Baš svašta....

Kako te stres poždere...Sjećam se kako sam jednom čitala da je neka žena dobila rak izazvan - stresom. Pa se ja tako pokušavam manje živcirati i ne obazirati se na stvari na koje ne mogu utjecati...
...pa sam se tako jutros na prazan želudac, nakon čaše Supradyna - ispovraćala.
Krasno, pomislih, baš mi je to trebalo. Plus loše raspoloženi šefovi iz ko zna kojeg razloga...
Onda još i ovo što se po zemlji događa - ubojstva, premlaćivanja, sranja... dovoljno da poželiš pasti u komu na par godina, kao onomad Antonija Balek - ili ona ipak nije...ili je...ma tko će ga znat.

I onda jučer - vozim se ja tako tramvajem doma (auto mi je JOŠ UVIJEK kod majstora a ja JOŠ UVIJEK nemam 2000 eura za popravak - priloge skupljam) i do mene stoji neka djevojčica (cca.20ak godina). Sluša MP3, ima par tetovaža - slatka u svakom pogledu. i odjednom zatetura i padne. Podigne je neki dečko, pa je izvedu van na sljedećoj stanici gdje se ona dakako opet sruši. Pa se oko nje skupi cijela svita znatiželjnika jer mi dakako volimo gledat tuđu nevolju, a i ne daj bože da dijete dođe do zraka. Ja sam ostala u tramvaju koji je, istini za volju bio zagušljiv a jučer je vrijeme bilo toplo i sparno. Na to će neka baba: narkomanka! Vidi kakve tetovaže ima. I tu sam pukla (napominjem da mi je posljednjih tjedan dana izuzetno grozno i stresno i pucam s vremena na vrijeme u najneobičnijim situacijama - nisam ja kriva, zaista ). Okrenula sam se i lijepim tonom joj rekla da svoja malograđanska i generalizacijska shvaćanja ostavi za ljude i sredinu otkuda je potekla. Na to je žena frknula nosom valjda mislivši: Mora da si i ti narkomanka.

I tako sad pijem čaj od kamilice, jedem neke bljakave štapiće od pira i mislim se - hvala Bogu da je vikend. Iako radni, ali nema veze...