Koje čudno jutro - svo nekako užurbano, nabrijano - a tek sam se bila probudila. Opuštanje uz reprize Ville Marie, Roseanne ili Married with children nije uspjelo.
Da nešto brzo popijem - ne, ne...takav alkos bit ću tek u Ribinim ocvalim godinama ;-)

Uglavnom , odlučila sam ono što je najbolje za mene i - otišla na posao. Tamos am odmah dobila hrpu dnevnih zadataka koje sam obavila u cca. 8 minuta jer nije bilo ničeg pametnijeg za raditi.

Večeras je taj blog party u Medulićevoj 22 u birtiji DRUGI OTOK taman kad skrenete iz Klaićeve. Bit će navodno dosta bloggera pa navratite. Ja ču nastojati doći pozdraviti ekipu ali ću morati brzo zbrisati.
Otvaranje nekog restorana a zatim neki party u Piranhi. DJ-ica se zove Honey Dijon i to što ja za nju nisam čula (ionako nisam čula za gomilu tih DJ-a) ne znači da je loša.

Sutra su 'Gutači'. Idem u zanimljivoj pratnji a dogovorila opijanje i s Ribom. Tako da ono, nakon vikenda imati ću nešto više za priču - nadam se.

Until then - c ya

Recite vi meni nešto - zašto su svi ti bogataši u skupim autima i finim odijelima uvijek neki sirovi likovi, mafijaši...
I čak me ne smeta što su sirovi, ma ne smeta me ni što su se okrenuli onoj strani zakona. Smeta me što su muški!!!!!!!!!
Dovraga, zašto nema ženskih mafijaša, zašto postoje samo njihove ženice i sponzoruše koje se zadovoljavaju parfemom i bundom za godišnjicu.
Ma fuck off - hoću više....
Žene....

Patty Hearst


Da, mogla bih biti kao Patty. Samo što nisam bogata nasljednica kojoj je dosadno u životu pa odglumi otmicu od strane gerilsko-kriminalnog pokreta , kaže da su joj isprali mozak, naoruža se jednim finim AK-47 i krene u 'revolucionarne' pljačke banaka.
Ali mogla bih...

Victoria Gotti


Mogla bih biti kao Victoria Gotti ali nisam kćer mafijaša, mrzim reality showove , nemam pojma o kamatarenju i izbjegavanju poreza,zbog toga nikada neću napisati pet knjiga, neću postati kolumnistica Stara, a niti ću imati vlastiti TV show.
Ali mogla bih...

Virginia Hill

Mogla bih biti kao Virginia Hill i postati jednom od najjačih žena samo, nemam dečka mafijaša kojeg se svi boje, nemam hrabrosti glumiti kurira i općenito sam kukavica,nisam sigurna dabih zbog svojih 'vještina' dobila nadimak Flamingo, nemam ugled među podzemljem a niti uživam povjerenje takve ekipe.
Ali mogla bih...

Od la dolce vita, slatkog života, do malavita, podzemlja...

Jutro je počelo baš onako srednjoškolski. Znate ona prohladna jesenska jutra kada pospano i mrzovoljno idete u školu...nekako nemate problema sa svim tim ali vam se ne da (kasnije, ako ste iole kao ja, ipak odlučite ne otići i instead svirate gitaru kod Ane cijeli dan...)
E tako nekako mi je bio miris zraka...miris jutra...
nostalgično - ali na lijep način

Ajme jeste gledali Big Brother jučer. Naime šta, rijetko ga gledam jer mi je u većini slučajeva neugodno ali jučer. Jučr su mi baš enkako prirasli srcu. Prvo su se masovno podnapili, onda su išli kupovat još jeftine graševine iako nemaju za jest, onda se ona slastičarka rasula po pločicama da bi razvaljena slušala izljeve ljubavi od onog blesavog Ante. Svi su spavali sa svakim i baš su bili slatki - potsjetiše me na mene...na sve nas. Svi smo tako glupi kad se napijemo.

Posla je opet previše, no kako stvari stoje - nije do mene. Idem si po Colu

Kontemplacija vlastitog gnjeva...

Nekome treba manje a nekome više vremena da si složi sve kockice u glavi. Nekome treba užasno dugo. Ona je pak valjda bila rekorderka. Tek je kasnije shvatila da instance koje su 'začinjavale' njenu vezu nisu bile skroz bezveze. Zapravo, sve je bilo itekako s vezom – ali kad netko ne želi vidjeti, sve ostaje beznačajno.

Tako ona nije vidjela činjenicu da je postala nevažna, nije razmišljala o prošlosti kada su je tretirali kao princezu (a ne kao bitangu), nije shvaćala što joj netko ili nešto želi reći.
I moglo se dogoditi tonu stvari, mogla joj se ukazati i sama djevica Marija a ona svejedno ne bi prokljuvila bit svega, iskonske vrijednosti sebe...
Instead, vidjela je samo crnilo tamnije od noći, prožeto mirisom ruža. Odlazak joj nije značio ništa – isprva. Ali u glavi počele su se dešavati čudne stvari.

Činjenica da je iscrpljenost izlika za nedostatak osjćaja i ljubavi – bila je laž. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da je iscrpljenost bila samo izlika u odnosu s njom...svo to vrijeme drugi su uživali ono što ona nije imala – a iscrpljenost, svi znamo odakle ona dolazi.
(Zar je zbilja očekivao da će povjerovati, da neće shvatiti kako izjegavanje s jedne strane a zadovoljavanje požude na razne načine s druge strane neće dovesti do zaključka? Svi mi kad tad puknemo i bude nam dosta. Uskoro dolazi i njeno vrijeme)
U trenutku kada ju je po četvrti puta prekinuo usred rečenice zbog nekakve prisutnoti, umjesto da vrisne i poludi kao otrovna zmija – došlo joj je do glave kako je ovaj svijet zapravo smiješan a čitav život samo igra u kojoj je dosada imala sporednu ulogu.
Zaustavljena na činjenicama, ograničena istinom – pobjeći kamo?
Biti marioneta vlastitih osjećaja???

Uvijek se pitala postoji li dobro. Postoji li ono što povezuje smislove i razdvaja negativnost.
Možda nikada neće znati odgovor, no sjedeći tamo shvatila je kako su svi prisutni.
(Tu je bila ona koja se upravo posvađala s dečkom, frajer koji je dočekao svog ljubavnika, posrnuli profesor do grla zagrizao u alkohol, izgubljen mladić koji traži svoga psa, pomodarka na putu prema novom sponzoru, studentice konačno u velikom gradu, nečiji otac i nečija majka koji su slavili desetogodišnjicu braka, nekadašnji maijaš otpušten iz zatvora, lokalna zvjezdica, čistačica u obližnjoj ljekarni, prodavačica u butiku dizajnerskih cipela, momak iz kladionice, vlasnik najvećeg restorana u gradu....)

I dok je razmišljala u surovosti kojom ju obdaruju nije mogla ne pomisliti kako su joj nekad obećavali zvijezde s neba.
Sada je imala samo patnju prouzrokovanu činjenicom da nikada neće biti nečije sve jer nečije sve je oksimoron. Nemoguće poimanje dame i kurve u jednoj osobi. Možda nikad neće shvatiti zašto je nedovoljna ali shvatiti će jednom, da sama može pokoriti svijet i da će jednom naći nekoga tko će je biti vrijedan, komu će se prepustiti do kraja a osjećaji više neće biti nestvarni san – biti će stvarnost prožeta užitkom.
Dotada, upijati će sve podražaje, pamtiti dobre i loše treutke kako bi procijenila što stvarno želi. Može mnogo toga a oni koji je potcjenjuju prekasno će toga postati svjesni.
A kada do toga doći – nikakvo nebo neće biti njena granica

Oba su pala...

Na današnji dan pala su oba aviona tamo dolje kod Šibenika. Ne znam sjećate li ih se. Nisam se ni ja previše sjećala...u glavi je ostalo samo ono veselo urlikanje i nasmješena faca zgodnog dečka u vojničkoj uniformi. Danas na TV Kalendaru saznala sam da se dečko zvao Filip i da je 8 godina kasnije poginuo od mine razminiravajući neka područja.
Kad sam nedavno bila u Pragu, točno u 12 sati zasvirala je sirena. Nešto kao prestanak opće uzbune... uglavnom zvuk na koji se naježiš. Profesor koji me vodio po gradu isprva nije reagirao no kasnije, kad je vidio moj 'blesavo tele' pogled skužio je o čemu je riječ.
Ne volim zvuk sirene niti na TV-u a kamoli uživo. Znam i vjerujem da je rat puno više ljudi pogodio znatno više negoli je samnom slučaj no svi smo nekako morali odrasti nabrzinu.
I točno se sjećam tijeka pada kupovne moći. U skloništa smo ušli s bocama Cole i hambijima sa sezamom punjenim šunkom a izašli smo s kruhom i hrenovkama i vodom u bocama Cole.
Neki nisu ni to imali, znam - no gadno je kad ti protjeraju čitavo selo na način da glave najbogatije obitelji antaknu na kolce ispred njihove kuće.
Ma zvjerstva je bilo svugdje na obje strane - ali dječje naivno još uvijek tvrdim - oni su prvi počeli.

Na današnji dan Flemming je otkrio penicilin. Naravno tek nakon toga primjetile su se neke njegove nuspojave. Jedne od tih bile su i halucinacije pa se prije svega Flemmingu zahvaljuje za otkriće LSD-a.

Mene je taj hippy đir puknuo engdje oko prvog srednje. Nisam imala previše prijatelja ali mama je inzistirala da odem u Lisinski na 'Kosu'. Bila je to Broadwayska izvedba a ne ova u izvedbi Kreše Dolenčića. Otišla sam sama, upoznala neke amazing ljude s kojima sam do danas ostala u kontaktu i... uživala.
Nažalost, moda tih godina bila je isključivo šminkerski usmjerena. Trapezice se nisu mogle naći ni pod razno pa smo ih sami izrađivali umećući trokute u nogavice traperica ravnog (ili čak mrkva) kroja. Na nogama bi bile 'starke' ili (u mom slučaju) 'marte' a gore razne košulej iz india shopa. Gomila ogrlica i 'peaceva' oko vrata, pletenice u kosi i - Woodstock here we come.
Samo što nije bilo Woodstocka, a niti hippy ljubavi. Kapitalizam je bio u punom vrhuncu a mi smo mislili kako s gitarom na leđima i 50 kuna u džepu (nas petoro zajedno)možemo pokoriti svijet

I jesmo ga pokorili...ok ok nismo...ali smo na putu toga. Naša generacija nešto će promijeniti ...vjerujem u to (kažu da autosugestija pomaže :-))

Mislim da sam se udebljala par kila. Nije mi drago. Osjećam po škembici..
Bah...

Prepuni dani posla..u zadnje vrijeme actually ne stignem na ručak (dobro stignem, al ne mogu još i listat Story)
No dobro, da ne bih postala meta dežurnim moralistima - neću se žaliti. Jasno mi je da je u ovoj državi čovjek sretan i kad rad, pa amkar imao mizernu plaću.
Oh well, moja će plaća neko vrijeme (dok en otplatim dug VIP-u) biti apsolutno mizerna - nepostojeća.
A idem u Beč.
Damn, mrzim kad me šalju na put taman prije plaće!!!!

Danas, nakon što odradim urednički odoh kod staraca pa do Virtusa.
Navečer, otvorenje Hemingwaya. Nadam se da ću uslikat nešto i da će bit materijala za tračanje.
Dotada...

pročitala sam ti na blogu...

Tako mi je bar rekla moja majka neki dan na moju objavu nečega.
Oh well, nevjerojatno - ali jasno je kako blog sve više postaje prozor u naše živote i nešto s čim moramo početi živjeti (i to na neanonimni način).

Nažalost nisam stigla na blogerski susret u 012station iako sam imala namjere iskoristiti isti za besplatno peglanje kose. Oh well, vjerujem da će biti šanse za sljedeći put. Umejsto s tovarišima blogerima, našla sam se sa nekom svojom ekipom u Bestu na Pooleyu. Nothing special really ali nije bilo loše. Loše je međutim što sam se očito prehladila ili pokupila neku virozu pa sad šmrcam, kašljem i borim se s bolovima u glavi (garantiram da će me sad mama nazvat nakon ovog posta ;-))

Uglavnom, nothin' new u mom životu, sve je nekakoidilično, nisam pogrizla nokte - još da ozdravim bilo bi super.

Već mi nedostaješ

(Riba i ostala ekipa koja mrzi ljigavoće i sentimentalnosti neka preskoči ovaj post i posluša nešto dobro od Misfitsa:
)

A ja ću nastaviti priču o tome kako se sve češće razdvajamo (obitelj, posao) i sve mi je teže, umjesto lakše.

Volim neku tu njegovu blizinu, poljupce ujutro i samu činjenicu da nikada ne ode bez 'volim te' i nježnih pusa iako zna da ga ne čujem baš uvijek...

Volim kad je razumniji čak i od mene, kad susosjeća samnom i tvrdi da eto, uopće nisam debela iako znam da beskrupulozno laže

Volim kad poskrivečki mazi mačku a predamnom se pravi frajerom i tvrdi da je on muškarac koji preferira pse

Volim kad mi tepa ma koliko god ljigavo zvučalo

Nedostajat će mi ova tri dana ali nema veze - proći će i to....

4000 kn right away

Kako sam bila u Pragu - and it was fun, really... išla sam i na internet..i to preko VIP-ove UMTS kartice. Sveukupno sam bila ne više od 4,5 sati, potrošeno je oko 50 mb. Nisam downloadala pizdarije, niti išla na neuobičajene stranice. Većinom odaslala mailove, napisala blog i to je bilo to.
Međutim, kad sam se vratila u ZG dočekalo me neugodnio iznenađenje. Isključen mi je račun zbog nekog duga.
Dug, ali ja svoje račune redovno plaćam - ok, desi se tu i tamo koja opomena - ali ih plaćam, dovraga.
Nakon što sam nazvala uljudnu tetu u službi za korisnike odgovorili su da je to kod njih common procedure i da mi je račun težak 4000 kn


MOLIM????????
4000 kn???????
Mislim računala sam da je skupo, računala sam na oko...1000 kn ali 4000??????????
Gomila Hrvata. Čeha,Slovaka, Srba itd. nemaju toliku plaću!!!!

4000
!!!!!

I tako, sad moram skupit dodatnih 4000...ne znam samo kako?
Kolege s posla daju mi tipove za kladionicu...dršte fige...

Oženiti se...jednog dana...
Svi očekuju od mene svadbu - rekla je Carmen...

Bah i svadba...
Bah i sve...

Uglavnom, opet partijanje at my place...kao i uvijek...i kao i uvijek s nekim drugim ljudima, meni dragim.
Malo mi je nedostajalo...stoga sumnjam da bih mogla u Prag...

Aha nisam vam rekla, ponudili su mi posao u tamošnjem ministarstvu gospodarstva...ali nisam prihvatila. Doduše, ponuda stoji ali moram završiti specijalizaciju...

Ali Prag je onako...šta ja znam...kao da si s nekim i u jednom se trenu pitaš što radiš s tom osobom...

Zaljubljenost - vrhunski osjećaj...da smo barem svaki dan zaljubljeni...a ne da nam je sve navika...

Možda jednog dana...
Iako je meni dobro - ja se konstantno i iznova zaljubljem...

U Njega...

Katkad i u torbice...

Katkad u gradove...

A katkad u ljude....

Prag 2,3 i 4.

Danas samo slike, sutra i tekst:-)))

I Pražani svoga konja za trku imaju: Vjerna rekonstrukcija Ajfela


Birtija zanimljivog imena - a sluša se i live jazz


Mecca, jedan od boljih klubova u Pragu. Gore techno partiji a dolje Studio 54
Dolje:


Gore:


Drugi super klub znan kao i Radost. Konobari su redom Srbi, Hrvati i Bosanci a služe izvrsnu vegetarijansku večeru do 2 ujutro.


Konobar koji radi najbolje shotove: Gavrilo (Ko nas bre zavadi)


Vlado je nekad radio u Mecci. Danas ima svoju firmu (i nema curu i navodno ima brata pa curke - navalite)


Malo kulturnog uzdizanja: poznata i prelijepa praška katedrala


Pa praški krovovi:


Vltava (nemoš kupit cede od Smetane da ga ubiješ)


Al je zato reklama za Pilsner Urquell (nije loše) izvrsna


Smjena straže (ko to nije vidio peeedeeer)


Pogled prema kraju metroa


Ajmo pit odvratnu češku pivu (da, moguće je)




Ali je zato ova...mmmmm... (mada mislim da je škotska)


I posljednji pogled na Vaclacske Namesty kasno u noć

Zaboravljene crtice prvog dana

- ja actually volim te sendviče u avionu. svi se zgražaju a meni baš fino. Dobiješ i čokoladicu i limenku cole light...jeeeee

- kad sam čekala kofer uletio mi je lik s spikom: i ti si iz Zagreba (a on očigledni Dalmoš), pa di ćeš, šta radiš. Uglavnom on radi u Ericssonu i sav je važan jer završava neki projekt. Dolaze druga dvojica i prezirno kažu: Ericsson, pih. A ovaj će, a otkud ste vi da bi se dvojica značajno pogledala i uglas rekli Cisco.
Okrenu se tada meni i kažu: bolje prolaziš s inženjerima iz Cisca.
Nisam znala jel da se smijem il da plačem nad ovim velebnim skupom Ferovaca, pa sam samo viknula pogodite koji je moj kofeeeeer....a ono među gomilom crnih jedan jedini rozi.

- Žena koja me dočakala zaboravila je di je u garaži ostavila auto pa smo ga tražile jedno pola sata. Konačno potrči prema jednoj krntiji od škode favorit a ja si mislim neeeeee. Veselo zaškljoca ključem, otvori BMW sedmicu do škode i kaže: a jesam te, a?

- Češko pivo, kao i uostalom sve u Češkoj puno je jače nego doma - pa mi i ne treba puno da pričam češki sve u 16.
Pivo prosiiiiim...knedlička ....

Prag - dan 1.

Odnosno podne....jer kako je avion kasnio kasnila sam i ja pa sam u hotelu bila oko 18:30.
U svakom slučaju, let je protekao izvrsno. Duty free zona na Plesu nije me pretjerano privukla, ali eto, kad se budem vraćala...tko zna (iapk imaju po vrlo zgodnim cijenama Burberry, Hugo Boss i Lacoste te Furla torbice).

Sam let protekao je super...puno sunca, par oblaka i manjih turbulencija (na koje sam ja uzbuđeno vrištala sa još nekolicinom djece - ajd opeeeet!!!) i stigoh na praški Ruzyne oder aerodrom, jel...

Gospođa koja me dočekala skroz je draga i odmah mi je prigovorila da sam mršava te mi uvalila 1000...nečega, kruna I guess da 'pojedem nešto'.
Nakon što me dovezla do hotela i smjestila (nisam prstom mrdnula) otišla je a ja sam pogledala sadržaj minibara. Provjera spajanja na internet i sve je bilo u najboljem redu.

Danas nisam imala sastanke pa sam poslala poruku Mirni koja živi tu i radi u banci sperme, Strašno zabavan posao kad znaš da su klijenti redom ekipa iz zemalja bivše Yu a donori sami Česi - i onda se čudimo proboju Škode.

Mirna me odvela u pivnicu ...neku...neznam ni sama kako se zvala gdje smo pili izvrsno točeno. Ulet nekih Crnogoraca uljepšao nam je večer no morale smo skoro ići. Još jedan 'Velvet' (izvrsno polutamno pivo vrlo alganog okusa - gotovo 'baršunastog') i bile smo vani.

Jedan od likova imao je D MAJICU koja bi kod nas prošla ...well završila razderana spaljena, a on, ako bi imao sreće ...s manji ozlijedama u Draškovićevoj. Neš ti hrvatske ekipe. No, pristao je na slikavanje a pritom i na objavljivanje slike na ovom velebnom portalu.
I da, ti uleti s Jelenom Veljačom - samo zato što sam plavuša ne ličim na nju!!!!!!!!
I još jednastvar: kad ti netko od tamo kažeš da se ponašaš kao da si iz Novog Sada, to je kompliment. Navodno su tamo sve žene superwomen ili slično...
Bah, ništa, odustajem. Tomorrow cijeli dan posao a na kraju dana idem s Mirnom u neko amatersko kazalište koje ona drži...
No, nedostaje mi i On ali šta sada...razmijenili smo nekoliko zaljubljene-teladi poruka i tako...ma slatko mi je to...
Javim se...

Malo oblaka:


Pogled s prozora 1:


Ta pivnica di bijasmo: Cabaret čini mi se


Shoppingoličarka u Pragu, 1.dio
(Koja je u0opće fora s tim Debenhamsom. Meni bezveze)


Shoppingholičarka u transu


Vrlo jasan pokazatelj što Crnogorci misle o nama...t,t,t...i slika Fojsu za tjeralicu

Prokleti žulj na malom prstu - kako da sad nosim cipele ili sandale...dovraga..
Piše Večernji da je umro Steve Irwin u trenutku kad mu je raža probola prsa. Zvuči too much him da ne bi bilo istinito. Oh well, da je bo lud - bio je, da nije bio simpatičan u onoj svojoj histeriji - nije bio, al radio je dobre dokumentarce - što je je.

U pol 3 idem konačno putem staroeuropske jezgre. DOtad se moram spakirati. Što ponijeti a da stane u kovče veličine 50x30 cm? Mali, rozi?
Barem ti odjevne kombinacije u slučju da ništa ne kupim - hahahahaha. Jedne cipele, troje gaća i čarapa i to je to.

Shoppig u Pragu..ako je netko nedavno bio neka javi di ima super dućana, outleta itd... Znam da ima Sephor i Debehams ali to je to. Isto tako ako je netko bio i zna gdje se nalzi onaj muzej seksualnih pomagala neka javi jer bi to htjela otići vidjeti.

Let traje sat i pol a svoj urnebesan strah od aviona pokušat ću umanjiti čitanjem brošure o češkom gospodarstvu - bah.....spasite meeeeee!!!!

Popriličan umor kao i uvijek preko vikenda. Problem je jedino što u zadnje vrijeme vikend započinje već u četvrtak.
I lagano ne staje do nedjelje kad smo svi već toliko mrtvi da nam je na pameti samo krevet - i to ne u ONOM smislu.
No dobro, kako nemam inspiracije kopi pejstam neke stare pizdarije.

Wake me up
Show me what you've got
Cause don't want
One Minute Man

Pozivam sve fanove da se jave za pijanku:

Mrtva dokraja...kako i ne bih kad sam zaspala u 6 a probudila se već u 9 da bi u 10 bila na pressici...ahhh čari novinarskog posla.
No, jučer bijah na rođendanu jednog političara kao pratnja prijateljici koja radi s njim.
Za stolom sve face i jedan koji mi je posebno digao živac.
Neću spominjati imena jer sam fina i pristojna ali recite vi meni, misle li ti idioti da je novac sve i da sve kupuje.
Pa što ako je star, ćelav - on im jednu od najjačih tvrtki u Hrvatskoj što mu daje pravo bacati odvratne komentare o mom dekolteu (spomenuti ću samo aluziju na 'pašnjak' i sve vam je jasno) ili o 'asocijativnom zijevanju' moje prijateljice.
Dobro je da smo skoro našle prijevoz jer bih ga stvarno opalila nečim.
Mrzim takve likove, koji su toliko puni sebe da ne vide vlastitu odvratnost.
Gledate li se vi u ogledalo ljudi????


No, pokušat ću se odmorit ovaj vikend i ne tulumarit previše jer moram biti fresh za Prag. Tri dana uživancije (dobro, i poslovnih sastanaka ali svejedno). Jedva čekam...

The sound...and the smell...
Suze su joj krenule same od sebe - sreća ili tuga - nevermind


Sanjala je Pere LaChaise...kao da je ponovno tamo
"Honore de Balzac - konačno se srećemo" mislila je.
"Jedan kamenčić za 'Goriota', jedan za 'Liječnika' jedan za 'Kurtizane'"....brojala je djela

Kao u Međugorju sakupljala je kamenčiće s grobova znajući da je i Madonna zakupila dio
(Zašto je ljudima uopće važno gdje su pokopani - ionako su dovraga mrtvi!
A onda je stigla do njega

This is The end beautiful friend
Faces look ugly when you're alone
I'm gonna love you 'till the stars fall from the sky
Don't you love her madly....

Kroz glavu stihovi i kožne hlače
(sve se kad tad vraća u modu)