Zločinačka my ass..

Nedavni događaj koji je koliko oduševio toliko i potresao talijansku javnost bio je definitivno uhićenje ortodoksnog bossa Provenzana koji se uspješno skrivao pune 43 godine. Uz njega je, isti tjedan uhvaćen i mlađi financijski 'mafijaš' Stefano Ricucci koji je vjerojatno u trenutku kad je Provenzano počeo bježati od karabinijera dudlao neku talijansku verziju čokolina na bočicu.
Provenzano je tipičan 'terrone' mafijaš rodom iz talijanskog sela zvučnog naziva populariziranog u brojnim filmovima. Iz sela Corleone dolaze i mnogi Provencanovi prethodnici a ne actually Al Pacino kako su nas pokušali naučiti u Kumu. (Ponekad se zaista pitam je li Kum bio priprema Hollywooda na ono što nas čeka ili je netko samo odlučio zaraditi novac).

No, vratimo se Provenzanu. Kao mladi dečko počeo je graditi unosnu karijeru kao profesionalni ubojica.
Molim vas, definirajte mi profesionalni ubojica – jer prosječnom Sicilijancu to je zanimanje, plaćeno kao da se radi o profesionalnom brokeru, a imaju i svoj sindikat, istina bog tajni ali postoji.
Provenzanov 'stil' tipičan je za temperamentno podneblje odakle dolazi, a koji može biti viđen i u naših ljudi s primorskim porijeklom (eto što more napravi čovjeku). Pucao bi žrtvi prvo u noge (natkoljenice bi mu bile iznimno privlačne) a onda bi ju dokrajčio metkom u glavu. Njegov dolazak na 'vlast' koštao je oko 2000 sicilijanskih mafijaša života jer su međusobni obračuni tako zaživjeli da bi im se pucanj usred dana na zagrebačkom Cvjetnom trgu činio – dječjom igrom.

Provenzanov doprinos opće narodnim poslovima javnih politika (watch me now profesore Petak) bilo je otkriće zlatnog rudnika unutar sektora zdravstva. Kamatarenje privatnih liječnika ali i zauzvrat paraliza javnog zdravstva – kako bi bolesnici išli upravo privatniku činilo se u početku zgodnom simbiozom. Ne vjerujete? Ma hajde, kad smo čuli vlasnike ljekarni i privatnjake da se žale – ekipa je actually uživala protektorat i zgrtala pare unatoč svim hipokratovim zakletvama i moralnim diplomama. Međutim, papir je papir a lakše je okriviti mafijaša nego jadnog i nedužnog doktora, right?

Ne treba ni spomenuti činjenicu da je mafija preko svojih poduzeća preuzela čitav sektor farmaceutike te su se lijekovi nabavljali isključivo preko njih – mislite da je danas drugačije. Prezimena su možda različita ali sve je to isti kotao i postavlja se pitanje žrtvenog janjeta – odnosno ostarjele ovce koju je obitelj odbacila s izlikom da se 'ocufao'. Well to su samo pretpostavke i nagađanja, pravi razlog nikad neće biti poznat ali nije li actually čudno da se in the middle of nowhere uspijeva uhvatiti jedan od glavnih ljudi svjetskog podzemlja. Lakše bi bilo uhvatiti Osamu osim ako...osim ako ne izda...a pretpostavlja se da je to bila upravo 'obitelj'.

Sedamdesotogodišnji djedica komandirao je iz doslovce štale koju je preradio u 'ured'. Nađena je i šifrirana dokumentacija te se postavlja pitanje koliko će dugo Provencano ležati. Naime, svima je jasno da se unutar tih papira nalazi tona kompromitirajućih dokaza za gomilu ljudi iz talijanskog ali i svjetskog političkog i gospodarskog života. Pa kad čiča B. Dođe i uplati kauciju, biti će nešto jasnije i te stvari. Sve je u vlasti i lovi ionako.

Međutim, Provenzano je već ionako osuđen na tri doživotne pa je mogućnost izlaska vrlo mala...then again...kako funkcionira stvar zastare i talijansko odvjetništvo – nitko više ništa ne uzima zdravo za gotovo. Ostaju međutim poslovi to be done. Naime, prilikom jednog uobičajenog ubojstva antimafijaški orijentiranog poslanika ljevice u Calabriji, policija je izašla s procjenom da je volumen poslovanja mafije u Calabriji jednak ukupnom BDP-u te regije. Sad vam je jasno gdje leže skrivene značajke bogatstva velikih država. Ma hajde molim vas, zar ste stvarno mislili da zahodska daska na Pantovčaku košta 35 000 kn....yeah, right!

No, kako stvari stoje a tehnologija ide novim smjerovima, na scenu dolaze neka nova djeca među kojima se nalazi i gore spomenuti Ricucci. Po zanimanju zubar (vidite li povezanost sektora) odjednom se pojavio prije desetak godina na talijanskoj financijskoj sceni. Nešto slično kad Žuži Jelinek krene pričati o svom nevjerojatnom siromaštvu i preživljavanju na korici kruha „A onda sam počela raditi u Parizu za Chanel“.Tako i on poput tete Žuži tvrdi: „Počeo sam od nule i stvorio 2,6 milijardi eura. Tako nešto mogu samo ljudi poput Billa Gatesa i Berlusconija (i tete Žuži honey, don't forget). Mi imamo jednu brzinu više od ostalih“.
'Od nule' je ofkors kapital 'moderne' mafije koji mu je dan za okretanje na burzi krajnje zanimljivim transakcijama („Ta tvrtka za koju sam vam prodao dionice ne postoji???Ma nemoguće ...kako mi se samo to potkralo, t,t,t....“)

Gle, sve to ovisi o načinu na koji se stvari postave. Naravno da je lako reći, nisu imali mjere i da su mafijaši zapravo ti koji su čitavu banku doveli na rub preživljavanja...
A onda pogledajmo drugu stranu: u pljački banaka koja se događala IZNUTRA (znači od strane ljudi koji su vrlo dobro znali, što kako i kada) sudjelovao je i , o da...tadašnji guverner Nacionalne banke, zatim predsjednik Trgovačke komore Italije te poslanici i zamjenik jednog ministra. Mislim, just in case ...
Cijela se operacija vodila pod krinkom spašavanja banaka od stranih kupaca (sounds familiar huh?) pa se slučajno doznalo (slučajno je isto relativan pojam) da je Ricucci trebao preuzeti RCS, medijski konglomerat koji izdaje između ostalog i Corriere della Sera, trn u Berlusconijevom oku. I mean, who can blame him. I ja bi Corriere imala pod svojim vodstvom.

No, kako bilo da bilo, 2004. godine uspio se dokopati minornih 2 posto udjela da bi već godinu dana nekako opet slučajno došao do 14,7 posto udjela. Početkom ove godine taj je udio proširen na 20 posto. Objavljeno je povećanje vlasništva na 29 posto i lansiranje javne ponude za otkup – that's the way, (aha aha) I likeee iiiit (aha, aha). Zamislite kako bi bilo da najugledniji hrvatski dnevni list postane glasilo sumnjivih vlasnika – wait a minute, ko ono drži ..., ahh forget it.

Ofkors da su sad radnjice malo stale jer je otkriven trust credit koji je Riccuci imao u jednoj od banaka. Nije to strašan prekršaj – osim kad se ne radi o 800 milijuna eura koje trebaš vratiti u roku odmah ili – (zlokoban zvuk ključa u bravi). Naravno, prekaljeni meštar odmah je pokušao izazvati nagli rast dionica RCS ali je operacija prokljuvljena te nije uspjela. Vrijednost dionica je još pala pa je ovaj umjesto zarade od 700 milijuna zabilježio je dug od 'samo' 170 milijuna eura.

Mafija je nastala 1860. godine usporedo s Garibaldijevim ustankom kao vrsta općenarodne obrane. Evoluirala je u kriminalnu organizaciju nakon što su se vodeći zabrinuli za vlastite položaje ali činjenica da se ista održava duže i čvršće od bilo koje političke strnke. Do 1956. godine tvrdilo se da je mafija izmišljotina , urbani mit a tada je Leonardo Sasha napisao knjigu u kojoj je razotkrio čitavo djelovanje i pokrenuo javnost. Zanimljivo je međutim, da iako je poznato da mafija okreće jednu trećinu talijanskog BDP-a u nedavnoj izbornoj kampanji niti jedna od suprotstavljenih strana nije se prisjetila te organizacije. Upućuje li to na daljnja razmišljanja ostavljam vama ali razmislite drugi put kada čujete okrivljavanja zločinačke organizacije, mafijaške obračune i pojedine krivce za ono što rade ljudi koji su nam pred nosom. Ja hoću.