Nekome treba manje a nekome više vremena da si složi sve kockice u glavi. Nekome treba užasno dugo. Ona je pak valjda bila rekorderka. Tek je kasnije shvatila da instance koje su 'začinjavale' njenu vezu nisu bile skroz bezveze. Zapravo, sve je bilo itekako s vezom – ali kad netko ne želi vidjeti, sve ostaje beznačajno.
Tako ona nije vidjela činjenicu da je postala nevažna, nije razmišljala o prošlosti kada su je tretirali kao princezu (a ne kao bitangu), nije shvaćala što joj netko ili nešto želi reći.
I moglo se dogoditi tonu stvari, mogla joj se ukazati i sama djevica Marija a ona svejedno ne bi prokljuvila bit svega, iskonske vrijednosti sebe...
Instead, vidjela je samo crnilo tamnije od noći, prožeto mirisom ruža. Odlazak joj nije značio ništa – isprva. Ali u glavi počele su se dešavati čudne stvari.
Činjenica da je iscrpljenost izlika za nedostatak osjćaja i ljubavi – bila je laž. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da je iscrpljenost bila samo izlika u odnosu s njom...svo to vrijeme drugi su uživali ono što ona nije imala – a iscrpljenost, svi znamo odakle ona dolazi.
(Zar je zbilja očekivao da će povjerovati, da neće shvatiti kako izjegavanje s jedne strane a zadovoljavanje požude na razne načine s druge strane neće dovesti do zaključka? Svi mi kad tad puknemo i bude nam dosta. Uskoro dolazi i njeno vrijeme)
U trenutku kada ju je po četvrti puta prekinuo usred rečenice zbog nekakve prisutnoti, umjesto da vrisne i poludi kao otrovna zmija – došlo joj je do glave kako je ovaj svijet zapravo smiješan a čitav život samo igra u kojoj je dosada imala sporednu ulogu.
Zaustavljena na činjenicama, ograničena istinom – pobjeći kamo?
Biti marioneta vlastitih osjećaja???
Uvijek se pitala postoji li dobro. Postoji li ono što povezuje smislove i razdvaja negativnost.
Možda nikada neće znati odgovor, no sjedeći tamo shvatila je kako su svi prisutni.
(Tu je bila ona koja se upravo posvađala s dečkom, frajer koji je dočekao svog ljubavnika, posrnuli profesor do grla zagrizao u alkohol, izgubljen mladić koji traži svoga psa, pomodarka na putu prema novom sponzoru, studentice konačno u velikom gradu, nečiji otac i nečija majka koji su slavili desetogodišnjicu braka, nekadašnji maijaš otpušten iz zatvora, lokalna zvjezdica, čistačica u obližnjoj ljekarni, prodavačica u butiku dizajnerskih cipela, momak iz kladionice, vlasnik najvećeg restorana u gradu....)
I dok je razmišljala u surovosti kojom ju obdaruju nije mogla ne pomisliti kako su joj nekad obećavali zvijezde s neba.
Sada je imala samo patnju prouzrokovanu činjenicom da nikada neće biti nečije sve jer nečije sve je oksimoron. Nemoguće poimanje dame i kurve u jednoj osobi. Možda nikad neće shvatiti zašto je nedovoljna ali shvatiti će jednom, da sama može pokoriti svijet i da će jednom naći nekoga tko će je biti vrijedan, komu će se prepustiti do kraja a osjećaji više neće biti nestvarni san – biti će stvarnost prožeta užitkom.
Dotada, upijati će sve podražaje, pamtiti dobre i loše treutke kako bi procijenila što stvarno želi. Može mnogo toga a oni koji je potcjenjuju prekasno će toga postati svjesni.
A kada do toga doći – nikakvo nebo neće biti njena granica
Post je objavljen 22.09.2006. u 09:50 sati.