuzetak nije ni vaš bloger. Dogodi se da sjednete u krivi tramvaj, krivo pogledate kartu grada, ljudi vam loše objasne gdje se nalazi objekat, a sve to dovodi do smiješnih situacija.

Nakon mjesec dana prošli su početnički problemi. Počelo je uživanje u ispunjavanju zadataka. Iako sam na trećoj godini odabrao smjer Odnosi s javnošću, moj prvotni cilj je postati sportski komentator. Pisanjem postova ponovo se probudila želja za ovim zanimanjem.

Najljepša stvar u cijeloj priči je to što sam se prvi put osjećao kao novinar! Staneš kraj profesionalnih novinara i fotografa, slikaš igrače i publiku, te se usput smiješiš kada vidiš njihovu opremu.

Posebno treba istaknuti pozitivne strane pisanja postova. Obišao sam cijeli Zagreb uzduž i poprijeko, sudjelovao u spektaklima, veliki broj sportova gledao prvi puta uživo, naučio nova pravila, naučio sam slikati i snimati, dobro se zabavio i najvažnije, upoznao nove ljude.

Međutim, nije prilikom svakog posjeta utakmicama tekao med i mlijeko u obavljanu zadatka. Devedeset minuta kiše na utakmici Hrvatska-Malta i -13 stupnjeva na utakmici Dinamo-PAOK, ostati će dugo zapamćeno, ako ne u sjećanju, onda sigurno na koži.

Sve u svemu pisanje postova ostati će u lijepom sjećanju, prvenstveno iz razloga što sam pisao o nečemu što volim i što me zanima. Prestajem li pisati? Ne nužno. Trenutno sigurno, blagdani su, a sportaši se nalaze na zasluženom odmoru. Kasnije zašto ne? Pisanjem se opuštam, sudjelujem u spektaklima, družim se s prijateljima i najvažnije, osjećam se ispunjenim.

- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.12.2010.

DEJA VU

Nogometaši Dinama doživjeli su poraz od PAOK-a u 6. kolu Europske lige. U odlučujućoj utakmici za prolazak skupine, „plavi“ su trebali pobjedu, nažalost jučerašnja utakmica završila je porazom (0:1).

Protivnik po mjeri i 33 tisuće gledatelja nisu bili dovoljni za skidanje „europskog prokletstva“ koje prati Dinamo od 1970. godine. Međutim, ova priča nema veze s prokletstvom. Možemo govriti o nedostatku sreće, zaleđenom terenu, ali na kraju priče moramo biti realni i utvrditi da je Dinamo još uvijek „zelen“ za ostvarenje svog sna – „proljeće u Europi“. Dinamov trener, Vahid Halilhodžić podigao je kvalitetu igre, ali nije uspio u dvije stvari. Igra momčadi previše oscilira, nema kontinuiteta. Dinamo je pružio izvrsne igre protiv Bruggea u gostima i Villarreala kod kuće, prosječne igre u utakmicama protiv PAOK-a, te loše i izuzetno loše protiv Bruggea kod kuće i Villarreala u gostima. Prethodno navedeni podaci potvrđuju tezu da postoje prevelike oscilacije u igri, nema kontinuiteta, a bez toga nema ni uspjeha europskim natjecanjima.

Drugi i najvažniji razlog ispadanja leži u psihološkoj pripremi igrača. U prethodnih 40 godina, Dinamo ne može pobijediti u ključnim utakmicama. Istina je da su igrali protiv jačih momčadi, ali bilo je tu i momčadi koje su bile slabije. Jučerašnji protvnik nije bio jači od Dinama, naprotiv bio je slabiji, ali puno bolje psihički pripremljen. Dinamovci su bili u grču i jučer nisu pružili najbojlje što mogu. Sigurno je na to utjecao zaleđeni travnjak koji je na trenutke podsjećao na klizalište, ali očito i velki medijski pritisak s kojim se igrači nisu znali nositi! Gosti iz Grčke bili su sretniji, spretniji, te su zasluženo prošli dalje, iako je njihova igra klasični primjer antinogometa.

„Plavi“ su jučer bili bolja momčad, ali nakon odigrane utamice pamti se samo rezultat, a nažalost, on je jučer bio na strani gostiju. Što reći za kraj? Poraz je sastavni dio igre. Domaći navijači nisu bili previše razočarani, jer Dinamova kalvarija u europskim utakmicama traje četiri desetljeća! Jedino što ostaje je nada. Kako dalje?
Svakako treba zadržati sve ključne igrače, dovesti nekoliko pojačanja i zaposliti kvalitetnog psihologa u klubu. Da ne bude sve sivo, za kraj jedna pošalica. Dinamo može u Europu samo s Goranom Milićem. :)

Dio atmosfere s Maksimira:

Linkovi s dodatnim informacijama:
http://www.nk-dinamo.hr/
http://www.uefa.com/uefaeuropaleague/

- 16:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.12.2010.

Marković ili Štimac

Tema ovoga posta nije izvještaj sa sportskog događaja, već bitka za predsjednika HNS-a.
Ova tema puni sportske stranice zadnja tri tjedna i bio bi grijeh ne osvrnuti se na izbore za presjednika HNS-a. Radi se o uvjerljivo najprljavijim izborima do sada, a razlog tome je činjenica da sadašnji predsjednik Vlatko Marković, napokon ima pravu konkurenciju - Igora Štimca.

Nogomet je zanimljiv sport, ali svaki dan slušati i čitati o prljavom vešu obojice je sve samo ne zanimljivo. Naravno da je važno tko će postati novi presjednik, ali način na koji se izvještava je neprihvatljiv. Dovoljno nas glava boli od Ezela, Onura, Šeherezade i ostalih likova koji se ne skidaju s tv ekrana, a sada i od sportske teme rade sapunicu. Ponekad sapunice znaju biti zanimljive, npr. kada se otkrije neka bitna stvar, ali nakon nekog vremena dosade. Tako je na početku izbora sadašnji predsjednik izjavio da je napokon riješena dozvola za gradnju kampa u Tuheljskim toplicama. Dan poslje javio se župan Krapinsko-zagorske županije i izjavio da ne zna o čemu Marković priča. Također, tko god prati kampanje oba kandidata od početka, može u punom smislu naučiti što znači pojam lobiranje. Županijski savezi mjenjaju mišljenje za koga će glasati iz dana u dan. Kako se približavaju izbori, sve je izglednije da će novi predsjednik postati Vlatko Marković. Gospodin Marković djeluje simpatično, ali već 12 godina nalazi se na čelu HNS-a. Također, treba uzeti u obzir da ima 73 godine. Nije li vrijeme za promjene?

Zašto ne postoji vremensko ograničenje mandata na maksimalno dva mandata. Zalažem se za taj model iz dva razloga. Na taj način spriječava se mogućnost korupcije. Primjeri iz naše države pokazuju da čim se netko nalazi više vremena na čelnoj poziciji neke organizacije, neminovno je da se uz tu osobu vežu skandali i korupcijske afere. Nikako se ne smije smetnuti s uma činjenica da HNS raspolaže velikim količinama novca. Drugi razlog zbog kojeg se zalažem za ograničenje mandata je taj da s novim predsjednikom dolaze nove ideje, prilike i velika količina entuzijazma. Marković je bio protiv Lige s 16 klubova prije početka izbora, ali naravno promjenio je mišljenje i na taj način neutralizirao najjaču stavku u programu svog protivnika. Nije li licemjerno godinu dana imati jedno stajalište, a nakon što vaš protivnik predstavi svoj program, promjeniti to stajalište?

Upravo zbog silnih malverzacija, lobiranja, promjena mišljenja, licemjerja i udaraca ispod pojasa, jedva čekam da završe izbori. Tko će pobjediti? Iskreno, postalo je nebitno, jer prije svega treba ostati gospodin s čistom savjesti da bi te drugi poštivali. Možemo li to utvrditi za dotične kandidate? Odluka je na vama, dragi čitatelji.

Linkovi s dodatnim informacijama:
http://www.hns-cff.hr/
http://www.novilist.hr/hr/Sport/Nogomet/HNL/Vlatko-Markovic-predstavio-program-za-predsjednika-HNS-a
http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/stimac_predstavio_program_repka_ce_s_hrvatskim_grbom_igrati_na_dva_nova_stadiona_u_vukovaru_i_kninu/170184.html