Ok...prošlo me

Ma sve je to od PMS-a...stvarno ponekad zaboravljam što hormoni rade. Hormoni, odnosno miks istih s previše tulumarenja i neprospavanih noći čine samo jedno - depresiju..
Well, iste sada više nema a ja sam opet ona stara.
Počela sam čak i učiti...ok potcrtavati ali i to je nešto...
Problem je što je ON bio blizu i nekako se nisam mogla usredotočiti na "istraživanje pojma kontigentnosti" prema navođenjima Eugena Pusića. Nekako mi je to bilo u drugom planu...

A totalno je sladak..iako mi smeta kad pizdi na svaku sitnicu. Ipak , pretpostavljam da je sve to posljedica nekog drugog života kojeg ja nisam bila dio.
Nekako mi je super bilo danas, pa čak i kad je pizdio...imala sam tu sposobnost sve srediti jednim potezom...

Volim kad me zagrli u snu i onda se sutra toga uopće ne sjeća (ni tog da me mazio po kosi)
Volim kad spavam i osjetim da me ljubi
Volim čak i kada se svađamo a onda se netko nekome ispričava a sve završi poprilično zanimljivo
Volim kad je razuman
Volim i kad nije pa onda pizdi pa shvati neke stvari pa se onda bijes prometne u...well...ne morate sve znati
Volim kad me pita dali mi smeta da mu dođe frend (jer zna da učim)
Volim kad mu kažem da sam se udebljala a on se izdere da ne serem gluposti (:-))))
Volim kad mi kaže da "mora u teretanu zato da ja prestanem sliniti za onim glupim Vin Dieselom"
Volim kad tegli vrećice iz Konzuma i iz principa ne da da mu pomognem jer je 'on muškarac'
Volim kad je tipični frajer koji bi sve učinio za svoju ženu
...

Nismo savršeni ali to nije ni bitno...bitno je da smo tu pa i u trenucima krize...kojih hvala bogu ima.

Vjerujem u uspjeh, i ne osvrćem se više na prošle dane - it's over, everything's over a ja idem dalje...

Držite mi fige...