Let it snou let it snou let it snoooouuuu

Opet pada...
Ok, ok ma koliko me muka gacat po bljuzgi svejedno mi je nekako lijepo ovdje s desetog kata buljit u snjezne pahulje koje nosene igrom vjetra stvaraju bijeli pokrov...ok, ok necu vise.

Cak sam i mali radio osposobila a na radiu pici: Don't worry about the thingz coz every little thing is gonna be allright itd itd...
Nice for a change umjesto jucerasnje Bananarame.

Pogled na HOTO i Cibonu i katedralu u daljini, snijeg, usporena savska, klinci koji se sanjkaju pored zeljeznicke pruge i grudama gadjaju vlakove koji prolaze - ma prava pravcata idila...dodje mi da se sjurim na sanjkama - ali ih nemam vise (velike cure se skijaju a sanjkanje je za malu djecu....yadda yadda).


Jos sutra radim pa onda prelazim na posljednje pripreme. Ovaj moj ima neku vodu u koljenu pa je otkazan ludi tulum na Velesajmu. Instead idemo na cajanku njegovom frendu koji je totalno super (i sladak da, ali to ne smijem naglas a i nije mi 'napet' na taj nacin ok???). I onak, nitko drugi poznat...hmmm ma mozda je i bolje tako. Ne znam to bih obukla. Mislila sam se zaletit do grada ali sad nekako sumnjam. Snijeg i sve to, a ja u kaputicu i crvenoj dolceviti. Doduse, mogla bih ici kupiti neko crveno donje rublje ... za svaki slucaj ha? La Perla maybe pa da gladujem dok se netko ne odluci dati mi honorar...ili jeftiniji Palmers...ili jos jeftiniji Etam??? Hmm....ma vidjet cu jos...mozda propadnem u stilu (I La Perlinom korzetu) kao Lana Pavic (o Boze daj slusaj sta govorim).

Uglavnom, sta cete vi obuci za Novu? Ideje? Slicice? Ajmo ljudi, opis!!!

And so on, and so on...

Danas je definitivno neki depresivni dan...iako imam prelijepi pogled na snijegom prekriveni grad i pahuljice koje veselo leprsaju oko krovova te stvaraju bijeli pokrov (ajme koja osnovnoskolska zadacnica - sjedi 5) nekako sam ...onak...bljeeee,,,
Ima nekoliko razloga:
1. Svi su bljeee...onak cak i blogeri koji su po univerzalnom kalupu ludi i super i uvijek dobro raspolozeni
2. Pocela me bolit glava...nekako ni sama ne znam zasto
3. Nemam dijakriticke znakove na prokletom Macu (ajd barem imam 21 incni ekran:-))
4. Tajnica koja dijeli place jeftino skrece pogled s mene
5. Tajnica koja dijeli place nosi kuverte drugima
6. Mrzim tajnicu koja dijeli place
7. ...
8. .....

Uglavnom, ajmo sad o necem lijepom. Jucer sam bas pisala neki txt naslova: Silvestarsko jutro ili tako nesto. Uglavnom, tamo opisujem krasote tog jutra, kako treba biti od samog pocetka super...zamisljam sebe dressed all in white - bijeli kaputic, bijela MJ torbica, pijem capuccino s frendicama negdje u nekom super bircu. Dogovaramo zadnje sitnice oko predstojeceg slavlja... Uzivam, dolazim doma, spremam se, kosa mi je sjajna, pas mi je lijep, u pozadini svira neki ludi r'n'b, izlazim u crvenoj haljinici koja mi savrseno stoji i izgledam poput Sienne Miller (A NE JELENE VELJACE MOLIM LIJEPO, JESTE CULI!!!!!). Dolazim s Njim na luuudi tulum i skroz mi je super... Eh da, savrsen plan...

Unless...

1. Bijeli kaputic mi je u kemijskoj
2. Nemam MJ torbicu. nemam cak ni bijelu torbicu. Samo ogromnu crnu Mango.
3. Frendice sve slave NG s svojim deckima.
4. Kosa mi izgleda ko slama
5. Pas mi je smedje boje od bljuzge (originalno bi trebao biti snjezno bijeli)
6. U pozadini svira Bananarama pojacana nekom redakcijskom kokosi koja se dere na sve oko sebe
7. Nemam crvenu haljinicu...i nisam smrsavila planiranih 150 kila
8. Poslao mi frend poruku nakon sto godina i umjesto da mi cestita Bozic on mi kaze da sam ista Jelena Veljaca
9. Ludi tulum je actually cajanka kod njegovog frenda u drustvu sastavljenom od kirurga, propalih drugoligasa, birtijasa i vjecnih studenata (On je mjesavina ovog drugog i ovog cetvrtog:-/)

Tako da ono...tko zna...mozda i nije tako lose...

O Boze mislim da cu umrijeti
;-)

Novi laptop, novo življenje...ker se cenim...

Uglavnom, uzela sam novi laptop jer je onaj od prije - isto kakti novi...umro. Tj. nije umro nego se doslovno raspao od pregrijavanja. Sada imam relativno običnog HP-a al barem je čvrst ko kamen.

Na poslu same old...osim što honorar još ne stiže. Stvar je u tome da su honorari inače neredoviti a plaće redovite. Ja bih od 1.1. trebala potpisati ugovor pa bi onda to išlo. Nadam se da me ne zavlače jer ako da...bit će mi ful žao. Stvar je slijedeća: ja sam se doslovno ZALJUBILA u svoj novi posao. Da se razumijemo, nikad nisam mislila da ću ostvariti svoje snove ali kako stvari idu naprijed oni postaju...pa ne baš ostvareni ali nekako sve bliži i bliži...

Raditi posao koji obožava - wow kako mi je to čudno sada nakon perioda od godinu danagdje sam radila u izvrsnoj firmi, još boljem okruženju ali lousy job do bola. Ono, kao na traci: copy-paste, crop, insert picture, save, publish, up, down...bla...bla...i tako u tri smjene.
Ma da nije bilo ljudi tamo mislim da bih poludila...ovako, sve si misliš, bit će bolje...i bude. Upoznaš neke super ljude, čuješ za nove ponude a i stekneš određeno iskustvo, naučiš se raditi u redakciji dnevnih novina pa se malo praviš važan.
Sada, je skroz drugačije. Posao je kreativan, puno pišem, još više učim, čitam i imam vremena za druge stvari obzirom da više ne radim u smjenama... ma kažem Vam uživam...dokad, ne znam.

Uveli su mi wlan...konačno mogu surfati iz kreveta prije spavanja. Neki čitaju knjige Lane Biondić ;-) (Bez brige mila, ja je dobila na nekoj pressici i prosljeđujem dalje kao božićni poklon) a neki surfaju netom u potrazi za nekim poklonom...

Kad smo kod poklona:
Pita on mene: što želiš za Božić (tako naime funkcioniramo: ja pokažm u izlogu a on kupi). A ja ne znam. Nemam pojma. Sve već imam...baš sve od tih takvih stvari... Hmmm...a valjda ću se ponovno počastiti nekim parfemčićem ili onom prekrasnom ogrlicom iz Furle i privjeskom za mobitel...pa ćemo vidjeti...

Ulavnom, life goes on...Božić nam se bliži a ja sve sretnija. Kupila sam već par poklona i tako.
Čujemo se još...

Domjenci...

Gomila ljudi u odijelima i žene u LBD...
I ja u šarenoj wrap-up. Dovraga, kao u nekomrebusu za djecu -pronađi uljeza.
Gradska Kavana, šećem po crvenom tepihu, hostese zamoane u crveni saten mi se smješkaju (nevjerojatno kako su sve plavuše), tona muškaraca prosjeka godina 72, tupei i frizure a'la Duško Lokin, pečatnjaci i kvazi statusni simboli... hodam dalje i pijem skupi šampanjac - ne pjenušac molim lijepo...šampanjac!!!
0 poznatih ljudi, silom prilika upoznajem odvjetnika Tihomira, prištavog dječarca očito slučajno tamo. However, pokušavam izbjeći bankaru Alanu iz Pule koji me jeftino snubi te idem van.
Na trgu neki zbor pjeva božićne pjesme. Dijeli se kuhano vino i ja opet otkrivam okrutnu činjenicu: kako god da bilo, ljepše mi je i toplije na trgu uz besplatno kuhano vino nego s elitom na Dom Perignonu..žalosno??? Ma šta ja znam.
Uglavnom, nakon toga Westin..moj urednik i ja...
Moj urednik, ja i tona pozera i Mesić i Đapić i Nina Badrić i Paola Poljak pa i Tarik Filipović...ono...niš special...hrana baš bezveze...vino točeno od strane brkatih konobarica i sve nekako bezvoljno.
Uglavnom...puno vike nizašto...i dalje sam doma u svojoj rozoj frotirnoj prevelikoj pidžami, On je došao po mene i to je najvažnije.

Standardni radni dan...svidja mi se...iako je jedan od urednika koji nije moj urednik naručio test koji ofkors nisam napravila...vič rimajnds mi, nisam napisala još jedan tekst...ou vel..
Imam problem s darovima za Božić - ne znam šta da kupim ljudima: ja koja svakodnevno savjetujem koji su 'naj pokloni'...nemam pojma...šta da kupim Z, A. Njemu??? Dovraga...lek of inspirejšn.
Šta ćete vi kupiti svojim najdražima???

Nastavit ću pisat s posla...

Gdje ces za Novu???

Prokleti Mac...nema Ë,?,-...tj. ch,dj, sh i nikakve dijakriticke znakovee...
Nego, nekoliko isjecaka iz svakodnevnog zivota:
1. Prosvjed u Splitu za potporu Anti Gotovini... koliko god bila lijevo orijentirana, slazem se da je potrebno osvijestiti narod i probuditi odredjenu dozu emocija. To ipak utjece na neki nacin a covjek ce sigurno biti drago kad to vidi (ako vidi ofcourse). Moram priznati na mi se ne svidja poistovjecivanje Domovinskog rata s Ustasoidnim rezimom ali dobro... kad se sjetim sta sve druge nacije rade - mi smo jos i dobri.

2. Novi posao... sve je super, puno pisem i ucim polako i upoznajem novu ekipu. Svi su zasad super (osim jedne ostrokondze u koznim hlacama koja ima bore od mrstenja po faci i na moje pitanje gdje je kupila hlace osorno je odgovorila: u Bernd Bergeru (onak, samo sam se htjela sprijateljit i bit ljubazna, who d fuck cares for kozne hlace anyway)). Zasad uzivam i nije mi tesko doc cak i nedjeljom (ima puno ljudi s ritualima pijenja kave -me likey). Jedino ne dihtaju prozori kako treba sto zna bit poprilicno neugodno ukoliko sjedis do prozora na 10. katu a vani puseeeee... Al jos nisu platili majku im!

3. Kupila laptop. Zasas skoro sve radi osim adsl veze koja se svako malo nece skonektat...ipak pretpostavljam da nije do kompa nego do prokletog tehatea. Al bas je lijepi...bijeli i stane mi u torbu :-))

4. I dalje pisem za staru web stranicu. Sad pocinju super teme o poklonima, darivanju i slicnom. To mi dodje ko neki odmor - pisati o svemu tome.

5. Gdje ces za novu je zimska inacica ljetnog di ces na more. Jos ne znam. Najvjerojatnije sa Usagi i muzicem (znam sefe znam al morala sam;-))na Velesajam sto me posebno veseli i tako. A vi, gdje cete vi za Novu?

Predblagdansko doba...

Nema šta...
Uglavnom da se malo javim (znam da nijesam već dugo da 'prostite).
Otišla sam s onog prvog posla i nekako...nevjerojatno ali, uopće mi ne nedostaje. Mislim škvadra ko škvadra, čovjek se veže i sve ali posao - no way Jose. Ono je bilo 'ko na traci (nađoše grešku u dlaci..i bace ga u smeće...ups zabrazdih), nema cile mile. Driling do kraja pa ko izdrži ima da mu bistu tamo ispred nebodera postave.

Sad sam trenutno u drugom neboderu. Baš bijah na predbožićnom domjenku jedne bankice...eh daa...kad Rossini radi kejtering svi se najedu ko prasad - i poznati političari, i novinari i ugledni bankari. Ah, ofkors, i pokloni - Mont Blanc, Dupont, Gucci, Camel (ah što volem kad su fensi šmensi sponzori). Ma krasno.

Netko je spomenuo (mislim da je Ribetina) kako ga živciraju đinglbelzi i vajtkrismasi po trgovinama. Mene danas u importanneu zatekao Sveti Nikola i Klinci s Ribnjaka - e mili moj, nakon toga sve što želiš je jedan OOOl aaaj vont for kriismaaaaas izzz juuu jer sve je bolje od arlaukanja 'slatke male dječice sa strane' (sami klinci ionko pjevaju na play back)

And so on and so on...idem napisat jos par tekstova o tome...kako da vam stoji grudnjak ili nekoliko poza koje on želi da vi znate.

Dolazit ću...

Ma da...na kraju je ko na kraju srednje škole..
Ma znate ono kad plešete u krug, u sredini netko tko zna akorde g, d, c, i pjevate tužnjikavim glasom : 'Kad se priiiiiiiiiiiiijaaaaaaatelji rastaajuuuuuuuuuuuuuu' (who the fuck to pjeva anyway???)

Uglavnom, donijeh hranu i cugu na poso...svi me ugodno iznenadiše....i nekako mi teško u srcu...but simply hard...

OK, OK...stoji sve ono...vidjet ćemo se...nazovi al nije to to...

Neću više:
- Ujutro kasniti na posao, nadajući se da nitko od šefova još nije zvao
- Greškom izbrisati komentare koji pripadaju šefovom prijatelju
- Objavljivati perverzne slike uz tekstove
- Čitati 'Story' bez skrupula dok se na HINI nalaze vijesti o hvatanju Gotovine (budući mogući scenario..right???)
- Odgovarati bezobrazno nadležnima: To se mene ne tiče, to nije u opisu moga posla, daj mi otkaz (i sve ostale psovke koje bi im u glavi izgovorila)
- Tračati 'onu koja se oblači ko k... al ne znamo iz koje je redakcije'
- Tračati 'onu koja piša po wc školjci'
-Tračati sve suradnike
- Ići na odvratan i skup ručak u kantini i pola kile tartara
- Raditi dosadne noćne smjene i psovati svima sve po spisku NAGLAS (dok nema nikoga u redakciji)

...
Poprilično tužno right???

Čak će mi i tete čistačice faliti...

U ponedjeljak idem na nešto novo...brrrrrrr... (da nisam toliki protivnik 'status' quo'-a sad bih rekla da povlačim otkaz...but I am...so I still resign...damnnnnn...)