PREDVIĐANJE

srijeda, 29.10.2008.

- Okreni šalicu sedam puta oko svoje osi, znaš onako, kako rade pravi Bosanci-
Okrenula sam šalicu smijući se. Lik je zaista potpuno smješan. Zamislite gay lika, dipl. teologa (ima ih puno, znam), bavi se tarotom, gatanjem i svim tim, rekla bih ja (nevjerni Toma) - gluparijama. Ali lik actually debelo zarađuje na tome (ne, nisam platila - to je prijateljsko 'gatanje bilo)
- A sad je preokreni na tanjurić- naredio je.

Okrenula sam šalicu i pola kave je ispalo po stolu. Umrli smo od smijeha al on je bio sav zamišljen i vrtio glavom. Pozabavila sam se bebačicom od frendice. Zaboravila sam kako su te bebe slatke i mirisne pa sam se sva raznježila. A beba mi se smije, guguće - izgleda da sam i ja njoj simpatična.

Okrenuo je šalicu i širom otvorio oči u čudu.
- Ti ćes se bavit utjerivanjem duga. Ne klasično kamatarski već prvo za sebe a onda i za druge jer ćeš biti prilično uvjerljiva (ne, ne posjedujem oružje). Imaš neke pare koje ti netko duguje. Rade se problemi. To su veće pare jelda? - pitao je
-Aha - odgovorila sam u čudu. Tako nešto nije mogao znati. Ne poznaje me uopće.

A onda je krenuo - U roku dva mjeseca, dakle negdje oko Božića i Nove godine, naplatit ćeš taj dug. Ima tu par muških osoba. One su opasne iako se predstavljaju kao prijatelji. Uzmi! Uzmi pare i odjebi ih sve. Ne vjeruj im ništa. One su zlo.
I čuvaj se - nekoliko muškaraca ne želi ti dobro - nastavio je.

Zatim je priča bila prekinuta zgodbama o nogometašima i gay perverzijama te par političara s kojima je dotični 'igrala nogomet'.

Pa je nastavio - za otprilike pet mjeseci doći ćeš u fazu odluke. Crno i nekako sivo-bijelo. Sve će biti na tebi da odlučiš. moja preporuka - kad do toga dođeš, sjedi sama sa sobom, napij se - i odluči. Bit će dobro. Al obavezno uzmi sve pare koje budeš mogla!

...Vidim putovanje..s nekom osobom, koja neće biti baš onako muško - neće ti nužno biti dečko, možda prijatelj...ali izvan zemlje. To će isto biti tvoja odluka. pazi se tipova crne kose, markantnih - ličit će na Gorana Višnjića (to su grozni likovi, imaju malog a rade djecu okolo). I geliraju kosu onim uljem. Znaš li da tog ulja ima još uvijek po DM-u. Znaš li da se to JOŠ prodaje???Pa kaj su oni normalni!!!! I ne mogu ti dalje reći...presimpatična si mi...Samo se čuvaj. Jako se čuvaj....

Mda, moj prvi...gatar???? Ok gay je i oslovljava se u zenskom rodu. Neka bude gatara. Ništa ne vjerujem - al imam na umu. Neke stvari imaju smisla. S druge strane - sve je to psihološki zar ne????

PITANJE ZA VAS:

Vjerujete li vidovnjacima, gatarama itd...

RIP Puki

četvrtak, 23.10.2008.

Ovo je prevršilo sve granice. Ali tome ne vidim kraja. Ne vidim kraja zlim stvarima koje se događaju, ne vidim kraja nesreći i tugi.

Jedina mi je utjeha što nisu baš svi mrtvi - što se mogu nadati nečemu, jednog dana - ako prije toga i mene 'ne srede' iz ne znam kojeg razloga.

Kako samo hodati po ulici bez straha. Hoće li mi svaki čovjek biti sumnjiv, hoću li u svakom vidjeti potencijalnog ubojicu... sumnjam da je riječ o ćelavim momcima kojima na čelu piše - KRIMINALAC. Nekako se bojim da ova ekipa hoda i živi među nama, izgleda poput nas, ponaša se poput nas.

A onda ubije nekoga i ode doma obitelji, pojede večeru i sjedne pred televizor i maše u nevjerici glavom nad glavnom temom Dnevnika.

A život ide dalje, reklame se i dalje vrte, ljudi izlaze, smiju se, jedu, piju - ma koliko to obitelji žrtava izgledalo nepravedno. Znam kako je - i suosjećam, duboko i istinski. Presvježe su i neke moje rane...

Neka nam onaj gore pomogne, nekako nemam povjerenje u ovu državu...

O Pukiju imah svoje mišljenje ali nitko ne zaslužuje ovakav kraj. RIP Puki!

Kamo ide ovaj svijet...

nedjelja, 19.10.2008.

Aktualna situacija u svijetu mogla bi se nazvati, u najmanju ruku – nepodnošljivom. Svi su u krizi, dionice padaju, nigdje dobre vijesti. Čak je i Japan otišao kvragu. Pa si sve mislim, ako su i Japanci, sa svojim 'točno u sekundu' sustavom uspjeli podbaciti – što ostaje nama 'lako ćemo' Hrvatima.

S druge strane čitam kako je u svijetu povećan broj samoubojstava 'zahvaljujući' stanju na burzi. Ljudi su, poneseni trenutnom euforijom (a lijepo su im govorili da je sve poput mjehurića od sapunice) dizali kredite kako bi kupili dionice, nadajuć se kako će isti (kredit) otplatiti i još k tome fino zaraditi. Međutim, to se desilo za malu količinu njih...da, mislim da one koji su prodali kad je HT bio iznad 400. E njima je bilo super. A sada? HT se jedva drži, za Inu svi govore da ne treba prodavati (a svi prodaju) a Zabine dionice toliko su pale da me sama pomisao na to dovodi u depresiju. A ljudi se zaista ubijaju. Lako je reći 'ljubavni problemi' za par koji skače s drugog kata zgrade. Da je istraživačko novinarstvo u Hrvatskoj aktualno, sad bi se već saznalo je li dotični par posjedovao dionice pokojeg poduzeća, je li dizao kredit nedavno ili je jednostavno bio jamac nekom isto tako 'pametnom'. Tu bi sigurno došli do zanimljivih zaključaka.

Kažu da će online oglašavanje biti najveći hit ikada. Zaboravite jumbo plakate, morbidne 'sve što poželiš' reklame usred najdražeg filma – vrijeme je za online. Iako, moram priznati, nije mi jasno o čemu se konkretno radi. Naime meni već duže vrijeme na gmail, a odnedavno i na poslovni mail stižu mailovi koji se tiču: povećanja penisa (nemam), dobitka na lutriji National Bank of England (ne igram), ludoj viagri s Kajmanskih otoka (ne trebam) ili nevjerojatnih popusta u Harrodsu (ok, taj sam priznajem pogledala). O kakvom je online oglašavanju točno riječ???

Kad je krenuo s radom Googleov Chrome svi su mi rekli da ga ne downloadam. Na stranu što u administraciju ne mogu ući preko sajtova poput Opere (valjda Zvone smatra da su opskurni) a kamoli Chromea – to nisam ni pokušala. Međutim, kasnije se pojavila informacija kako je to jedan od Googleovih načina da uđe u 'dosje informacija' o korisniku. Navodno prati sve sajtove po kojima korisnik surfa i sukladno tome, na Gmail ispostavlja reklame koje bi me mogle interesirati. Pa su tako mojoj prijateljii poslali izvrtan mail obavještenja o sniženjima na Net-A-Porteru i Yooxu. Rezultat? Dvije nove Juicy Couture trenirke i predivne Rock'n Republic traperice. Sve za manje od 200 eura. Šta je tu loše? Još ne razumijem. Kažu neki – kradu se identiteti. Samo neka daju. Ovih dana ionako ne želim biti ja!

U svakom slučaju – priprema se nešto novo. No moram priznati da nema entuzijazma niti onog elana u društvu koje bi čovjek očekivao. Šesdesetosmaši s nostalgijom pričaju o nekim drugim vremenima – o vremenima kada Marx i Engles ne bijahu samo utopija. I ne, ne zagovaram povratak staroga, niti komunizam u pravom obliku – al nakon ovih svih nacionalizacija banaka i kompanija koje su 'posrenule' pod teretom kapitalizma pitam se – ima li razlike????

Baš svašta....

petak, 10.10.2008.

Kako te stres poždere...Sjećam se kako sam jednom čitala da je neka žena dobila rak izazvan - stresom. Pa se ja tako pokušavam manje živcirati i ne obazirati se na stvari na koje ne mogu utjecati...
...pa sam se tako jutros na prazan želudac, nakon čaše Supradyna - ispovraćala.
Krasno, pomislih, baš mi je to trebalo. Plus loše raspoloženi šefovi iz ko zna kojeg razloga...
Onda još i ovo što se po zemlji događa - ubojstva, premlaćivanja, sranja... dovoljno da poželiš pasti u komu na par godina, kao onomad Antonija Balek - ili ona ipak nije...ili je...ma tko će ga znat.

I onda jučer - vozim se ja tako tramvajem doma (auto mi je JOŠ UVIJEK kod majstora a ja JOŠ UVIJEK nemam 2000 eura za popravak - priloge skupljam) i do mene stoji neka djevojčica (cca.20ak godina). Sluša MP3, ima par tetovaža - slatka u svakom pogledu. i odjednom zatetura i padne. Podigne je neki dečko, pa je izvedu van na sljedećoj stanici gdje se ona dakako opet sruši. Pa se oko nje skupi cijela svita znatiželjnika jer mi dakako volimo gledat tuđu nevolju, a i ne daj bože da dijete dođe do zraka. Ja sam ostala u tramvaju koji je, istini za volju bio zagušljiv a jučer je vrijeme bilo toplo i sparno. Na to će neka baba: narkomanka! Vidi kakve tetovaže ima. I tu sam pukla (napominjem da mi je posljednjih tjedan dana izuzetno grozno i stresno i pucam s vremena na vrijeme u najneobičnijim situacijama - nisam ja kriva, zaista ). Okrenula sam se i lijepim tonom joj rekla da svoja malograđanska i generalizacijska shvaćanja ostavi za ljude i sredinu otkuda je potekla. Na to je žena frknula nosom valjda mislivši: Mora da si i ti narkomanka.

I tako sad pijem čaj od kamilice, jedem neke bljakave štapiće od pira i mislim se - hvala Bogu da je vikend. Iako radni, ali nema veze...

Početak kraja?

petak, 03.10.2008.

Kako početi priču za koju ne znam kako završava. Je li vam se ikada desilo da potpuno nemoćni? Najgore od svega što bih voljela da sam ostala tamo, barem bih bila bliže njemu.

iako će me osuđivati, odlučila sam ostati uz njega - no matter what. kako glupo zar ne? pitam vas, što bi vaša bolja/gora polovica morala učiniti da je potpuno izbrišete iz života? biste li zaista to mogli ili bi čekali da se stvari promjene, unatoč činjenici da ste nemoćni???

čekati, čekati, čekati...
minute se čine kao dani, samoća ubija a nema nikog da pruži nadu....

je li bolje da nekog uopće nema ili da je tu, ali da ne možete do te osobe...

Osjećam se užasno, možda najgore u životu...

...a ne mogu utjecati na to...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>