Dolazit ću...

Ma da...na kraju je ko na kraju srednje škole..
Ma znate ono kad plešete u krug, u sredini netko tko zna akorde g, d, c, i pjevate tužnjikavim glasom : 'Kad se priiiiiiiiiiiiijaaaaaaatelji rastaajuuuuuuuuuuuuuu' (who the fuck to pjeva anyway???)

Uglavnom, donijeh hranu i cugu na poso...svi me ugodno iznenadiše....i nekako mi teško u srcu...but simply hard...

OK, OK...stoji sve ono...vidjet ćemo se...nazovi al nije to to...

Neću više:
- Ujutro kasniti na posao, nadajući se da nitko od šefova još nije zvao
- Greškom izbrisati komentare koji pripadaju šefovom prijatelju
- Objavljivati perverzne slike uz tekstove
- Čitati 'Story' bez skrupula dok se na HINI nalaze vijesti o hvatanju Gotovine (budući mogući scenario..right???)
- Odgovarati bezobrazno nadležnima: To se mene ne tiče, to nije u opisu moga posla, daj mi otkaz (i sve ostale psovke koje bi im u glavi izgovorila)
- Tračati 'onu koja se oblači ko k... al ne znamo iz koje je redakcije'
- Tračati 'onu koja piša po wc školjci'
-Tračati sve suradnike
- Ići na odvratan i skup ručak u kantini i pola kile tartara
- Raditi dosadne noćne smjene i psovati svima sve po spisku NAGLAS (dok nema nikoga u redakciji)

...
Poprilično tužno right???

Čak će mi i tete čistačice faliti...

U ponedjeljak idem na nešto novo...brrrrrrr... (da nisam toliki protivnik 'status' quo'-a sad bih rekla da povlačim otkaz...but I am...so I still resign...damnnnnn...)