Ficho - bloger
27.04.2015., ponedjeljak
Mirovanje
|
Taman sam krenuo istraživati, počeo voziti bicikl , bez pomoćnih, a kad ono vele mi da moram mirovati. Kao da je to samo tako. Vidio bih ja njih da su na mojem mjestu i pitao ih : a kak to da dijete miruje ? To je nemoguće. Nedavno sam tatu žicao da idemo probat vozit bez pomoćnih, da vježbamo i da me drži, ali kad smo izašli rekao sam mu da me pusti. Pitao me jesam li siguran, i rekao sam mu da jesam.  I pustio me, a ja sam samo krenuo. Čudio se tata i rekao da oni iako su bili stalno po vani nisu baš odmah iz prve sami krenuli i da je to čudo ! Ali bio je i sretan kaj me nije morao držati i trčati za mnom. Rekao je da je to valjda rezultat mojeg prijašnjeg lutanja na romobilu  I taman kad je proljeće dozvolilo lutanja, dobio sam temperaturu, koja je samo rasla, i treći dan mi je bilo dosta loše. Pio sam sirup, tuširao se, ali temperatura je bila 39,4. U subotu smo išli na hitnu, malo sam se bojao vađenja krvi i plakao prije toga. Tata me pokušao nasmijati da ako budem vikao da će to čuti cijeli Zagreb i da će biti na vijestima. I da mogu i dobit kaznu za galamu. Uspio me malo nasmijati. Tresla me zimica prije nego smo išli kod doktora  Danas smo bili na kontroli, i rekao je doktor da je to početak upale pluća., tak da moram mirovati, pijem sumamed i moram piti puno čaja. Nađem si doma neku zanimaciju, malo i sviram ukulele  Tata je jučer išao u šetnju u šumu i pokazao mi slike. Našao je novo mjesto za istraživanje. Ali moje šetnje još će malo pričekati  Do novih pustolovina vaš Ficho |
14.04.2015., utorak
Putevima indijanaca-nastavak
|
Nastavili smo hodati drugom stranom potoka. Sve zbog onoga kaj smo vidjeli ponija na drugoj strani. Tata mi je rekao da je prošli put pričao s čovjekom, pastirom koji čuva koze i ima tog ponija. I rekao mu je da možemo doći podragati konjića, možda i sjednem na njega. Putem smo čitali neke znakove, kao pravi indijanci      I naučio sam što je kopriva i da ona peče. Rekao sam tati da me piknula ta trava, a on se nasmijao i rekao da kopriva ne pika, nego da peče. I da je kopriva zdrava, veli  Polako smo se približavali konjiću, ali trebali smo proći pokraj koza koje su pasle kraj potoka. Malo sam se bojao, pa je tata uzeo štap, da se ja osjećam sigurnije, ali rekao je da se koze boje nas i da će se maknuti. Tako je i bilo, nije trebao štap. Došli smo do čovjeka koji je sjedio na travi. Tata ga je pozdravio i upoznao se s njim. Rekao je da se zove Paško i da on čuva koze i konjića. Tata ga je upitao možemo li dragati konja. Dobri pastir Paško rekao je da možemo   Dobri pastir Paško ( kak ga je tata zvao) rekao je da mogu i sjesti na konja. I da možemo opet doći i donijeti mrkvu ili kocke šećera, da to voli  Onda smo se uputili dalje kroz Paškovo neograđeno dvorište. Tata mi je dao štap i rekao da se od njega može napraviti luk pomoću kojeg su indijanci lovili životinje. Rekao mi je da sam skoro sad već pravi indijanac, krećem se u prirodi, jahao sam konja, imam sad i koplje, jedino još trebam nekakvo pero.  Pa sam onda morao još skupiti koje pero da postanem pravi indijanac  Nakon zanimljivog istraživanja krenuli smo prema doma  Podijelili smo štap na dva dijela i tata mi je pokazao kak se može nosit teret, tak da smo obojica tak hodali  Još smo na kraju vježbali bacanje koplja  Bilo je lijepo na ovom putovanju i jedva čekam novo istraživanje  Pozdravlja vas vaš putopisac  kraj fotkali : tata i Ficho |
13.04.2015., ponedjeljak
Putevima indijanaca
|
Tata mi je pričao o jednoj šetnji uz potok. To je onaj potok koji ide kraj mojeg vrtića. Rekao je da je šetao uz potok i vidio puno lijepih stvari. Vidio je i puno koza, pasa, čak i jednog ponija. Čekali smo lijepo vrijeme da mogu i ja s njim u šetnju. Bili smo u subotu, krenuli smo od kuće pješice  I išli u istraživanje potoka. Tata mi je pričao da su nekad ljudi živjeli u šumama, i da su voljeli prirodu. Nije bilo zgrada  Bilo je super, konačno smo krenuli u istraživaje potoka, hodali smo uz vodu i proučavali.  Vidjeli smo i marljive pčele  I djecu koja su hodala po vodi  Onda mi je tata pričao da su nekad živjeli indijanci uz potoke i u šumi, i da su bili dobri. Da su indijanci lovili životinje samo da se prehrane i nisu ih mučili. Onda su jednog dana ti dobri indijanci nekome smetali i htjeli su ih otjerati iz njihovih sela. Rekao mi je i da su sve imali u prirodi, sve kaj im je trebalo. Pitao sam tatu hoćemo li skroz pratiti potok do kraja, a on je rekao da možda jednom hoćemo ili ćemo svaki put ići sve dalje. Da potok vjerojatno ide skroz do Sljemena  Dogovorili smo se da ćemo drugi put ići na cijeli dan, uzeti deku, sendviče, sokove. Čak smo našli i mjesto gdje ćemo se odmarati  Tata se malo bojao da ne padnem u potok, ali tata ko tata , uvijek se boji. Kao i onda kad mi je pala fotrola od fotića pa sam trčao za njom. Tata se skroz uspaničio  I vidjeli smo i koze o kojima je tata pričao   Ali i ponija. Sve je to bilo s druge strane potoka, a tata nije htio da idemo preko vode, valjda se bojao. Onda smo išli skroz do jednog mosta, pa onda preko, i vraćali se s druge strane  Tata je imao ono upaljeno na mobitelu kaj mjeri koliko smo prehodali i do tog mosta je bilo 2 kilometra od kuće. Nismo znali da tak blizu naše zgrade ima toliko puno životinja i lijepih stvari. Krenuli smo nazad po drugoj strani potoka. ....nastavlja se..... Fotke snimali Ficho i tata |
12.04.2015., nedjelja
Hvala Vam blogeri !
|
Dragi moji blogeri puno vam zahvaljujem na poklonu za Uskrs. Bio sam sretan kad smo išli tata i ja po poklon iznenađenja. Za Uskrs smo išli kod bake na selo. Baka je pripremila za svu nas djecu puno darova.    pozdrav svima Ficho |
