Gomila ljudi u odijelima i žene u LBD...
I ja u šarenoj wrap-up. Dovraga, kao u nekomrebusu za djecu -pronađi uljeza.
Gradska Kavana, šećem po crvenom tepihu, hostese zamoane u crveni saten mi se smješkaju (nevjerojatno kako su sve plavuše), tona muškaraca prosjeka godina 72, tupei i frizure a'la Duško Lokin, pečatnjaci i kvazi statusni simboli... hodam dalje i pijem skupi šampanjac - ne pjenušac molim lijepo...šampanjac!!!
0 poznatih ljudi, silom prilika upoznajem odvjetnika Tihomira, prištavog dječarca očito slučajno tamo. However, pokušavam izbjeći bankaru Alanu iz Pule koji me jeftino snubi te idem van.
Na trgu neki zbor pjeva božićne pjesme. Dijeli se kuhano vino i ja opet otkrivam okrutnu činjenicu: kako god da bilo, ljepše mi je i toplije na trgu uz besplatno kuhano vino nego s elitom na Dom Perignonu..žalosno??? Ma šta ja znam.
Uglavnom, nakon toga Westin..moj urednik i ja...
Moj urednik, ja i tona pozera i Mesić i Đapić i Nina Badrić i Paola Poljak pa i Tarik Filipović...ono...niš special...hrana baš bezveze...vino točeno od strane brkatih konobarica i sve nekako bezvoljno.
Uglavnom...puno vike nizašto...i dalje sam doma u svojoj rozoj frotirnoj prevelikoj pidžami, On je došao po mene i to je najvažnije.
Post je objavljen 15.12.2005. u 23:15 sati.