Kiša padaaaa...

..travaaa rasteeee...goraa zelenaaaa...
Tu sam pjesmu morala pjevati pred prof. Vitkovićem (i cijelim razredom) za pozitivan iz glazbenog. Da, dobro ste čuli...ja sam valjda bila jedina u razredu koja je imala iz glazbenog dvojku jer nikako nisam mogla nuačiti Mozartovu, Beethovenovu i tonu drugih biografija i djela...i dan danas mi nije jasno kako su ostali sve uspjeli pohvatati... Bah, valjda sam lost case...

Ova kiša ubija me, sve je nekako loše. Kad je kiša, svi su depresivni, živčani, bez novaca i želje za životom...
Večeras u Piranhi TBF ali nema šanse da odem...kiša je kiša je kiša je i hladnoooo brrrr....

Moram se pokrenuti, onako od korijena...ne smijem biti jeb... postrojenje ko što bi rekao šef jedne od najvećih svjetskih banaka. Ako želim proširiti svoje znanje, utjecaj i moć moram djelovati....tako da ono...moram...trebala bih...ali melankolija me ubija.

Nemam ideja za ništa...nikakve kreativnosti, nikakva nadanja samo jadanja sa babama...ali i to je nešto. U petak idem na Josipu Lisac. Zove Marina neki dan i javlja da imamo free upad i cugu pa ono, što da ne...ionako je ona opća kultura... a možda se i isplešem. Još ako se vrijeme popravi pa da obujem haljinicu i sandale na petu...bilo bi idealno...Wishful tinking reklo bi se, ali neka, neka doći će i moje vrijeme