Fear of Flying

Otkako sam došla na Antigu, borim se s osjećajem razočarenja. Očekivala sam (samo) bezbrojne plaže, tirkizno more, opuštenost i ludi provod from time to time, a dobila prilično stresan projekt koji stalno pomalo škripi zbog brojnih logističkih poteškoća. Npr. za odlazak u grad ili bilo gdje drugdje na otoku treba nam najmanje 45 minuta, ceste su očajne, ljudi ili spori, ili kivni na 'yu white peopl', cijene previsoke za uslugu ili proizvod koji nude, instalirali smo broadband Internet koji uopće ne funkcionira pa ne mogu normalno komunicirati s ljudima doma itd itd.

However, ljudi na Antigui kažu Gee Jack e' Jacket što roughly znači 'Give credit where credit is due' i mislim da je sad vrijeme da kažem i koju lijepu riječ o Land of Sea and Sun.
Zima je na Antigui period visoke sezone. Temperature rijetko prelaze 32 stupnja, i rijetko se spuštaju ispod 25, što je za mene idealno vrijeme. Nažalost, to je također idealno vrijeme za engleske penziće i honeymoon parove, pa još uvijek nisam upoznala svog single rich engleskog plemića, ali dobro, ima još vremena. Premda je visoka sezona, na sve i jednoj plaži na kojoj smo dosad bili, vidjeli smo jedva osobu-dvije. Antigua naime ima 365 plaža (so they say) pa je tirkiznog mora i kristalnog pijeska napretek (jučer sam ga pola dana istjerivala iz badića, urekao me Hanibal Lektor!). Unutrašnjost otoka mjestimično je prekrivna ostacima prašume, tako da s jedne strane imate brda prekrivena gustom šumom iz koje dolaze najrazličitiji krici ptica, a s druge pješčane plaže i tirkizno more. Trebalo mi je dosta vremena da se naviknem na takvu drastičnu promjenu zvučne pozadine. U Zagrebu živim na križanju Vukovarske i Savske i nikad se nisam dokraja naviknula na užasni zvuk vučne lokomotive koja svaku noć prolazi nedaleko od mog prozora, zvuk škripe kočnica auta koje voze mamini i tatini sinovi kad odjednom skuže da baš ne mogu proletjeti kroz crveno na tom križanju, zvukove tinejdžera omamljenih litrama bambusa napravljenog od lošeg vina, te manifestacije njihova istančanog ukusa u narodnoj glazbi. Ovdje u svakom trenutku čujem samo pjev ptica, valove, cvrčke i otočne žabe (koje opet zvuče kao cvrčci) i kud god pogledam uvijek vidim palme, tirkizni ocean i gusto raslinje neobičnih vrsta cvjetova i biljaka. Zapravo čujem i avione i helikoptere from time to time, al' to me više ne smeta tako jako, zapravo ne smeta me uopće. Sad po izgledu i boji pokušavam skužiti koji je model i kojoj aviokompaniji pripada.

Evo kako sam provela vikend: U petak smo popodne trebali imati sastanak s Premijerom vlade. Budući da je premijera vlade bilo koje zemlje užasno intervjuirati nasamo, kolega i ja nismo baš vjerovali da će se to dogoditi. Otišli smo u zgradu Vlade, prošli sve moguće security check-ups, odveli su nas u neku veliku dvoranu za sastanke i zatvorili vrata. Nas dvoje smo se prvo preko stola gledali u nevjerici i „Ok, what now?“ čudu, a onda na brzinu počeli dogovarati o sastanku, što ćemo reći, kako ćemo reći i blah blah. U jednom su trenutku otvorila velika teška vrata, i u prostoriju je ušao Premijer, glavnom i bradom, potpuno sam. Rukovali smo se, čavrljali i napravili odličan intervju. Tko bi rekao da će se naš najbolji i najugodniji intervju dogoditi baš s njim.

Nakon intervjua vratili smo se u Jolly Harbour, zbacili odijela i krenuli u šetnju prema oceanu. Odlučili smo poći drugim putem ne bi li nabasali na plažu 246 or something i nakon kratke šetnjice po blatnoj, zemljanoj cestici okruženoj gustom šikarom našli smo se na novoj, još neistraženoj plaži… S jedne strane tirkizni ocean, a s druge smeđe drvene kolibice u brdima svaka sa svojim malim privatnim bazenom. (?!) Plažu od kolibica dijeli područje na kojem se nalazi lounge bar i infinity bazen (infinity pool je bazen bez rubova, djeluje kao izdignuti dio oceana). Prišli smo jednoj jedinoj osobi koju smo vidjeli na cijelom tom području, predstavili se kao novinari, pitali jel možemo koristiti bazen i malo okolo razgledati. Tip nam je rekao 'Sure, feel free to look around'.

Ja sam odabrala ležaljku kraj bazena, i prije nego što sam uspjela spustiti stvari pored ležaljke, krajičkom sam oka uhvatila konobara kako trči prema meni zatrpan jumbo size bež ručnicima i rashlađenim sokom od guave. Ponovno naglašavam, mi smo bili jedine osobe na cijeloj plaži. Dok je on razvlačio i namještao te meke ručnike po mojoj ležaljci, ja sam ne nervozno meškoljila i cupkala s jedne noge na drugu razmišljajući 'Ok, šta sad? Zašto oni sad nama tu ugađaju? Gdje su drugi ljudi, zašto nema drugih ljudi?! Jel ovo skrivena kamera…“ Onda je moj premoreni isfrustrirani nos nanjušio omekšane ručnike, sok od guave i miris oceana i sva su pitanja zamrla, a ja sam se natrackala najvišim zaštitim faktorom koji samo mogla naći na otoku i srušila na ležaljku. Neko sam vrijeme gledala u nebo i pogađala modele aviona koji su vrlo nisko prelijetali iznad moje glavi: Boeing 787 British Airways, Virgin Atlantic, Armanijev privatni avion, Oprin privatni avion…Onda sam si gurnula slušalice u uši, namjestila najdražu pjesmu i s velikim užasom shvatila da mi s druge strane bazena prilazi tip kojem smo se predstavili kad smo došli, s nekom visokom starijom classy-looking gospođom. Nekoliko sam se sekundi tješila da ne idu prema meni, već nekom tko leži iza ili pored mene…
On: Sorry for interrupting (?!) … I just wanted to introduce you to our duty manager, this is Ms. So and So.
Ja: (nakon što sam teškom mukom otrgnula svoje otežalo opušteno tijelo s ležaljke) Oh, hello, how are you, nice to meet you, I apologise for not being properly atired…
Ona: (sa savršenim britanskim naglaskom) No, not at all, I apologise to you (?!) I see you are relaxing and I just wanted to introduce myself and tell you that if you need anything, I will be in my office on the other side of the pool, just ask for me, here's my card.
(uzela sam njezinu blještavo bijelu vizitku sa zlatnim slovima, na kojoj je se istog trenutka pojavio masni otisak mog prsta obloženog kremom za sunčanje)
Ja: Thank you, and again, I apologise for not being properly dressed, I will send an official request for a meeting on Monday and next time you see me I will be wearing a suit. Ha ha, blink blink, ha ha. (Gee K….)

Ostatak popodneva sam provela u ugodnom izležavanju-plivanju-ispijanju sokova. Nakon zalaska sunca, kolega i ja smo pokupili svoje krpice i samo ovlaš ležerno pitali trebamo li platiti pića ili… Oni su rekli da je po jedan sok on the house, a da drugi trebamo platiti. Pheew. Pa dobro, mislim si ja, ostavit ću i veliku napojnicu. Račun: dva soka od guave = 16 US. A ja sam mislila tamo i večerati.

Vratili smo se u vilu, presvukli i otišli na večeru u O J's bar & restaurant, gdje smo za 25 US pojeli po pola slasnog jastoga s grila i popili po čašu chardonnaya slušajući lokalni jazz band i zvukove valova. All in all, a very good way to start our weekend.

Jučer je u pet popodne održana svečana ceremonija otvaranja Sir Vivian Richards kriket stadiona za koju smo imali pozivnice.

A most bizzare event. Stadion je izgradila i vladi Antigue i Barbude poklonila kineska vlada, koja se ovakvim potezima jača svoj utjecaj u pojedinim karipskim zemljama. Ceremonija se sastojala od reda pozdrava i čestitaka, reda glasne calypso glazbe, reda propovijedi i blagoslova stadiona i reda monotonih (mjestimično agresivno zvučećih) govora kineskih dužnosnika. Mi smo sjedili u istom boxu s novinarima sa zapadnih TV postaja… baš me zanima kako su oni prenijeli ovu „vijest“!

Needless to say da nismo izdržali do kraja. Od dužine kineskih govora počeo mi je kruliti želudac, a od toplog vlažnog karipskog vjetra odijelo mi se počelo lijepiti za tijelo, pa sam, half-way through veličanje velike kineske vlade rekla kolegi 'Please please let's go and eat somewhere'. Odvezli smo se u George's, fantastičan restoran u samom centru St. Johna gdje smo se na terasi s odličnim pogledom na ulice St. Johna opet gušili u izvrsnoj hrani i vinu te promatrali mlade lokalne dečke kako ispijaju pivo, slušaju reagge i bezumno vrište za svakom ženom koja prođe pored njih.

Danas idemo na Halfmoon Bay plažu, koja slovi za jednu od najspektakularnijih na otoku.

Svima najdražima doma šaljem još jednu kreolsku uzrečicu: Me lub you bad bad…