Something will happen...I'm sure...

...samo još nisam sigurna u ishod odnosno hoće li isti biti pozitivan ili negativan.
Cijelo vrijeme tražimo da nam životi ne budu dosadni, ja sam prva kad je bila riječ o intenziviranju života, ona koja je uvijek bila za avanturu, za filmske pizdarije...za Spielbergov scenarij...
Uvijek maštamo o tome kako će nam se nešto dogoditi, mi ćemo spasiti svijet i svu djecu iz ruševina, preotet ćemo teroristima avione i spasiti petsto tisuća nevinih Amerikanaca, otkriti ćemo lijek za rak i replikator hrane i nahraniti gladne u Africi a Angelina Jolie i Brad Pitt bit će nam novi najbolji prijatelji.

Uvijek želimo neka uzbuđenja, nešto što nam diže adrenalin, trčimo u sranja samo kako bismo osjetili kako nam se nešto događa i kako naš život nije potrošen uludo...
A onda se nađemo zatvoreni u naše male svjetove bez pomoćnog izlaza u slučaju požara ili kakve velike katastrofe. Shvatimo da govna u koja smo se uvaljali moramo pojesti sami, onako žličicom, i uživati u svakom zalogaju...jer tu su naša govna koja smo sami htjeli.

Samodestrukcija ne dolazi u obzir...bilo bi prelako...

Borba protiv svega čini se nemoguća. Posljedice su vrlo nepovratne a ne tiču se samo vas, ofcourse...jer da se tiču...vi biste već davno bili izbrisani iz pojma ovoga svijeta...ali niste, tu ste i sada razmišljate...grozničavo prebirete po svemu što ste znali, čuli i učili. Proklinjete fakultete jer vas nisu naučili ničemu korisnom. Nisu vas naučili kako izaći iz govana. Na Vernu su vas učili kako je dovoljno da je tata poduzetnik a mama bogata nasljednica, na politologiji su vas učili što su Weber i Inge Perko htjeli reći, na specijalizaciji vas uče o razlici između sistema i sustava. A vi biste samo da vam kažu: paz' vamo. Situacija je takva i takva. Moraš napraviti to, to i to.
Nitko nikada nije konkretan kada to treba...konkretnost se uči u životu, ne u školama...sranja se događaju tebi, ne nekom drugome....

A kad ste mislili da znate što radite, ajde priznajte si: nisam pojma imao. Ja sam selfdestructive creep. Zapravo, duboko u sebi znali ste. Duboko u sebi ste jebeno znali, mali vam je glasić sve lijepo rekao a vi ga niste slušali. E pa eto vam sad. Eto ti sad, progutaj sva sranja i nosi se s tim kako znaš i umiješ!

PS. Voljela bih da se zna da je ovaj post reakcija na blogera koji se pokušava ubiti (ma šta čekaš glupi idiote????) i na sva sranja s kojima se ja, osobno ne znam nositi u životu



This is out of our rage
and it's grown
This is getting to be
a drone!
I'm a negative creep
and I'm stoned!
I'm a negative creep
and Oh ...

Daddys little girl ain't a girl no more