Umjesto mene - printer...

srijeda, 30.11.2005.

Nekad davno, čovjek zvučnog prezimena Ford skužio je da je traka, ona tvornička super stvar. Svakom radniku dodjeliše (aorist) određeni posao ...prvi sklapaše, drugi slažaše (o bože.... kako se kaže slagati u aoristu...bijaše slagao??? ili je to imperfekt), treći pregledavaše a četvrti spuštaše i tako unedogled. I posao je bio brži, efektivniji.
To što su radnici bili nezadovoljni, patili od ukočenih mišića itd... nije baš previše zanimalo gosna. direktora jer je 'cijela radna armija' štono jednom reče drug Lenjin/Staljin (ne znam više koji) čekala na baš taj ekskluzivni posao.
Uglavnom, fordizam je možda ubrzao rad ali samo kratkoročno. Ukoliko na traku ne bi bili ubrzo postavljene nove mlade i čile snage - posao bi ubrzo usporavao.
Onda se netko sjetio izmisliti robota koji će taj posao raditi umjesto ljudi koji se lako umaraju.
I tako je mic po mic, nestalo klasične trake, radničke klase i borbenih pjesama a mjesta su zauzeli strojevi.
Ok, ok znam da zvučim preozbiljno ali kako neću.
Sutra mi je zadnji dan u redakciji a na moje mjesto došao je - printer. Mali, one šugave boje bijele kave koja će za par dana biti žuta...i veselo radi - printa(vši).
Ok, ok..neću pretjerivati. Na moje mjesto došao je i novi radnik i kažem, dobro je da idem jer inače, s njim u blizini, više ne bih bila najmlađa u redakciji - što teško podnosim (starenje mislim).
I tako...idem sutra...odlazim od ekipe s kojom sam se (bila prisiljena:-)) družiti gotovo godinu dana (a jes' dugo izdržala, rekli bi sad neki).
Sutra će valjda pasti i plačljiviji post. Danas samo ovo i poruka šefu:

Sutra oko 18, 19 u redakciji je tulum. B there or B square.

Sjećanja...

ponedjeljak, 28.11.2005.

Ne znam kako vama ali meni najviše sjećanja bude prizvano mirisima.
Ok, ok priznajem..nisu to mirisi poput bakine kuhinje ili bakinih patliđana ali neki parfemi me itekako potsjete na neka vremena...ma dobro na neka događanja.
Pa počnimo:



Alexander McQueens 'Kingdom' - prvi dan na prvom poslu. Znate ono kad vam srce lupa kao ludo jer idete negdje gdje još niste bili - ne , ne perverznjaci jedni, ne TAMO!.
I onda pročitate negdje da je taj parfem 'a fusion of rare and exotic materials designed to evoke a sensual and sexual fragrance with many different sides. The first impression is one of fresh, sparkling femininity but this develops to become darker – more dangerous – as the day progresses. The fragrance is primarily composed around the rare and noble essence of sandalwood. The top notes are a blend of fresh Calabrian Bergamot, Sicilian Mandarin and Tunisian Neroli. The heart exudes the oriental aura of Cumin essence and a cascade of Rose and Indian Jasmine petals. The mere hint of a raw, animal scent is more overtly sexual. A touch of ginger offers a fresh contrast to the Sandalwood and Copahu wood, another precious and exotic wood with a peppery trail. Finally, the base notes are a blend of Bourbon vanilla and Indonesian myrrh that infuses the woody notes with its sensual presence. It is the blend of woody, spicy and floral notes that makes Kingdom unique. '
I odlučite ga staviti. I nije da vam pomogne ali miriše nekako sapunasto čisto i umirujuće.


D & G 'Feminine' miriši po ljubičicama i potsjeća na studentsko doba. Prve dane provedene s Njim i opijanja u autu.


Laura Biagiotti 'Venezia' - više je ne proizvode a meni je do dan danas ostala jednim od najdražih i najfinijih parfema.
Sjećam se mini bočice koju mi je mama donijela. Bila je 1992. Rat je bio lud a ja sam svoj parfem nosila u sklonište i mirisala.


A tko nije imao Naf-Naf nije imao ništa. Ultimativni 'it' parfem bio je upravo ovaj. Nisam imala 'eau de toilette' već deodorans koji sam dobila za jedan Božić ali sam svejedno bila najsretnija dvanaestogodišnjakinja ikad.


Versace 'Red Jeans' u najcool bočici na svijetu. Rezultat svega je pomalo sladak miris ali who cares. Obožavale smo ga u prvom srednje godine 1995 a limenka je dobro služila za skrivanje kojekakvih gluposti.



Cacharel Lou Lou
imala je Viana a ja nisam. Mirisao je jako slatko ali imao je cool plastičnu bočicu.


Versace Versus - ukrala sam mami i koristila ga u prvom srednje. Iako je parfem očigledno namijenjen starijim gospođama, meni je bio baš fini. Sjećam se odlazaka na predsate ujutro (da, da..nekad su i ujutro bili predsati) , stajanja na tramvajskoj stanici, slušanja 'Hair' na walkmanu, snježnih pahulja u mraku i tog mirisa.


Thierry Mugler 'Angel' imao je u sebi sastojak čokolade i potsjeća me na prvog dečka. Rekao je da mu se taj parfem sviđa. Nakon toga nosila sam ga godinama...ok, mjesecima.


I ima toga još. Chanel 5 potsjeća me na prvu moju plaću, na dan kad sam sumanuto trošila po parfumeriji i kupila abnormalno puno stvari (ili mi se barem tada činilo), Fa deodoran s mirisom breskve potsjeća me na ljeto provedeno s mojim bivšim i prvim ozbiljnim dečkom. Umjesto učeći u NSB-u, dane bismo provodili kod njega u stanu, pijući sokove i ne učeći ništa. Bilo je predivno - on ja i Peter Frampton. Hugo Boss 'Deep Red' potsjeća na božićne dane, bakine kolače i svo to vrijeme...

U svakom slučaju, voljela bih čuti koji su vama najdraži... razmišljam da si nabavim sve spomenute... da me vrate u tu neku prošlost koja je bila tako lijepa...

I još nešto...

četvrtak, 24.11.2005.

Ne zaboravite pisati Filipu za Božić i NG

Snjeeeeeeeeg (sa nj)

Tako me razveselilo. Ujutro je Coco vidjel kroz balkon da se nešto bijeli i probudila me u 7 da je vodim van.
Ovo joj je prvi snijeg i bila je skroz smješna. prvo je zaranjala šapice oprezno a kad je skužila počela se samo bacakati okolo.

Jutarnja šetnja - ništa zdravije od toga.

Općenito mi je u zadnje vrijeme nekako dobro.

PS. Znam da ne blogiram baš previše ali popravit ću se ja - obećajem

Naspavaj se...

ponedjeljak, 14.11.2005.

Kad ti to kažu, počinješ se stvarno pitati...spavam li dovoljno?
U svakom slučaju morat ću se odmoriti...nekako. Možda popodne, a ne ne...moram napisati tekst o poremećajima u prehrani.
Cure su javile da vrijedno rade i pišu što se sajta tiče (bez brige sve ću vam objasniti kad dođe vrijeme) i moram i to sve pregledat i vidjet.
Tonu posla a premalo vremena i jedino što mogu je - ne otići na ručak i spavati par sati manje...
I onda ti kažu...naspavaj se.

Uglavnom...

nedjelja, 06.11.2005.

Dođem ja tako sinoć doma. Pola 12, kao prava pristojna curica...prošećem psa, izgnjavim mačku, legnem u krevet...

2:45 A.M.
Budim se uz 'Suspicious Minds' i pomišljam...ajme kraj svijeta. Gotovo je. Elvis se vratio, pjeva mi na uho...mrtva sam, u raju sam...ajme zar u raju svira Elvis??? Možda sam u paklu, radila sam grozne stvari tijekom života, nisam bila vjerna bivšim dečkima...

2:46 A.M.
Shvaćam da sam živa. Hvala Bogu

2:47 A.M
Love me tender cvili mi na uho. Gledajte, ne drogiram se evo ima tri godine da ništa nisam...nisam se napila...znam da postoje tzv. Flashbackovi ali zaista nisam bila sigurna da je to to???
Možda sam onomad u 16oj stvaro pretjerala s nekim tetinim tabletama za živce???Mislila sam da će biti zabavno???

2:48 A.M
Viva Las Vegas i Coco koja uzrujano laje. Ok, nisam samo ja. Malo mi je lakše. Izlazim iz kreveta do prozora i imam šta vidjeti.
Petorica frajera, dva u kaubojskim šeširima i jedna ženska odjevena u čizme i jaknu s resicama, slikaju se oko nekog auta...malo većeg...neki nissan, honda tko će li ga znat. prvo ženska slika sve njih (dvojica stoje na šajbi, trojica čuče ispod), pa onda se slika ženska sa svakim posebno, pa onda kombinacije trojke četvorke... A cijelo vrijeme iz radija u autu trešti Elvis. Na jarunu, u Zagrebu.

2:55 A.M.
Čuju se psovke, muzika se gasi i oni odlaze.


I tako, i onda me neki pitaju zašto sam neispavana. Zato jer mi svira Elvis usred noći a danas opet noćnu radim THAT'S WHY!!!!

Mrtva...tako mrtva...

srijeda, 02.11.2005.

Ajme meni...neću okusiti alkohol...nevermore (barem ne do vikenda ovo je toooooo much).
Mrtvilo, pijem Colu light i pokušavam ne pobljuvati nepostojeću hranu...razmišljam o Šibeniku i o moru...autosugestija je, kažu jedan od najboljih lijekova....
Plivam tako kroz more koje me ljuljaaaa.....bljuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuv...

BLJAK, BLJAK, BLJAK!!!!!!!!!!

Ajmo ispočetka...
Vozila sam se na posao a semafor me budio iz mrtvila uzroikovanog jučerašnjim ubijanjem....
Dolazim na posao a ona dvojica izvršnih direktora ovog novog-kul-vatever časopisa sjede kod mene u redakciji i čekaju najavu o sebi, ofcourse, na 'Dobro jutro Hrvatska'...Jeeeeeez...nemaš mira ni kada želiš (al su oboje slatki pa dobro onda...)

Tako sam mrtvaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!

OK, možeš ti to...diši, diši.......

Ako netko zna jebeno dobar lijek za mamurluk neka javi. Danas opet oka neću sklopit.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>