CUC.Blog!Povratak u budućnost?
Ah, kako je lijepo biti ponovno u blogosferi… Nekako sam mislila da sam i pisati zaboravila. Ali rekla bi Lakeisha, to kao još neke stvari ne možeš zaboraviti, to je kao kad te bace u vodu, i da ne znaš plivati, proplivao bi. Već vidim da će mi ovo biti ispušni ventil u hladnim zimskim danima.
Maloprije sam bila na vrlo zanimljivom predavanju o blogu koje se održalo u sklopu CUC-a na Sveučilištu u Dubrovniku. Na tom predavanju također su dodijeljene i nagrade Webfestivala za najbolje blogove u raznim kategorijama. Jedan od gostiju je bio i Doktor Lebowski. U vrlo ležernom razgovoru s članom žirija Doktor Lebowski je odgovarao na pitanja o blogu, novoj knjizi koju bih voljela pročitati… Utisak koji sam dobila o DL i nije naj. Član žirija je ponajprije blogove nazvao spomenarima. To mi se i nije baš svidjelo. Daleko od toga da blog ne može izgledati poput spomenara, ali mislim da ima jako puno onih koji pišu o ozbiljnim i stručnim temama. Dokaz tome su i nagrade Tutoru i autoru koji piše o e-marketingu.
Nadalje DL kaže u odgovoru na pitanje jedne od sudionica kako bi se blogovi o takvim temama trebali pisati na ležerniji način. No nekoliko minuta kasnije on na drugo pitanje odgovara kako ima jako puno ljudi koji pišu blog ali da «ne znaju» pisati i da je potrebno da se pišu ozbiljnije a ne poput spomenara. Moguće da nisam shvatila složeni um DL. Što je pisac tu htio reći? Samo DL zna. Kada razmišljam o blogu, nekako mi se ne čini negativno što ga danas svaki kukac piše. Neka piše, neka zbori pametno, glupo, neshvatljivo drugima… Zato postoji sloboda govora i blog ju po mom mišljenje najviše potiče.
Jedna od sudionica je rekla nešto zanimljivo. Da je kod bloga najvažnija stvar komentiranje. I ja mislim da je prilično važno. Ljudi uče kako komentar nije nešto loše, pogotovo ako se radi o argumentiranom komentaru. Dopušta ljudima da kažu ako se oko nečega ne slažu, ili pak da izraze potporu istomišljenicima. Jednako tako volim blog zato što će ga ljudi pročitati s obzirom na djelo, a ne ličnost. Volim blog i zato što ovako slobodno mogu reći da mi se nešto ne sviđa i zašto i da mi se nešto sviđa.I još jedna jako lijepa stvar je što blog omogućuje raznolikost, pravo šarenilo stilova i sadržaja... Prekrašno, rekli bi...
DL je rekao još jednu meni interesantnu stvar, kako blogger može postati novinar. Ja kao časna Mikudovka nisam u suglasju s time. Mislim da će i drugi Mikudovci reći jednako. Ne bi se ni naši profesori usuglasili s time. Ne pišemo zaludu sve te vijesti, izvještaje, prikaze… Moguće i da tu nisam shvatila što je veliki um htio reći. Jednako tako mislim da pisanje bloga budućim novinarima ne može odnemoći. U svakom slučaju mogu izbrusiti svoj stil. Ali sam blog ih neće naučiti kako biti dobar novinar. Za to je potrebno puno više učenja i vježbanja. Mikudovci to znaju. Studenti novinarstva u Zagrebu i drugdje to znaju. Kazali su na današnjem predavanju da blog ima veliku perspektivu. Kazali su da nam u budućnosti više neće trebati mediji i Big Brother. Kazali su da će u budućnosti svatko moći biti novinar i na svom blogu objavljivati vijesti, ili pak imati svoj vlastiti Big Brother. Nekako sam skeptična. Blog već nazivaju novim medijem, medijem budućnosti. I to me ne veseli previše. Ljudi danas ne vjeruju previše medijima. Gdje je relevantnost informacija na nečijem blogu? Tko može jamčiti da će te informacije biti istinite? I mislim da blog neće zamijeniti novine, televiziju, radio… Mislim da će brz razvoj Interneta samo promijeniti klasične medije, koji će se morati prilagoditi vremenu u kojem živimo i tehnologiji koja se razvija vrtoglavom brzinom. Vjerujem da će biti tako.
O macama i knjigama nekom drugom prilikom. Agenda je danas bila izmijenjena ovom zanimljivom viješću. Pozdrav od Mikudovke Meka Srca. Nadam se da moje pero nikoga nije ubolo.
22.11.2006. | 15:42 | 1 K | P | # | ^