KONKLUZIJA
Prije tri mjeseca sam otvorio blog za potrebe predmeta Konvergencija medija. Svaki početak je težak, pisanje postova nije izuzetak od pravila, bar na samom početku. Oni koji prvi put otvaraju blog moraju naučiti nove stvari da bi na adekvatan način ispunili zadatke koji su stavljeni pred njih. Moraju paziti na gramatiku, naučiti kako se stavljaju slike, video i aplikacije. Kada to naučite dolazite do novih problema.
Zadatak ovog bloga je izvjestiti čitatelje o najvažnijim sportskim događajima. Zagreb je metropola, tko nije rođen u njemu može imati određenih problema pri pronalasku objekata u kojima se održavaju sportski događaji. Izuzetak nije ni vaš bloger. Dogodi se da sjednete u krivi tramvaj, krivo pogledate kartu grada, ljudi vam loše objasne gdje se nalazi objekat, a sve to dovodi do smiješnih situacija.
Nakon mjesec dana prošli su početnički problemi. Počelo je uživanje u ispunjavanju zadataka. Iako sam na trećoj godini odabrao smjer Odnosi s javnošću, moj prvotni cilj je postati sportski komentator. Pisanjem postova ponovo se probudila želja za ovim zanimanjem.
Najljepša stvar u cijeloj priči je to što sam se prvi put osjećao kao novinar! Staneš kraj profesionalnih novinara i fotografa, slikaš igrače i publiku, te se usput smiješiš kada vidiš njihovu opremu.
Posebno treba istaknuti pozitivne strane pisanja postova. Obišao sam cijeli Zagreb uzduž i poprijeko, sudjelovao u spektaklima, veliki broj sportova gledao prvi puta uživo, naučio nova pravila, naučio sam slikati i snimati, dobro se zabavio i najvažnije, upoznao nove ljude.
Međutim, nije prilikom svakog posjeta utakmicama tekao med i mlijeko u obavljanu zadatka. Devedeset minuta kiše na utakmici Hrvatska-Malta i -13 stupnjeva na utakmici Dinamo-PAOK, ostati će dugo zapamćeno, ako ne u sjećanju, onda sigurno na koži.
Sve u svemu pisanje postova ostati će u lijepom sjećanju, prvenstveno iz razloga što sam pisao o nečemu što volim i što me zanima. Prestajem li pisati? Ne nužno. Trenutno sigurno, blagdani su, a sportaši se nalaze na zasluženom odmoru. Kasnije zašto ne? Pisanjem se opuštam, sudjelujem u spektaklima, družim se s prijateljima i najvažnije, osjećam se ispunjenim.
|
