Umjesto mene - printer...

Nekad davno, čovjek zvučnog prezimena Ford skužio je da je traka, ona tvornička super stvar. Svakom radniku dodjeliše (aorist) određeni posao ...prvi sklapaše, drugi slažaše (o bože.... kako se kaže slagati u aoristu...bijaše slagao??? ili je to imperfekt), treći pregledavaše a četvrti spuštaše i tako unedogled. I posao je bio brži, efektivniji.
To što su radnici bili nezadovoljni, patili od ukočenih mišića itd... nije baš previše zanimalo gosna. direktora jer je 'cijela radna armija' štono jednom reče drug Lenjin/Staljin (ne znam više koji) čekala na baš taj ekskluzivni posao.
Uglavnom, fordizam je možda ubrzao rad ali samo kratkoročno. Ukoliko na traku ne bi bili ubrzo postavljene nove mlade i čile snage - posao bi ubrzo usporavao.
Onda se netko sjetio izmisliti robota koji će taj posao raditi umjesto ljudi koji se lako umaraju.
I tako je mic po mic, nestalo klasične trake, radničke klase i borbenih pjesama a mjesta su zauzeli strojevi.
Ok, ok znam da zvučim preozbiljno ali kako neću.
Sutra mi je zadnji dan u redakciji a na moje mjesto došao je - printer. Mali, one šugave boje bijele kave koja će za par dana biti žuta...i veselo radi - printa(vši).
Ok, ok..neću pretjerivati. Na moje mjesto došao je i novi radnik i kažem, dobro je da idem jer inače, s njim u blizini, više ne bih bila najmlađa u redakciji - što teško podnosim (starenje mislim).
I tako...idem sutra...odlazim od ekipe s kojom sam se (bila prisiljena:-)) družiti gotovo godinu dana (a jes' dugo izdržala, rekli bi sad neki).
Sutra će valjda pasti i plačljiviji post. Danas samo ovo i poruka šefu:

Sutra oko 18, 19 u redakciji je tulum. B there or B square.